Rukavci novog kineskog Puta svile sežu do odumrlog zlatnog eldorada Srbije. Crveni lampioni sa kineskim natpisima njišu se pred ulazom uprave rudnika bakra i zlata Majdanpek, gradića na istoku Srbije. Iz daljine se čuju tupi gromovi eksplozija.

Inženjeri u narančastim sigurnosnim prslucima puše jutarnje cigarete nad ambisom moćnog rudničkog kratera. Pričaju na kineskom“, piše njemački dnevnik Die Welt u reportaži pod naslovom “Tiha kineska invazija”, prenosi internetski portal Deutsche Welle.

“U centru gradića redaju se neugledni stambeni blokovi. Janko Nikolić je nezaposleni bravar i šef stranke Vlaha, jedne nacionalne manjine na istoku Srbije.

U hotelu Gold In nam priča da je od policije čuo kako u rudarskom gradu, u kojem je ostalo oko 5000 ljudi, živi oko 300 do 400 prijavljenih i ‘preko tisuća’ neprijavljenih radnika iz Kine. ’Ali nitko ne zna koliko ih je točno’. U jednom trenutku će domaći postati manjina, boji se Nikolić. ’Pola grada već pripada Kinezima’.”

Kineska građevina

Dopisnik Die Welta ocjenjuje da Kina maršira ka Europi “tiho, ali nipošto tajno”. Dio Puta svile su noveautoceset, mostovi, željezničke linije, moderni putovi se i elektrane. “Oslabljene balkanske države su pri tome postale mostobran Pekinga.”

Podsjeća se da Kinezi investiraju u luke u Trstu i Pireju, kao i izgradnju brze pruge Beograd-Budimpešta. Godinama se održavaju samiti 17+1 čiji je cilj “unapređenje ekonomskih odnosa državama predvorja EU, kao i mekog istočnog krila EU”. Navode se riječi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da Kina “uvijek sa poštovanjem“ tretira partnere.

“Doduše, Peking ne nudi tek tako milijarde eura kredita i investicija. Veliki projekti se mahom financiraju kreditima državne EXIM banke, a istovremeno se prodaju usluge kineskih državnih građevinskih koncerna. Korist za lokalna tvrtke je ograničena. Jer, sa Dalekog istoka se dovozi ne samo materijal, već često i radnici”, piše Die Welt.

Kineski krediti su atraktivni na Balkanu, dodaje list, jer se odbijaju bez kompliciranih studija izvodljivosti ili ispunjavanja standarda životne sredine kao kod projekata iz EU. „Naličje priče je što, bez uvjeta koje valja ispuniti, primaocima kredita prijeti da sve dublje tonu u dugove i time u zavisnost od Pekinga“, dodaje se u tekstu.

Doduše, prema analizi talijanske UniCredit grupe, Kina je još uvijek u zemljama Balkana treći ili četvrti inozemi kreditor po veličini. No udio će rasti. Već prošle godine, kako citira Velt, kineski krediti su činili 3,4 posto BDP-a u BiH, a još više u Srbiji (7%), Sjevernoj Makedoniji (7,5%) i posebno Crnoj Gori (20,7%).

Ugledni Frankfurter Allgemeine Zeitung piše da su upravo neka kineska ulaganja u Srbiji izazvala proteste ekoloških aktivista, i razmatra pitanje da li takvi protestni pokreti mogu biti zametak zelenih političkih stranaka.

“Zeleno do sada nije bilo politički uspješna boja na istoku Europe. U većini bivših socijalističkih zemalja zelene stranke su na margini – ako i postoje. To je tako posebno na Balkanu. Kao objašnjenje se često navodi da ljudi imaju druge brige osim klimatske politike u državama gdje znatan dio stanovništva živi na granici siromaštva ili ispod nje. Ipak, već neko vreme se stvari mijenjaju”, piše list.

U najvećoj državi nastaloj na tlu bivše Jugoslavije već nekoliko godina niču lokalne ekološke inicijative kakve su ranije bile sasvim nepoznate. U industrijskom gradu Smederevu dio stanovništva glasno se žali zbog željezare jer, kako kažu, kineski investitori ni najmanje ne vode računa o osnovnim ekološkim standardima i zagađuju zrak.

Pitanje Unije

Slične pritužbe čuju se i dalje jugoistočno, u Boru, gdje Kinezi investiraju u rudnik.“„Rastućem značaju Kine kao kreditora na Zapadnom Balkanu bi Europska unija mogla da se suprotstavi pojačanim financiranjem infrastrukturnih projekata, vjeruju tvorci ove studije“, piše Die Welt.

“EU je doduše i dalje daleko najveći direktni investitor i trgovinski partner Zapadnog Balkana. No, rastuće zaduženje tamošnjih država kod Kine ide zajedno sa puzajućom političkom zavisnošću“, zaključuje njemački list.