Iznenađujuća istina? Kraći dani znače sretnije zaposlenike, veću produktivnost i veći poslovni rast.

Kada je prvi put čuo za petosatni radni dan, David Rhoads je pomislio: Želim to pružiti svojim zaposlenicima, piše The Guardian.

David je glavni direktor Blue Street Capitala, tvrtke sa sjedištem u Kaliforniji koja organizira financiranje poslovnih IT sustava. On je također veliki surfer. Dakle, kada je vidio članak o tome kako se Tower Paddle Boards – tvrtka koja prodaje surf daske za veslanje – preselila na petosatni radni dan, bio je zaintrigiran.

Stephan Aarstol osnovao je Tower 2010. godine. Stephan je bio uvjeren da mogu koristiti iste tehnologije kako bi promijenili način na koji je njegova tvrtka radila, ne samo kako je došla do potrošača. Ako bi se usredotočili na svoje najvažnije zadatke, spriječili ometanja, koristili tehnologiju za automatizaciju rutinskih zadataka i olakšali svoje teške poslove, smatrao je, mogli bi dramatično poboljšati svoju izvedbu – i dobiti više vremena za surfanje.

PREZADOVOLJNI REZULTATIMA

Učinak 4-dnevnog radnog tjedna: Skok produktivnosti radnika od 40 posto

Tako je u lipnju 2015. Stephan ponudio svojim zaposlenicima dogovor: ’Ako shvatite kako raditi isti posao za manje vremena,  možete zadržati istu plaću i otići kući u 13 sati’. Također je proveo plan podjele dobiti od 5 posto, dodatno povećavajući zaposlenicima zaradu.

Dan kada su najavili promjenu na svojoj internetskoj stranici, Tower je oborio svoj dosadašnji dnevni rekord i po prvi puta ostvario 50.000 dolara u prodaji. Do konca mjeseca, oni su prodali  daski za veslanje u  vrijednosti 1.4 milijuna dolara, nadmašivši tadašnji mjesečni prodajni rekord za 600.000 dolara.

Niste mogli pronaći dva različitija proizvoda – od financijskih ugovora koji potiču visokotehnološka ulaganja do surferske opreme inspirirane polinezijskim mornarima, ali i David Rhoads je počeo razmišljati o tome može li se kraći radni tjedan provesti i u Blue Street Capital-u.

Novi način za povećanje produktivnosti

Nakon nekoliko „brutalnih” tromjesečja, tražio je načine da se tvrtka poboljša i ponovno počne rješavati izazove, umjesto da samo reagira na njih. Imao je predane radnike, ali pomislio je da bi mogli stisnuti radni dan na pet sati ako skrate stanke, pauzu za ručak i prestanu raditi sve neproduktivne ‘gluposti koje radimo tijekom dana’.

Morali bi shvatiti kako i dalje održati klijente sretnim, ali tijekom kraćeg radnog dana. Tvrtke ovise o Blue Street Capital-u kako bi im pomogao u financiranju nadogradnji ili proširenja kritična za poslovanje, a svaki posao je drugačiji pa njegovi zaposlenici provode puno vremena na telefonu s klijentima. No bio je siguran da i to mogu riješiti.

„Znali smo da će to biti ogromno sredstvo za povećanje produktivnosti na poslu”, kaže David, „ali također smo znali da ćemo vratiti dio naših života”.

David je najavio plan na sastanku. „Želim da imate način života kakav ja imam i vjerujem da ćete biti uspješni kao što sam ja ili uspješniji – kao rezultat toga”.

Odgovorio je na nekoliko pitanja. Ne, plaće ne bi bile smanjene. Ne, tvrtka ne propada. Da, novi raspored postat će trajan nakon 90 dana ako produktivnost ostane ista i ako se klijenti neće žaliti. U ljetu je bilo manje posla za Blue Street, pa je to bilo dobro vrijeme za početak uvođenja skraćenog radnog vremena.

Četvrtina godine nije bila dovoljna za veliku promjenu u prihodima – za razliku od Tower Paddle Boarda, Blue Street Capital ima dug prodajni ciklus – ali nakon tri mjeseca David je mogao mjeriti utjecaj pet-satnih dana na vodeći KPI (ključni pokazatelj uspješnosti), broj poziva po prodavaču. Više poziva znači više posla: rad na telefonima, održavanje kontakta s klijentima i privlačenje novih klijenata od ključnog su značaja ako će zaposlenici ispuniti svoje prodajne ciljeve i tvrtka će rasti.

Što je uvidio? Kada su skratili radni tjedan za tri osmine, pozivi po osobi su se zapravo udvostručili.

tri slobodna dana

Za svoje radnike uveli 4-dnevni radni tjedan i nisu požalili: Posao im cvjeta, a stresa je manje

Dugoročan rast

David je novi raspored učinio stalnim nakon tri mjeseca probe, a Blue Street je od tada radio od 8 ujutro do 1 popodne. Prihodi su se počeli povećavati, 30 posto prve godine, 30 posto druge, a kompanija je porasla s devet na 17 zaposlenih.

Malo toga zvuči više kalifornijski od „skratimo radni dan da bi imali više vremena surfati!” Međutim, skraćivanje radnog dana kako bi se povećala produktivnost i poboljšala tvrtka? To je prilično kontraintuitivno. Živimo u svijetu u kojem se posluje 24/7, globalno gospodarstvo nikada ne staje, a konkurencija je nemilosrdna.

Ipak, u posljednjih nekoliko godina stotine tvrtki u raznim industrijama diljem svijeta slijedile su isti put kao i Tower Paddle Bools te Blue Street Capital: skratili su radne dane bez smanjenja plaća, smanjenja produktivnosti, žrtvovanja kvalitete ili odvraćanja klijenata.

Rad na poboljšanju uvjeta kao civilizacijski skok 

I stvarno moramo poboljšati način kako se obavlja posao. Prije jednog stoljeća filozof Bertrand Russell i ekonomist John Maynard Keynes tvrdili su kako bi do 2000. – osam desetljeća u njihovoj budućnosti i dva desetljeća u našoj prošlosti – svi mogli raditi čak tri ili četiri sata dnevno. Tijekom života Russella i Keynesa, tehnologija, sindikati, rast obrazovnih standarda i veći prosperitet smanjili su trajanje prosječnog radnog dana sa 14 na osam sati dnevno. Smatrali su da kako tehnologija nastavlja napredovati kroz 20. stoljeće, produktivnost bi mogla nastaviti rasti, gospodarstva bi mogla nastaviti rasti, a radno vrijeme bi moglo dodatno opadati.

Međutim, Russell je također upozorio – iako „moderne metode proizvodnje pružaju mogućnost olakšanja i sigurnost za sve”, ako su rast produktivnosti i dobit prikriveni od strane vlasnika tvornica, rukovoditelja i ulagača, ti isti koraci mogli bi biti iskorišteni za stvaranje svijeta „prekovremenog rada za neke i gladi za druge”.

To nije loš opis poslovanja i rada danas. U Sjedinjenim Američkim Državama radno vrijeme jedva je opalo od drugog svjetskog rata, unatoč golemom rastu produktivnosti i gospodarstva. Uspon Silicijske doline osamdesetih donio je novi model rada i uspjeha koji je glamurizirao duge radne sate, pretvorio radoholičare u heroje i pretvorio prekovremeni rad u značku časti. Kao rezultat toga, sada živimo u brzom, nestabilnom svijetu u kojem je prekomjerni rad izvor bogatstva za neke i nužnost preživljavanja za ostale.

Umjesto 'od 9 do 5'

Fleksibilizacija radnog vremena krenula i u Hrvatskoj: Nije rad četiri dana tjedno, ali nudi se ‘petak u papučama’

Loše radno mjesto opasno kao pušenje

Međutim, ovakav način rada skup je za pojedince, tvrtke i gospodarstva. Ljudski trošak pretjeranog rada i izgaranja – izgubljenog potencijala zarade, sreće i kreativnosti – ogroman je. Preopterećeni ljudi pate od više stope kroničnih bolesti i depresije. Profesor poslovanja na Stanfordu Jeffrey Pfeffer nedavno je ustvrdio kako troškovi zdravlja loše dizajniranih radnih mjesta čine rad značajnim zdravstvenim rizikom, kao što je i pušenje.

Prekovremeni rad je također kontraproduktivan za tvrtke. Preopterećeni ili iscrpljeni zaposlenici zapravo su manje produktivni od dobro odmorenih radnika. Također su manje angažirani na poslu, vjerojatnije je da će otići iz tvrtke, a još vjerojatnije je da će smanjiti radnu etiku ili ukrasti od tvrtke. Iscrpljivanje zaposlenih košta globalno gospodarstvo, kako se procjenjuje, 300 milijardi dolara godišnje u bolovanju i izgubljenoj produktivnosti.

Čak i u zemljama u kojima je prije nekoliko desetljeća službeno okončana diskriminacija na radnom mjestu, dugotrajno radno vrijeme otežava ženama izvršavanje zahtjeva šefova, profesije i obitelji, te održavanje karijere nakon što postanu roditelji.

Radnici su uhvaćeni između sadašnjosti, koju osjećaju kao neuravnoteženu i neodrživu te budućnosti pune nesigurnosti, poremećaja i nejednakosti. Mala rješenja tih problema više nisu dovoljna. Trebamo veće, sveobuhvatnije pristupe koji pomažu u rješavanju današnjih problema i nude bolju budućnost.

Kraći radni tjedan nudi rješenje svih tih problema – kulture pretjeranog rada, nejednakosti spolova i nejednake podjele ekonomskih dobitaka, te velikih neizravnih troškova (npr. zdravstvenog sustava nap.a.) zbog preopterećenih zaposlenika i (npr. mirovinskog sustava) zbog skraćenih karijera.

Odmor nije konkurencija radu; on je partner poslovanja. U današnjem globalno povezanom svijetu koji živi 24 sata, sedam dana u tjednu –  lako je pomisliti da je prekovremeni rad neizbježan i da se ne može pobjeći od njega. To nije tako. 

Dijelovi teksta su uzeti iz knjige Shorter: Work Better, Smarter, and Less – Here’s How, by Alex Soojung-Kim Pang.

Alex Soojung-Kim Pang osnivač je ‘Strategy and Rest’, gostujući znanstvenik Sveučilišta Stanford te autor knjige ‘Rest and The Distraction Addiction’.