Tijekom formalnog obrazovanja rijetki će matematiku navesti kao omiljeni predmet, a učenici i općenito zaziru od prirodnih predmeta, kojima se možda jednostavno ne pristupa na zabavan i zanimljiviji način. To je bila jedna od misli vodilja Martine Ubrekić, magistre edukacije matematike, koja je lani u Zaprešiću gdje sada živi pokrenula nekoliko aktivnosti unutar PLUS MINUS Centra za edukaciju.

“U Centru mi je od samog početka bilo bitno ponuditi stručno vodstvo i različite aktivnosti koje će pomoći u popularizaciji matematike i prirodnih znanosti. Moto kojim se vodim je da PLUS MINUS bude mjesto gdje se učenje zavoli. Trudim se svakom tko dođe, posebno onima na instrukcijama, pokazati da matematika nije teška i nesavladiva. Mislim da je to samo stvar individualnog pristupa.

Znam i sama koliko se kao učitelj jednostavno ne stigneš detaljno posvetiti svakom učeniku jer ih je u razredu puno, nerijetko s različitim predznanjem ili interesom. Instrukcije imaju često različite konotacije, primjerice da tamo idu oni koji ništa ne znaju. No, stvarno nije tako. Radim s djecom kojoj treba samo malo pojasniti da bi briljirali, a i s onima koji misle da nemaju šanse da nešto savladaju, a onda uspiju, korak po korak i rezultat bude predobar. Ti trenuci su mi najveća motivacija. Povratne informacije su jako pozitivne i od djece i od roditelja”, kaže Ubrekić.

Bez ekrana

Na ideju je došla spontano na ljeto prošle godine dok je još predavala u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. Tada je, kaže, shvatila da dva do tri sata potroši na putovanje. Tako se ozbiljnije “zakotrljala” njezina ideja o STEM aktivnostima koje danas provodi kroz program mentalne aritmetike Brainobrain, Matkaonicu – program za djecu vrtićke dobi koji pomaže u stjecanju predmatematičkih vještina, PLUS+ program za djecu školske dobi koja pokazuju izniman interes za matematiku te neizostavne instrukcije.

Trenutačno je Ubrekić jedina zaposlena i vodi sve programe, no pomaže joj kolegica i prijateljica, uz podršku i pomoć obitelji, supruga i dvoje djece.

“STEM radionice radim bez ikakvih ekrana iako se STEM najčešće povezuje s programiranjem. Razmišljam i sama kada i kako uvesti programiranje, no smatram da je toliko stvari koje treba istražiti prije davanja ekrana u ruke. Proučiti kako stvari funkcioniraju, što je potrebno za pokretanje određenog uređaja na struju, koji predmeti imaju magnetna svojstva, općenito što se događa u svijetu oko nas. To su samo neka od svih pitanja koja želim staviti pred djecu prije nego im dam tablet ili računalo u ruke.

Nedavno sam pokrenula projekt STEM subote u kojem organiziram različite radionice; malo znanosti i pokusa, tehnologije, inženjerstva i matematike. Trenutno su predviđene za djecu od 1. do 4. razreda, ali ih planiram ponuditi i predškolcima. U planu su i ljetne, intenzivnije STEM radionice, zatim radionice za učenje tablice množenja a da nije napamet, a krajem ljeta prije škole ponudila bih i kratko ponavljanje gradiva prethodnog razreda. Planiram i radim kako osjećam da treba”, zaključuje Martina Ubrekić.