Procesne industrije nisu spremne za digitalnu transformaciju iako smatraju da će ista imati značajan utjecaj na njihovo poslovanje i to već u sljedeće dvije do tri godine. Pokazala je to anketa Schneider Electrica i analitičke kuće Omedia kojoj je cilj bio bolje razumjeti bolne točke i specifične izazove s kojima se suočavaju tvrtke kad kreću u proces digitalizacije.

Anketa tako pokazuje da 78 posto ispitanih kompanija aktivno uvodi inicijative za digitalnu transformaciju, no njih je tek 55 posto “donekle opremljeno” za učinkovito provođenje tih aktivnosti.

Ova je anketa provedena na kupcima iz Sjeverne Amerike, Europe, Bliskog istoka te Azijsko tihooceanske regije. Kada je situacija po pitanju digitalizacije tako loša kod njih logičan je zaključak da je kod nas još gora.

U praksi
To potvrđuje i Marin Bek, suosnivač i glavni izvršni direktor Ascalije, tvrtke koja se bavi razvojem visokonaprednih tehnoloških rješenja kojima je cilj modernizacija strojeva i proizvodnih pogona.

“Temeljni je problem što su strojevi u hrvatskim tvornicama stari 20, čak i 30 godina. Kada imate takav strojni park teško je očekivati bilo kakvu digitalizaciju”, ističe Bek čija kompanija uvodi rješenja u otprilike 20-ak kompanija iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Italije.

U takvim je pogonima, nastavlja, moguće provesti digitalizaciju, ali rješenja koja nude velike digitalne platforme njima neće biti od pomoći jer im treba individualan pristup. Što se branši tiče suosnivač Ascalije ističe da je po pitanju spremnosti za digitalizaciju najlošija situacija u drvnom sektoru, odnosno primarnoj preradi drva.

S druge strane, prehrambena industrija dobro kotira jer kontinuirano ulaže u nove strojeve i proizvodne linije, koje su onda puno efikasnije i pogodnije za digitalnu transformaciju.

Jako je dobra situacija i u procesnoj industriji jer ista po prirodi poslovanja mora imati povezane sustave u proizvodnji, a to znači i osnovni stupanj digitalizacije. Najbolnije su točke, dakle, digitalizacije proizvodnje u Hrvatskoj zastarjela infrastruktura i strojevi te menadžment.

“Menadžment najčešće ne zna gdje su im bolne točke i što žele mijenjati. Treba ih educirati”, kaže Bek te napominje da se digitalizacija ne smije provoditi zbog sebe same već kako bi tvornica postala efikasnija, odnosno da bi više proizvodila te smanjila troškove.

Prvi su korak u njezinom uvođenju, objašnjava suosnivači i CEO Ascalije, konzultacije, tijekom kojih oni koji uvode digitalizaciju od menadžmenta pokušavaju doznati što su im problemi. “Nakon toga slijedi povezivanje sa strojevima kako bismo mogli doći do podataka”, ističe.

Radnici (ni)su saveznici
Radnici pak, u implementaciji tehnologije, najčešće, svjedoči Bek, nisu saveznici jer se boje da će ih ista nadzirati, a u konačnici i zamijeniti. Ti su strahovi, kaže, neopravdani.

Iskustvo Ascalije koja provodi proces digitalizacije u hrvatskoj proizvodnji potvrđuju i brojna istraživanja. Ono tvrtke Apsolon za 2021. tako pokazuje da je stupanj digitalizacije hrvatskoga gospodarstva ocijenjen s prosječnom ocjenom 2,59, što naravno, ne može biti zadovoljavajuće.

Kao i u anketi Schneider Electrica i Omedia, i domaćim je kompanijama digitalizacija važna te se nalazi u top 10 tema po važnosti. Međutim, ona je za samo 3,7 posto ispitanih glavni prioritet i to češće kod velikih, a rjeđe kod srednjih poduzeća. Od provođenja iste pak najčešće ih odvraća nedostatak vremena, prevelik fokus na postojeće prioritete poslovanja te financijski razlozi, odnosno troškovi.