Kakva je, u digitalnoj eri, kvaliteta digitalnog života u Hrvatskoj? Istraživanje koje provodi Surfshark (Indeks digitalne kvalitete života (DQL)) kaže – dosta solidna. Od 121 promatrane države Hrvatska se našla na relativno visokoj 36. poziciji.

Prema ovom istraživanju koje kvalitetu digitalnog života ocjenjuje u pet kategorija (kvaliteti interneta, priuštivosti interneta, e-sigurnosti, e-infrastrukturi i e-vladi) Hrvatska najbolje stoji u kategoriji e-sigurnosti (16. mjesto), a najgore u kategoriji kvalitete interneta (68. mjesto).

U čemu smo najgori?
Negativno je i to što smo u odnosu na prošlu godinu pali za čak pet mjesta; i tu u svim kategorijama osim u onoj priuštivosti interneta. U odnosu na susjede bolji smo od Srbije koja je na 50. mjestu, ali lošiji od Slovenije koja je na 35. mjestu.

Prema riječima Gabriele Racaityte Krasauske, glasnogovornice Surfsharka, digitalna kvaliteta života danas uvelike utječe na kvalitetu života općenito.

“Ne možemo drugačije na to gledati kada toliko svakodnevnih aktivnosti, uključujući posao i obrazovanje, radimo putem interneta”, kaže glasnogovornica Surfsharka ističući da je baš zato svakoj državi ključno znati koje su joj slabe i dobre točke.

Prema tom istraživanju naš je najveći nedostatak kvaliteta interneta koja je 6% niža od svjetskog prosjeka. U prosjeku Hrvati, što se fiksnog interneta tiče, surfaju brzinama od 102 Mbps. Onaj mobilni pak nešto je brži – 141 Mbps.

Usporedbe radi, najbrži fiksni internet ima Singapur – 300 Mbps-a, a najbrži mobilni Ujedinjeni Arapski Emirati – 310 Mbps-a. No po pitanju brzina u posljednjih su godinu dana napravljeni određeni pomaci. Tako je mobilni internet brži 29%, a fiksni širokopojasni 37%.

U usporedbi s drugim državama Hrvati imaju priuštiv internet, pokazuje istraživanje. U prosjeku tako naši građani moraju mjesečno raditi 1 sat i 52 minute da bi si mogli priuštiti širokopojasni fiksni internet te 55 minuta za mobilni internet.

Inače, u prosjeku građani moraju raditi 6, odnosno 2 sata da bi si mogli priuštiti fiksni, odnosno mobilni Internet. S druge strane, Rumunji, koji imaju najjeftiniji fiksni internet, moraju raditi tek 18 minuta za kućni internet, a Luksemburžani, građani s najjeftinijom mobilnom internet vezom, tek 16 minuta.

Po pitanju javnih usluga koje su građanima dostupne u digitalnom obliku (e-vlada) te spremnosti za umjetnu inteligenciju koju država pokazuje Hrvatska se smjestila na 56. mjestu te smo, pokazuje DQL Indeks, iznad svjetskog prosjeka. Nešto smo bolje pozicionirali po pitanju e-infrastrukture, a koja u obzir uzima penetraciju interneta te mrežnu spremnost. Po tom smo pitanju na 40. od 121. zemlje.

Najbolje stojimo po pitanju e-sigurnosti, odnosno spremnosti države na kibernetičke napade te zakonodavnoj zaštiti podataka.

Francuska je najbolja
Što se ukupnog poretka tiče, građani Francuske uživaju najveću kvalitetu digitalnog života, a slijede ih građani Finske i Danske. Prednosti digitalizacije, općenito, najviše uživaju Europljani jer je čak devet od 10 država s najvećim DQL indeksom u Europi. Dapače, tek 19 država iz top 50 dolazi izvan Europe.

No analiza donosi još jednu zanimljivost. Pokazuje tako da bogatstvo, odnosno BDP po stanovniku, ne nosi nužno i digitalnu kvalitetu života. Primjerice, države zapadne Azije imaju 38% viši BDP po stanovniku od svjetskog prosjeka, ali je njihov DQL indeks ispod prosjeka. Najmoćnije zemlje svijeta – SAD i Kina – smjestile su se na 19. i 44. mjestu. Najlošiju digitalnu kvalitetu života imaju građani Jemena, DR Konga te Mozambika.