Golemi jaz između stvarnosti i očekivanja u razvoju i primjeni umjetne inteligencije u sljedećih pet godina otkriven je u globalnoj anketi provedenoj među više od tri tisuće izvršnih direktora, menadžera i analitičara u 112 zemalja i 21 industriji, a čije rezultate u zajedničkom istraživanju pod nazivom „Preoblikovanje poslovanja uz umjetnu inteligenciju: Zatvaranje jaza između ambicija i djelovanja“ koje su objavili MIT Sloan Management Review i The Boston Consulting Group.

Više od tri četvrtine izvršnih direktora kompanija očekuje da će im umjetna inteligencija pomoći stvoriti konkurentsku prednost ili nove poslovne modele. Tek je svaka peta kompanija koja je sudjelovala u anketi umjetnu inteligenciju uključila u neke svoje poslovne procese ili ponudu, a tek svaka dvadeseta je umjetnu inteligenciju u dovoljnoj mjeri uključila u trenutne ponude ili poslovne procese. Manje od 40 posto svih kompanija uopće ima strategiju umjetne inteligencije. Dok se kod najvećih svjetskih kompanija, onih s više od sto tisuća zaposlenika, očekuje da imaju strategiju umjetne inteligencije, zaista je ima manje od polovice kompanija uključenih u anketu.

Jedan je od najzanimljivijih nalaza istraživanja taj da, unatoč tome što se puno piše o povećanju nezaposlenosti zbog umjetne inteligencije, manje od polovice anketiranih, 47 posto, tijekom sljedećih pet godina očekuje smanjenje broja radnih mjesta u svojim kompanijama, a čak 80 posto njih očekuje da će njihovim zaposlenicima umjetna inteligencija pomoći da povećaju svoje sposobnosti i vještine. Samo 31 posto anketiranih smatra da postoji mogućnost da će im umjetna inteligencija smanjiti obujam posla.

 „Jaz između ambicija i poduzimanja koraka da se umjetna inteligencija iskoristi u poslovanju u većini je kompanija velik“, kaže stariji partner u BCG i suautor izvještaja Philipp Gerbert. „Golemi su i jazovi između kompanija koje vode u implementaciji umjetne inteligencije u poslovanje i svih koji zaostaju za njima. Lideri ne samo da puno bolje razumiju što je potrebno za proizvodnju i implementaciju umjetne inteligencije, već imaju i podršku vodstva i razrađenu primjenu umjetne inteligencije u poslovanju“, naglašava Gerbert.

Ovo su neki od najvažnijih zaključaka ankete:

• Tri četvrtine anketiranih vjeruju da će umjetna inteligencija njihovim kompanijama omogućiti da prošire poslovanje i uđu u nove biznise. Gotovo 85 posto ispitanika vjeruje da će im umjetna inteligencija omogućiti da zadobiju ili održe konkurentsku prednost
• Tek oko 15 posto ispitanih vjeruje da umjetna inteligencija u ovom trenutku ima značajan utjecaj na ponudu ili procese u njihovim organizacijama, ali čak oko 60 posto ispitanih vjeruje da će umjetna inteligencija kroz sljedećih pet godina imati utjecaja na njihovu ponudu usluga i proizvoda. Najveći broj organizacija očekuje da će umjetna inteligencija imati značajne učinke na informacijske tehnologije, upravljanje i proizvodnju, upravljanje lancem nabave i aktivnosti okrenute kupcima.
• Više od 80 posto ispitanika vidi umjetnu inteligenciju kao stratešku priliku dok 40 posto njih umjetnu inteligenciju vidi kao strateški rizik. Puno manji broj ispitanika, tek 13 posto njih, ne vide umjetnu inteligenciju ni kao priliku ni kao rizik.

Sveukupno, odgovori ispitanika o razumijevanju i usvajanju umjetne inteligencije sugeriraju da organizacije spadaju u četiri kategorije prema zrelosti:

• Pioniri (19% ispitanih): Organizacije koje razumiju i koje su usvojile umjetnu inteligenciju. Ove organizacije vodeće su implementaciji umjetne inteligencije u svoju ponudu i unutrašnje procese.
• Istraživači (32% ispitanih): Organizacije koje razumiju važnost umjetne inteligencije, ali još nisu otišle dalje od faze pilotiranja. Njihovo istraživanje znači da su se odlučili temeljito ispitati teren prije velikih odluka.
• Eksperimentatori (13% ispitanih): Organizacije koje pilotiraju ili usvajaju umjetnu inteligenciju bez njezinog dubinskog razumijevanja. Ove organizacije uče kroz rad.
• Pasivci (36% ispitanih): Organizacije koje uopće nisu uvele umjetnu inteligenciju i ne razumiju je.

„Kompanije u svakoj od navedene četiri kategorije suočavaju se s vlastitim izazovima u daljnjem usvajanju umjetne inteligencije“, objašnjava izvršni urednik MIT Sloan Management Reviewa i suautor izvještaja David Kiron. „Pioniri su svladali izazove razumijevanja, njima su najveći izazovi rješavanje praktičnih problema u razvijanju ili regrutiranju stručnjaka za razvoj umjetne inteligencije, ili osiguravanje financiranja razvoja. Na drugoj strani spektra su pasivci, koji se tek suočavaju s umjetnom inteligencijom i njezinim mogućnostima. Još nisu prepoznali dobre poslovne prilike, uprava nije zainteresirana a mnogi još zasigurno nisu svjesni izazova pronalaženja i usmjeravanja zaposlenika stručnih za razvoj umjetne inteligencije“. 

Anketa je pokazala da među organizacijama postoje značajne razlike u razumijevanju umjetne inteligencije. Primjerice, 16 posto ispitanih se slaže kako njihove organizacije shvaćaju kolike troškove donosi razvoj proizvoda i usluga utemeljenih na umjetnoj inteligenciji. Ali gotovo isti postotak njih, 17 posto kaže kako njihove organizacije ne razumiju o kakvom je trošku riječ.

Slično, dok 19 posto ispitanika smatra da njihove organizacije razumiju kolika je količina podataka potrebna za razvoj umjetne inteligencije, 16 posto ispitanih smatra kako njihove kompanije toga nisu svjesne.