U javnosti se sve češće može čuti rečenica kako će do 2030. godine u gradovima živjeti trećina ukupne svjetske populacije što podrazumijeva transformaciju gradova u aglomeracije s deset milijuna stanovnika. Danas na globalnoj razini već postoji čak 29 megagradova te se pretpostavlja da će koncentracija stanovnika, zgrada i infrastrukture u porastu eksponencijalno smanjivati raspoloživi prostor.

Paralelno s time, javlja se i sve više zainteresiranih strana koje nastoje pronaći rješenja za izazove koje najveći svjetski gradovi budućnosti nose. A kako uskladiti rast i kvalitetu života, a da se pri tome ne ugroze eko-sustavi, tema je istraživanja koje je provela osiguravajuća kuća Allianz, Naime, mnogi od najvećih gradova današnjice nalaze se u niskom obalnom području posebno osjetljivom na učinke ekstremnih vremenskih i klimatskih promjena.

Istovremeno s porastom broja novog stanovništva mijenja i se i očekivani životni vijek – u porastu je u mnogim regijama svijeta, prije svega Aziji, te se očekuje da će do 2030. godine 15 posto svjetske populacije biti starije od 60 godina. Demografska su kretanja jedan od najzanimljivijih pokazatelja promjena jer, primjerice, indijske velike urbane aglomeracije trenutno imaju veći udio mlađeg stanovništva (djece) – 25% u Delhiju i 22 % u Mumbaiju za razliku od kineskih megagradova. 

Tri scenarija
Takvo što utječe, naravno, na odnos radno sposobnog stanovništva u odnosu na ovisnije skupine poput starijih osoba i djecu. Procjenjuje se da će u 2025. godini 72 posto stanovnika Delhija biti radno sposobni, a samo devet stanovništva starije od 65 godina. Takve razlike za sobom povlače i brojne korelacijske posljedice pri čemu sredine s manjim udjelom starijeg stanovništva imaju priliku bržeg razvoja koji se oslanja na radnu sposobnost velikog broja mladih, ali istovremeno i velike mogućnosti rasta broja siromašnih koji nisu sposobni brinuti se sami za sebe. Gradovi sa srednjim udjelom starijeg stanovništva mogu održavati kontinuirani razvoj ali se susreću s problemom društvene segregacije, visokim zagađenjem zraka uslijed pojačane industrijalizacije te nejednakim pristupom socijalnim servisima poput osnovne medicinske zaštite.

 Treći scenarij podrazumijeva veći udio starijeg stanovništva u ukupnoj populaciji što može dovesti do usporenog ili negativnog ekonomskog rasta, centraliziranog načina upravljanja, sve jače izraženim nejednakostima u dohotku i socijalnim davanjima te velikim problemima sa zagađenjem okoliša jer su inovativni i ekološki pristupi ipak segment koji razvijaju mlađe generacije. U svom se izvješću Allianz posvetio upravo implikacijama povezanima s promjernom starosne strukture stanovništva te navodi da će se životni uvjeti u metropolama uvelike promijeniti. Uz navedeno, brza urbanizacija ostavlja tragove i na kvaliteti zemljanih površina na kojima se gradi stoga se istovremeno povećava i rizik od opasnih (i skupih) poplava koje za posljedicu imaju velike ljudske i materijalne štete. Istraživanja pokazuju da će prosječni globalni gubici od poplava sa šest milijardi eura iz 2005. godine narasti na jedan bilijun godišnje do 2050. godine, ukoliko gradovi ne poduzmu pravovremen i pravovaljane korake adaptacije na nove uvjete. 

Koncentracija kapitala
Rezultati pokazuju i da je ukupno 890 milijuna gradskog stanovništva diljem svijeta trenutno izloženo prirodnim katastrofama. A koliko gradovi zapravo rastu najbolje svjedoči podatak da su 1950. godine tek New York i Tokio premašili populaciju od deset milijuna, dok prognoze pokazuju da bi ih do 2030. moglo biti čak 41, kao i podatak da će uskoro četiri kineske regije imati više stanovnika nego čitava Njemačka. Veliki gradovi, iako čine tek dva posto ukupne zemljine površine, proizvode 70 posto emisije stakleničkih plinova. Njihove ekonomije veće su od ekonomije pojedinih zemalja – generiraju više od 14 posto ukupnog BDP-a na globalnoj razini. U njima živi 12 posto ukupnog svjetskog stanovništva ili 470 milijuna ljudi. Najveći su Tokio sa 38 milijuna ljudi, zatim Delhi sa 25,7 milijuna te Šangaj sa 23,7 milijuna, a prognozira im se i daljnji rast.

Takvi su trendovi rezultat nastojanja sve većeg broja mladih ljudi da se presele u urbana, još razvijenija područja što dovodi do koncentracije kapitala (i financijskog i intelektualnog) u najvećim svjetskim metropolama. Usporedo s time raste i potražnja za životnim prostorom stoga se treba okrenuti ka inovativnim rješenjima. Najveći rast stambene potražnje do 2025. zabilježit će se u Pekingu, Šangaju i Tokiju pa kineske tehnološke kompanije razvijaju rješenja poput 3D printanih kuća izrađenih od građevinskog recikliranog materijala, što se izdvaja kao posebno inovativan projekt. Također, predlaže se i vertikalna gradnja stanova (zgrada) umjesto kuća koje su poslagane jedna do druge čime će se dodatno uštedjeti prostor koji se može prenamijeniti u gradske zelene površine, obradiva zemljišta ili područja za dječje aktinosti. Većina istraživača predlaže organizaciju gradova kao kompaktne cjeline povezane brojnim autonomnim cestama.
 

U takvim mjestima ljudi će živjeti i raditi u manjim, povezanim zajednicama i dodamo li ovom planu i energetski učinkovit prijevoz zapravo dolazimo do razvoja koji će doprinijeti očuvanju klime te uštedi vremena i novca. Više zelenih površina koje će se time osloboditi podrazumijeva i više prostora za slobodne aktivnosti te proizvodnju hrane. Imajući na umu u prvom redu održivost, danas se uz suradnju brojnih dionika, poput energetskih stručnjaka, znanstvenika, akademika, političara i predstavnika velikih tvrtki, sustavno radi na razvoju koncepta pametnog grada. 

Inteligentni sustavi
Središnji sustav inteligentnog grada sutrašnjice temeljit će se na internetu: struja, prijevoz i sustavi za opskrbu i zbrinjavanje bit će elektronički povezani. Zgrade će proizvoditi vlastitu struju koju će, korištenjem adekvatnih sustava, moći i pohranjivati. Automatski sustav kontrole prometa moći će probleme poput smanjenja i preusmjeravanja prometa rješavati u stvarnom vremenu. Postojat će mogućnost spajanja radnog mjesta sa životnim prostorom čemu će najviše doprinijeti optimizirani lanci opskrbe. 

Do 2050. bit će 9,6 milijardi ljudi

Indija će preteći Kinu, Nigerija SAD-e, a Europa u padu
Prema procjeni Ujedinjenih naroda 2050. godine na svijetu će živjeti čak 9,6 milijardi ljudi. Indijski će gradovi bilježiti rast od 404 milijuna te bi već do 2028. mogli preteći Kinu po mnogoljudnosti, jednako tako se očekuje i da će 49 najnerazvijenijih zemalja svijeta udvostručiti broj stanovnika s trenutnih 900 milijuna na 1,8 milijardi do 2050. godine. Nigerija, koja danas ima oko 178,5 milijuna ljudi, bi u istom razdoblju po broju stanovnika mogla prestići SAD koje broje 318,3 milijuna stanovnika. S druge strane, očekuje se da će se europska populacija pasti za 14 posto ili 115 milijuna ljudi.