Nakon što je ministrica gospodarstva Martina Dalić objavila da su prva tri projekta na natječaju "Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja" (IRI) dobila zeleno svjetlo, pri čemu je istaknula da je posebno veliki interes za IT inovacijama, 40 posto prijava odnosi se na njih, razgovarali smo predsjednicom CISEx-a Tajanom Barančić.

Udruga kojom predsjeda okuplja hrvatske softverske izvoznike, glavne interesente među malim i srednjim biznisima za IRI natječaj vrijedan 200 milijuna eura čija se prva tranša od 100 milijuna eura upravo dijeli. Dalić je dalča podršku da IT iz horizontalne postane vertikalna industrija u Strategiji pametne specijalizacije. No, dodala je da treba naći proceduru da se to brzo izvede ili bi to bilo neprovedivo.

Prema prvim rezultatima natječaja i najavama ministrice Dalić smatrate li da su to dobre vijesti za IT industriju?
Drago nam je da je ministrica Dalić podržava tu ideju, jer je to nužno. No, ne možemo reći da smo zadovoljni dok se to ne provede u djelo. Danas se oko 80 posto softverskih tvrtki ne može natjecati za sredstva EU fondova za R&D, jer se softverska rješenja koja razvijaju ne uklapaju u prioritetne stupove Strategije pametne specijalizacije RH. Usto, ne vidim zašto ministrica Dalić ima dvojbi oko realizacije pozicioniranja IT industrije kao prioritetnog područja. Podatak da unatoč ograničenju čak 40 posto projekata prijavljenih na IRI natječaj dolazi iz IT sektora jest sam po sebi argument koji ministrica treba da bi uvjerila EU da IT treba postati vertikala. Nama je to još jedan dokaz da je IT najpotetniji inovacijski sektor u Hrvatskoj te da zna komercijalizirati svoje inovacije na međunarodnom tržištu. Uostalom, samo Hrvatska i Cipar nemaju IT kao definiran kao "vertikalu".

Zašto vam je važno da IT postane vertikala u Strategiji pametne specijalizacije?
Prema našim informacijama do kraja 2016. na IRI natječaj javilo se 70-tak projekata. Sada se spominje da ih je oko 90. No, taj podatak kao ni onaj da je 40 posto projekata vezano za IT inovacije, nisu podaci koji su službeno objavljeni. Čak i da je samo 20 do 25 posto projekata iz IT industrije, mogla bi reći da smo  odradili odličan posao u animaciji IT industrije da se prijavi na ovaj natječaj. Važno je to, jer govorimo o zatvorenom krugu. Ako ne možemo pokazati "pipeline" projekata ne možemo ni očekivati "vertikalu" u Strategiji, jer bi onda zaključak bio da u tom segmenu nema inovacijskog i R&D potencijala. S druge strane, uz ograničenja koja postavlja Strategija, bilo je teško motivirati i pronaći projekte u IT-ju i CISEx se tu jako angažirao. Osobno znam za barem 80-tak R&D projekata iz softverske industrije koji se ne mogu javiti na IRI natječaj zbog toga što IT nije vertikala.

Možda je država očekivala da će biti veći odaziv iz drugih industrija?
Ne očekujem preveliki odaziv iz ostalih industrija, jer tvrtke u Hrvatskoj najčešće na takvim natječajima padaju zbog strukture kapitala i problema s dokazivanjem vlastitog učešća i likvidnosti razvoja. Hrvatske softverske tvrtke s tim nemaju problema što znači da bi, kad bi mogle, imale i realnu šansu ostvariti R&D projekte.

Zašto bi država u R&D-u favorizirala IT industriju?
Prvo, prema godišnjim izvješćima za 2015., koje su tvrtke predale Fini, vidljivo je da upravo hrvatska IT industrija ima najznačajnija ulaganja u razvoj novih proizvoda. Zatim, kroz analizu nama dostupnih R&D projekata u IT-ju, na svakih 150 tisuća kuna EU potpore, otvara se jedno novo i odlično plaćeno radno mjesto. Kao treće, država bi nam time pomogla da zadržimo stručnjake u Hrvatskoj. To znači, povećanim brojem R&D projekata motivirali bi one željne izazova da ostanu i rade na izazovnom projektu pa čak i uz manju plaću nego u Irskoj. Usto, same plaće bi mogle biti nešto veće zbog EU potpore, a projekti bi rezultirali globalno konkurentnim proizvodima i uslugama. Kao rezultat dobili bi rast prihoda, zapošljavanja i veću profitabilnost nego kad se radi "custom made" rješenja po narudžbi kupaca. Sve to jamči dodatni rast zapošljavanja, ali i plaća te rezultira jačanjem sektora i okretanjem trenda masovnog egzodusa STEM-ovaca.

Ali ako softverašima tako dobro ide, a priča se o rastu prihoda, izvoza i broja zaposlenih, što će vam IRI poticaji?
To što hrvatskom IT-u dobro ide nije odraz samo stanja u Hrvatskoj već svjetski trend. Sve zemlje svijeta imaju rast IT-ja i zato se već godinama bore za resurse (kvalitetne IT I STEM kadrove), jer oni koji imaju od njih će profitirati. Te države će postati prepoznatljvo okruženje kamo će hrliti takvi dobro plaćeni kadrovi, gdje će se inkorporirati visokotehnološke tvrtke i gdje će plaćati masne poreze na lijepe dobiti. Već su se mnoge države lijepo pozicionirale. A Hrvatska po tom pitanju ne radi ništa.

Kako tumačite to da hrvatski softveraši često tvrde da nisu za potpore?                                                                                                                                                                                                                                           Hrvatski softveraši primarno nisu za potpore i kad ih to pitate, većina će vam to odmah reći. Međutim, živimo u svijetu u kojem IT industrije u drugim državama dobivaju potpore, te uz to u pravilu imaju i bolje poslovno okruženje. Usto, EU je krojena tako da su porezi visoki pa da država određuje kome će ta sredstva preraspodijeliti. I kad je tako, dužnost je svake države da tu preraspodjelu usmjeri u stvari kroz koje će se svaki euro najviše oploditi. Upravo zato nas EU traži od svih članica da ulažu EU sredstva u prioritetna područja “pametne specijalizacije”, samo što bi ona mogla biti pametnija.

Kako u tom smislu doživljavate činjenicu da IT plaća harač turizmu?
Hrvatska u svom nedostatku vizije i zdravog razuma ide i korak dalje – softveraši plaćaju harač turizmu. Lani smo HTZ-u platili 7 milijuna kuna. Naravno da će država poduprti sve one industrije koje potiču zapošljavanje i izvoz. No, turizam nije jedina takva industrija. Hrvatski softveraši su to dokazali. Išla bih i šire od toga – Hrvatskoj treba jasna i odlučna inovacijska politika – inovacije su pokretač društva i uzročnik rasta BDP-a, ne samo u IT-ju nego u svim segmentima i sektorima.

Zašto se onda borite za R&D, a ne recimo za Hrvatsku informatičku zajednicu (HIZ) po uzoru na HTZ?
Zato što se HTZ bori za sredstva za promociju. Softveraši se s druge strane bore za sredstva EU-a koja su ionako na raspolaganju i već su oteta od poreznih obveznika, a koje bi mogli uložiti u poboljšanje postojećih i stvaranje novih proizvoda. Želja svake IT tvrtke je da ima globalno konkurentan i skalabilan proizvod, a ne da isključuvo naplaćuje sate radeći po narudžbi klijenata.To je , uostalom, i interes naše države jer to nosi veću dobit, zapošljavanje, dodanu vrijednosti te u konačnosti puni proračun. Zamislite što može očekivati hrvatsku softversku industriju, ako sve druge članice Unije pumpaju sredstva u svoje softveraše, a mi ne? Eto, zato nam treba bolji pristup R&D potporama.

Neke softverske tvrtke su se ipak, prema informacijama iz Ministarstva, uspjele prijaviti na IRI natječaj?
Točno. Jedna od pet tvrtki je pronašla način kako to izvesti, ali 80 posto softverskih tvrtki to ne može. Razlog je što se hrvatska softverska industrija specijalizirala u područjima kao što su svemir, računalne igre, telekomunikacije, financije, bankarstvo itd. Ništa od toga za Hrvatsku nije ni vertikalno ni strateško područje, a ne možete nekoga tko je na svijetu najbolji u jednoj niši preko noći natjerati da radi nešto potpuno drugo. Još veći je problem što za to drugo ima premalo partnera i oni za to nisu zainteresirani. Operativno je to nemoguće za izvesti. Mi se ne bavimo magijom i ne svaštarimo. To je razlog zašto smo globalno konkurentni. Da od toga odustanemo, propali bi.

Da li su ti IRI natječaji jedini način na koji se može poticati softverska industrija?
Ne, ali su IRI natječaji najpotentniji izvor sufinanciranja istraživačko-razvojnih projekata. Naravno, postoji EU program HORIZON2020, ali je tu prolaznost vrlo mala jer vam konkuriraju sve zemlje članice kao i pridružene zemlje članice tog programa. Na svakom pozivu ima premalo novca pa se ni ne financiraju svi projekti koji su prošli prag, a taj je iznimno visok, tako da se radi zaista o vrhunskim projektima. Npr. Na SME Instrument natječaju kroz HORIZON 2020 samo na segment IT-ja se na pojedini rok prijavi preko 300 projekata, a bude ih financirano 3-5%, dok ih dosta više prijeđe prag, ali nema dovoljno novca. Treba napomenuti da je najviše prijava uvijek upravo na ICT pozivu što dovoljno govori o tome da je to industrija s najvećim R&D potencijalom, ne samo u RH. Kroz Strukturne fondove imamo i druge natječaje na kojima su softveraši u jednakoj poziciji s ostalima, a koji financiraju sajmove, komercijalizaciju inovacija (faza nakon istraživanja i razvoja), ulaganje u opremu i sl.

Kako to mislite da je Horizon 2020. bez sredstava?
Ma imaju oni milijarde, ali su podijeljene na jako puno tema, a u praksi do tih novaca jako teško možete doći. Prolaznost na ICT pozivu je niskih 3-5 posto. Horizon 2020. je na nivou cijele EU pa se natječu sve tvrtke iz cijele Unije potpuno ravnopravno. Svega je nekoliko tvrtki iz RH do sada dobilo neka sredstva, među kojima Rimac Automobili i Amphinicy tehnologies. Imamo i puno onih koji su prošli prag, ali nije bilo dovoljno novca, pa je tako nekoliko naših tvrtki, iako su među par posto najboljih u Europi, dobilo tek tapšanje na Horizonu 2020. EU im je dao "Seal of Excelence" te preporučio članicama, uključujući Hrvatsku, da same nađu sredstva za potpore tim tvrtkama. Naravno, ovdje ta sredstva nisu nađena, ali komuniciramo s MINGPO o tome i navodno će uskoro biti nađeno neko rješenje, bar tako kažu.

Što je s poreznim olakšicama za R&D?
Čeka se da Ministarstvo znanosti i obrazovanja izmjeni zakone kako bi ga se opet omogućilo. Obećali su da će javne rasprave krenuti u veljači, ali nisu. Isto tako dobili smo obećanje da će se izmjene Strategije pametne specijalizacije početi raditi od veljače, a nisu. 

Zar stvarno očekujete da će ministar znanosti provesti reforme kad znanstvena zajednica svaku priču o R&D-u doživljava kao početak liberalizacije sustava i opire mu se? Da li imate podršku ministarstva financija Zdravka Marića? Navodno je bivši ministar Slavko Linić ukinuo te potpore, jer su ih banke koristile kako bi svoj marketing pravdale kao R&D i tako smanjivale poreznu osnovicu?
Ne znam da li je to točno ili ne i zato ne bih ulazila u raspravu o tome. No, kod nas je generalan problem, što kad političari utvrde tko je i kako koristio neku zakonsku rupu, onda izmjenama zakona kažnjavaju sve umjesto da lupe po krivcima. Još je veći problem ovdje što nisi ni donijeli novi Zakon. Pitate me da li zaista očekujem revitalizaciju RD potpore? Apsolutno. Ministar financija Marić daje podršku tim potporama i one su predviđene Zakonom o porezu na dobit, no nema ostatka zakonskog okvira da bi se mogle koristiti. Ali očekujemo ga uskoro.

A u ovom slučaju? Gdje je kočnica? Damir Sabol tvrdi da je njegov MicroBLINK izgubio četiri radna mjesta zato što te potpore nema.
Unija je tražila od Hrvatske da se uskladi s EU regulativom. Imali smo prijelazni period do 31.12.2014., ali Pravilnik o državnoj potpori za znanstveno-istraživačke projekte još nije usklađen, a s tim je trebao ići i novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, u čijoj je to nadležnosti, odgovorili su nam je da bi se to trebalo riješiti do kraja godine. Krajem siječnja je trebala početi javna rasprava o tom pravilniku i zakonu. No, još uvijek je nema. Apeliramo na Vladu da to riješi do ljeta, jer u protivnom neće imati samo problem što se ne stvaraju nova radna mjesta već i problem što će sve više tehnoloških tvrtki seliti u inozemstvo i tamo raditi razvoj gdje postoji povoljniji okvir. Dugoročno gledano, to se može odraziti na hrvatski BDP, ali i radna mjesta. 

Zašto upozoravate na mogući pad broja zaposlenih?
Zato što je ova mjera posebno važna za softversku industriju. Mi ne ulažemo u zgrade već u zaposlenike. Svi drugi zakoni podupiru ulaganja u zgrade, ne u ljude. Zakon o poticanju ulaganja, koji daje također fiskalnu upotporu, traži minimalno ulaganje od 150 tisuća eura što je za prosječnu softversku tvrtku, znači mali ili srednji biznis, nedostižna investicija jer njihovo poslovanje naprosto ne traži takvo ulaganje. Mnogi pokušavaju premostiti taj jaz dug dvije godine od kada nema RD fiskalne potpore, ali pitanje je koliko će još dugo to moći. Posebno u atmosferi gdje sve okolne zemlje nude takve olakšice. Odlaskom inovativnih tehnoloških tvrtki koje u biti zadržavaju najbolje STEM kadrove u Hrvatskoj i ti kadrovi će još više odlaziti van, lako je zaključiti u kojem smjeru to može otići.

Što je s poticajima koji se dijele za male i srednje poduzetnike?
Ima puno natječaja i raznih mjera, neki su otvoreni, mnogi su u najavi. No, i tu Hrvatska ima puno problema – opet smo veći katolici od Pape. Totalno smo preregulirali natječajne procedure, tražimo previše dokumentacije, rigorozno ocjenjujemo prijave a onda ih provedbena tijela evaluiraju po godinu dana. Primjerice, u svibnju 2016. otvoren je natječaj Inovacije novoosnovanih MSP za mlade start up tvrtke, tek osnovane, a početak prijava je bio 10.06. U natječaju je pisalo da će evaluacija trajati najduže 90 dana. Ljudi su zaposlili djelatnika (to je bio uvjet prije prijave), imaju troškove, osigurali su sredstva da prežive tih 90 dana i što se dogodilo? Evo, upravo ovih dana su prvih par tek potpisali ugovore, oni koji su predali prvog dana. Prošlo je, dakle, 9 mjeseci. Javilo se preko 200 tvrtki, a svaka je obećala zaposliti bar 2-10 radnika kroz projekt i rezultate projekta, neka je prosječan broj 5 novih radnih mjesta. Naravno, neće svi proći, ali ako ih pola prođe, to je 500 radnih mjesta, na čekanju. To odugovlačenje je posebno opasno kad su u pitanju inovacije, jer takvi projekti ovise o tome da prvi izađu na tržište. Ovako je sad već država dala njihovoj konkurenciji pola godine prednosti.Slično je i na ostalim natječajima. Moram reći, nije stvar u ljudima po ministarstvima, HamagBicrou i sl. koji rade na tome, oni se krvavo narade. Problem je u sustavu koji nije spreman za apsorpciju EU novaca, sve Vlade su zakazale u tome do sada, pa što ih je iznenadilo da su ti fondovi sada tu, nismo to znali već 2013?