U svemirskom programu i projektima Europa sve više zaostaje za SAD-om i Kinom. Zašto je tome tako i kako popraviti poziciju Europe u jednoj od najizazovnijih i tehnološki najzahtjevnijih industrija nedavno su na trodnevnom New Space Summitu u Münchenu, kojeg je organizirao Munich Aerospace, bavarski istraživački i razvojni centar te centar za obuku u području aero-svemira, raspravljali stručnjaci, znanstvenici, predstavnici industrije, vlasti i raznih europskih agencija. U toj važnoj raspravi svog predstavnika imala je i Hrvatska.

“Europski svemirski program treba viziju i motivaciju, ali i velike projekte. Iza toga mora stajati Europa kao zajednica nacija, a ne Europska svemirska agencija (ESA) jer je ona samo izvršitelj i financira se iz članarina. Usto, treba povećati financiranje, ponajprije javno, ali i preispitati ulogu privatnog kapitala u svemirskom programu, posebno venture capitala”, sumira Slobodan Danko Bosanac, predsjednik Jadranske aero-svemirske asocijacije (A3), zaključke prvog panela konferencije, čiji je i sam bio sudionik.

Treba sanjati
Javno financiranje svemirskog programa u Europi je, navodi, daleko manje od iznosa koji ulažu konkurentni. NASA-in proračun u 2024., primjerice, iznosi gotovo 25 milijardi dolara, onaj CNSA; Kineske nacionalne svemirske agencije, 18 milijardi dolara, a ESA-e 7,8 milijardi eura. Ukratko, kaže Bosanac, Europa treba malo sanjati ali i biti ambicioznija, a s tom njegovom konstatacijom složili su se brojni sudionici Summita u Münchenu, ističe.

Usto, treba pojednostaviti administraciju. “To je rak rana Europe”, kaže prvi čovjek domaće udruge koja povezuje 60 članova iz područja svemira. Svakako nije mala stvar da su upravo Bosanca Bavarci pozvali da na temu kako održati i unaprijediti europsku poziciju u globalnoj svemirskoj areni raspravlja na panelu.

Sudionici su bili i direktor strategije francuske svemirske agencije, predstavnica britanskog ministarstva za znanost, inovacije i tehnologiju te član upravnog odbora ESA-ECSECO-a, Europskog centra za svemirsku ekonomiju i komercijalizaciju.

Veliko je to priznanje maloj Hrvatskoj u kojoj, uz aktivnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja da postanemo članicom ESA-e, zapravo jedino A3 radi na sustavnoj promociji i razvoju svemirskih znanosti i tehnologija koje su na niskim granama.

Hrvatskoj je, kao i Europi, za uspjeh nužna međunarodna suradnja. Europa se, međutim, upozorava Bosanac, previše oslanja na svemirski program SAD-a, dok su odnosi s Kinom i Rusijom gotovo u potpunosti prekinuti. To nije dobro, smatra.

Izgradnja suradnje
Odnose s Kinom Bosanac gradi već neko vrijeme, no na to nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ne gleda blagonaklono, kaže. Suradnje na određenim projektima, poput onoga sudjelovanja u projektu ILRS (Međunarodna lunarna istraživačka postaja) u sklopu kojega bi se u Hrvatskoj analizirao pijesak s Mjeseca, su zaustavljene.

Odnose pokušava izgraditi i s Institutom za svemirske studije Katalonije, što je inicirao voditelj Ureda Vlade Katalonije u Zagrebu. Za sada su za tu suradnju interes pokazali samo pojedinci iz Grada Zagreba, a nadležno se ministarstvo na poziv Bosanca da se uključe i povežu, nije odazvalo. Radi se i na uključivanju u konzorcij za napredne materijale za svemir čiji je inicijator Italija.

Međunarodna suradnja na projektima jedini je način na koji se Hrvatska može uključiti u svemirsku industriju, pa bi inicijativama koje pokreče A3 dobro došao “poguranac” vlasti. No, njihove aktivnosti državna administracija ne prepoznaje.

Primjer je pokušaj razvoja i konstrukcije prvog hrvatskog satelita Perun koji bi služio obrazovanju mladih u području svemirskih tehnologija. Za njegov završetak potrebno je još nabaviti solarne ćelije i radiokomunikaciju za što im je potrebna donacija od 10 do 15 tisuća eura, kaže Bosanac. Nažalost, niti javni niti privatni sektor ne prepoznaje važnost tog projekta. Takvim stavom teško ćemo postati dio europskih, a kamoli svjetskih svemirskih aktivnosti.