Županijski sud u Velikoj Gorici je u odluci Gž-21/2019 zauzeo stav u situaciji kad su se stranke neposredno prije parnične radnje povlačenja tužbe pismeno sporazumjele i taj sporazum vlastoručno potpisale u sadržaju da će tužitelj povući svoju tužbu u cijelosti u ovom postupku poslovnog broja P-332/17, a tuženik se obvezao da se neće protiviti ovome povlačenju, te potvrdio da neće tražiti troškove postupka, a obostrano da nemaju daljnjih međusobnih zahtjeva ni potraživanja i odrekli se bilo kakvih daljnjih pokretanja i vođenja sudskih postupaka.

Kako je tužitelj povlačenjem tužbe svoj dio navedenog sporazuma ispunio u cijelosti, uz okolnost procesne neopozivosti povlačenja tužbe, to traženje tuženika nakon tužiteljevog povlačenja da mu se dosude parnični troškovi u smislu odredbe čl. 158. st.1. ZPP-a, predstavlja nedopušteno i prijevarno raspolaganje, koje je u suprotnosti s prisilnim propisom i pravilima javnog morala.

Sukladno čl. 3. st.3. ZPP-a, sud neće uvažiti takvo raspolaganje kao suprotnost načelu savjesnosti i poštenja.

To zato što bi u gornjem kontekstu nasuprot jasnom i određenom sporazumu tužitelja i tuženika, dosuda parničnih troškova predstavljala destrukciju navedenog načela i pravila javnog morala.