U lipnju se u Zagrebu u Laubi održava 2. konferencija Future Tense, koju organizator, Komunikacijski laboratorij, vidi kao priliku da neki od vodećih svjetskih stručnjaka-futurologa, zbore o budućnosti tehnologije, upravljanja, rada i obrazovanja, održivoga turizma, liderstva…

Razmišljanje o budućnosti uvijek spada u sferu predviđanja i nagađanja što bi se moglo dogoditi, a jedna od ključnih pitanja tiče se predviđanja kakav nas rad i poslovi čekaju, te za što ćemo se obrazovati, o čemu će izlagati Daniel Susskind, britanski znanstvenik, profesor na Oxfordu koji je bio i savjetnik britanskog premijera. Specijalnost mu je ispreplitanje rada i tehnologije.

Ne ustručavate se govoriti o budućnosti profesija i njihovoj povezanosti s tehnologijom – kako će tehnologija promijeniti poslove i kako ih je mijenjala dosad, u odnosu na prije 20-30 godina?
Mislim da su ljudi dugo vremena mislili da će tehnologija vjerojatno uništiti poslove za tzv. radnike plavih ovratnika, recimo, poljoprivrednike i radnike u tvornicama. Ono što se dogodilo u posljednjih nekoliko desetljeća jest to da shvaćamo da je to pogrešno.

Radnici tzv. bijelih ovratnika također su u opasnosti od tehnološkog “razaranja”. Odvjetnici, liječnici, učitelji, računovođe, arhitekti i savjetnici, također primjećuju kako će dio posla preuzeti sve sposobniji sustavi i strojevi.

Zato smo napisali knjigu “Budućnost zanimanja” kako bismo razmislili o utjecaju tehnologije na ove profesionalne stručnjake, radnike bijelih ovratnika koji su donedavno mislili da su imuni na tehnološke promjene.

Na Future Tense konferenciji govorit ćete i o obrazovanju. Kako bi moglo izgledati obrazovanje budućnosti?
Mislim da postoje tri izazova u obrazovanju. Prvi izazov se odnosi na to što podučavamo, koje vještine i sposobnosti mislimo da će biti vrijedne i poželjne. Također, drugi problem je način na koji podučavamo; kako ljudima pružamo vještine i sposobnosti.

Način na koji podučavamo ljude nije se, zapravo, stoljećima mnogo promijenio, unatoč postojanju mnogih alternativa. Tu je i pitanje kada podučavamo, kada u životima ljudi pružamo mogućnost razvijanja vještina i sposobnosti.

Opet, tradicionalno smo to radili na početku ljudskog života i mislim da se to mora promijeniti. Za one koji su zainteresirani čuti više o tome, upravo ću o tome govoriti na Future Tense konferenciji.

Koje su vještine budućnosti, na što se treba usredotočiti?
Općenito, mislim da će biti bitne dvije vještine. Prvi skup vještina odnosi se na natjecanje sa sustavima i strojevima radeći stvari koje ti sustavi ne mogu učiniti. Drugi skup vještina koji je bitan, uključuje izgradnju spomenutih sustava i strojeva, odnosno vrste ljudi koji su sposobni projektirati i upravljati ovim sve sposobnijim tehnološkim sustavima.

Dakle, postoje dvije skupine vještina u budućnosti. Mislim da će se ljudi morati naučiti natjecati (s tehnologijom) ili naučiti ih izgraditi.

Ono što ne biste trebali raditi jest naučiti izvoditi upravo one vrste rutinskih aktivnosti u kojima su mnogi od ovih sustava i uređaja već vrlo dobri. I to je problem jer trenutno mnogi obrazovni sustavi pripremaju mlade upravo za takve aktivnosti.

Je li pandemija utjecala na ubrzanje procesa kada je riječ o tome kako će izgledati budući poslovi?
Mislim da je ovdje najvažnije to da će se pandemija ubrzati (nerazumljivo). To znači da sada moramo ozbiljnije shvatiti tehnološke promjene i prilike, nego što smo to činili prije početka pandemije.

Mislim da je jasno da će mnogi poslovi nakon pandemije izgledati sasvim drugačije od onoga kako su izgledali prije te da će mnoge od tih transformacijskih tehnologija igrati veliku ulogu.

Prije dvije i pol godine, preko noći su telemedicina, virtualni kuhari, online edukacija postali norma. Nezamislivo je da će se medicina, obrazovanje ili pravo vratiti na stanje kakvo je bilo prije pandemije.