S ciljem da privuče goste iz Hrvatske, potencijalnim partnerima i kupcima u Zagrebu se ovih dana prvi put predstavio hotel Regent Porto Montenegro, kao važan dio luksuzne ponude koju Crna Gora razvija u Bokokotorskom zaljevu, na tek nešto više od sat vremena vožnje od Dubrovnika.

Što hrvatskim gostima nudi jedan od najluksuznijih hotela na Jadranu, kako su protekle dvije pandemijske sezone u avio destinaciji na krajnjem jugu, te koji ih izazovi čekaju u 2022. godini, u razgovoru za Poslovni dnevnik otkrio je Kai Dieckmann, generalni menadžer hotela Regent Porto Montenegro.

Rodom iz Njemačke, Kai Dieckmann iza sebe ima 19 godina iskustva u turizmu, a bogato znanje i profesionalne reference stjecao je u brojnim luksuznim hotelima svijeta. U Tivat je stigao u proljeće 2018. s Barbadosa, gdje je vodio jedan od najskupljih hotela Sandy Lane.

Kaže da je imao sreću biti baš u ovom dijelu svijeta u pandemiji, jer je život bio mnogo ugodniji nego kod kuće ili u brojnim zemljama i gradovima u kojima je ranije radio.

Što vas ovih dana dovodi u Zagreb?

Hrvatska nam je tako blizu, a ponekad tako daleko. Crna Gora značajno se turistički razvila u zadnjih 4-5 godina, napravili smo iskorak i želimo se predstaviti hrvatskom tržištu koje nam je najvažnije u regiji.

Kojim gostima se obraćate?

To može biti kombinacija odmorišnih i poslovnih gostiju, s obzirom da smo destinacija koja je vrlo atraktivna za odmor, ali imamo i snažno razvijenu MICE ponudu, posebno za ‘incentive’ (poslovna putovanja koja za cilj imaju nagraditi i motivirati – potaknuti zaposlenike, partnere ili klijente).

Imamo jako dobre rezultate s beogradskim tržištem, no blizina Zagreba nam je vrlo obećavajuća i bili bismo jako zadovoljni da privučemo individualce ili manje grupe za naš luksuzan proizvod u Crnoj Gori. Zračna luka Dubrovnik od Tivta je udaljena nešto više od sat vremena vožnje automobilom.

Kako je vaš hotel preživio pandemiju i zadnje dvije sezone?

Nakon zatvaranja u proljeće prošle godine imali smo relativno popunjen kolovoz, a punili smo isključivo gostima iz regije, najviše iz Srbije, ali i Hrvatske, Slovenije. Zima je uvijek mirna sezona iako smo mi otvoreni cijele godine.

Vjerujemo također da Crna Gora može biti cjelogodišnja destinacija, uz mnogo lijepih i sunčanih dana usred zimskih mjeseci. Ovo ljeto bilo je bolje od prošlog, pogotovo kolovoz.

U normalnim godinama sezonu pokušavamo razvući do kraja listopada, što nam je i ove godine dobro išlo. U određenoj mjeri ovisimo o broju letova za Podgoricu, Tivat ili Dubrovnik, što se uglavnom prorijeđuje od polovice listopada.

Zbog pandemije i mjera izgubili ste važna tržišta, kako ste to ublažili?

Prije pandemije naša glavna tržišta su bila UK, SAD, Rusija, i sva ta tri tržišta su bila značajno srezana, znamo da Britanci dva ljeta gotovo nisu putovali. Amerikanci su se ove godine vratili samo djelomično, i to zahvaljujući izravnim letovima za Dubrovnik, a s Rusijom trenutno nemamo nikakve zračne veze iz političkih razloga, tako da smo s 12 do 14 letova dnevno za Moskvu i St. Petersburg u ljetnim mjesecima došli na nulu.

Okrenuli smo se alternativnim tržištima, s dobrim odazivom s njemačkog govornog područja, gdje su pomogle i moje njemačke veze. Aktivirali smo i lokalno tržište, Albaniju, Srbiju, tako da su Srbi koji bi inače putovali u južnu Francusku i Španjolsku, a ovog ljeta za to nisu imali mogućnosti, stigli u Crnu Goru.

Imali smo i neka nova tržišta koja su nas iznenadila, poput Indije ili Emirata – to su zapravo građani UK koji su nakon posjeta kući u Crnoj Gori odradili dvotjednu karatenu, budući da Crna Gora nije bila na britanskoj crvenoj listi.

Kazahstan je novo tržište s kojeg nikad nismo imali letova, no kako je ovog ljeta Air Astana pokrenula letove iz Kazahstana za Podgoricu, imali smo veliki skok s tog tržišta. Imali smo velik uspjeh i s ukrajinskog tržišta.

Računate li da ćete dio tih novih gostiju zadržati?

Svakako da. Crna Gora je na putu da se etablira u vodeću luksuznu destinaciju ove regije, no još uvijek je relativno neotkrivena, tako da je ovo bila prilika da nas neki novi gosti otkriju. Također sam uvjeren da će se naša tradicionalna tržišta vratiti.

Kako ste vi osobno otkrili Crnu Goru, kako ste doživjeli transfer s Barbadosa?

Sam transfer se dogodio dosta naglo, bio sam tada na godišnjem odmoru u Njemačkoj kad su me iz Regenta upitali jesam li zainteresiran preuzeti poziciju u hotelu u Crnoj Gori.

Nisam znao što bih im odgovorio, no kako sam imao još nekoliko dana godišnjeg odmora, već sljedeći dan sam sa suprugom odletio u Tivat i odmah smo se zaljubili u to mjesto, predivne prizore Boke, kao i u čitav Porto Montenegro, to nam je zaista izgledalo sjajno.

Također nam se svidio mentalitet stanovnika i bili smo sretni što ćemo se preseliti kao obitelj, a i rado sam se uključio u razvoj turističkog proizvoda koji je tada bio na svojim počecima. U ove četiri godine napravili smo zaista jako velik iskorak.

Kako funkcionira sistem mješovitog resorta, budući da je dio jedinica kojima upravljate u vlasnišvu privatnih vlasnika?

Porto Montenegro je developer u čijem vlasništvu je i Regent, a u sklopu projekta izgrađeno je i 220 stambenih jedinica i većina je do sada prodana pojedinačnim vlasnicima. Od toga je 169 jedinica u našem sustavu za najam gostima (Regent Pool Club Residences), u vrijeme kada vlasnici tamo ne borave.

Te su jedinice već opremljene kako bi se osigurao uniformiran izgled u skladu sa standardima Regenta, koji ih onda za vlasnike održava i iznajmljuje, s tim da 60 posto prihoda od najma ide vlasnicima stanova, a 40 posto Regentu.

Zanimljivo je da hotelski gost nikad ne zna je li jedinica u kojoj odsjeda u vlasništvu hotela ili pojedinačnog vlasnika. Ovaj sustav odlično funkcionira za sve koji u njemu sudjeluju, s tim da su investicijski kupci apartmana u manjini, uglavnom se radi o kupcima koji su uložili u vlastiti gušt. Vlasnici dolaze iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, SAD-a, Rusije, Velike Britanije, a dosta ih ima brodove u marini Porto Montenegro.

Koji će biti najveći izazovi u poslovanju u sljedećoj godini? Brinu li vas rast cijena na tržištu i nestašice, ili nešto drugo?

Vjerujem da ćemo sljedeće godine imati rezultate slične onima u 2019. godini, ili nešto bolje, s tim da ni sljedeće godine ne planiramo povisiti naše cijene, jednako kao što ih nismo dirali ni ove godine.

Na tržištu je kriza u opskrbi, no mi puno radimo s lokalnim dobavljačima, posebno kad su u pitanju hrana i piće. Oko 80 posto toga je iz lokalne proizvodnje, iz Crne Gore ili Hrvatske, tako da ne ovisimo o međunarodnim lancima opskrbe.

Najveći izazov bit će pronaći radnu snagu za sljedeću sezonu. Ove godine smo se nadali da ćemo imati na raspolaganju više sezonaca koji su ranije bili na kruzerima, no ispalo je da se radna snaga pomakla na sjever, većina je otišla raditi u Hrvatsku.

Stoga u sljedećoj godini moramo tražiti nove bazene radnika, primjerice u Sjevernoj Makedoniji, no tražimo kuhare i u Rusiji. No, ovaj problem ima i većina kolega u Europi, pa kako nama kreće niska sezona, i mi smo upravo poslali deset kolega na rad u Berlin na tri mjeseca.