Nakon preporuka epidemiologa da se ove godine ne putuje i ne ljetuje izvan Srbije, predviđa se da će ovo biti godina seoskog turizma. Taj stav dijele i kućanstva koja se godinama bave tim oblikom turizma, piše Radio Slobodna Europa (RSE).

Skupština Srbije izglasala je 6. svibnja ukidanje izvanrednog stanja uvedenog 15. ožujka s ciljem sprečavanja širenja koronavirusa. Time su se stvorili uvjeti da se život u Srbiji, nakon gotovo dva mjeseca restrikcija, polako vrati u uobičajene okvire.

Ipak, prema najavama državnih dužnosnika otvaranje granica bit će među posljednjim mjerama odlukama. Prema riječima Predraga Kona, člana Kriznog stožera vlade Srbije i epidemiologa, ove je godine nužno da građani budu oprezni kada je riječ o ljetovanju. “Bolje je biti u svojoj zemlji ako se zarazite, nego u tuđoj. Ja neću ići na ljetovanje u inozemstvo, iako redovno putujem. Ljetovat ću u okviru Srbije”, rekao je Kon na konferenciji za novinare.

Rasim Ljajić, potpredsjednik vlade i ministar trgovine, turizma i telekomunikacija, izjavio je da je osobna odluka svakog građanina hoće li ići u inozemstvo na ljetovanje, ali da on neće.

‘Kada su krize, eto gostiju’

Ljajić je najavio i da je ministarstvo izdvojilo dvije milijarde dinara (oko 17 mil. eura) za turističke vaučere koje će moći koristiti 400.000 građana i objasnio da je ta akcija značajna “jer ćemo minus zbog manjeg dolazaka stranih gostiju barem djelimično nadoknaditi turističkim vaučerima”. Osim banja (toplica) i planina, Ljajić je rekao da se vaučeri mogu koristiti i u Beogradu i Novom Sadu.

Vaučeri od pet tisuća dinara, koji služe za subvencionirano korištenje usluga smještaja u ugostiteljskim objektima, namijenjeni su, prije svega, umirovljenicima nezaposlenima, te radnicima s niskim primanjima.

Ljajić, međutim, nije spominjao mogućnost da se ti vaučeri mogu koristiti i za boravak u seoskim sredinama, odnosno u kućanstvima koja se bave seoskim turizmom, a pretpostavlja se da će biti veliko izanimanje za brojna kućanstva koja se diljem Srbije uspješno bave takvom vrstom turizma.

Kućanstvo Milese i Milutina Jovanovića iz sela Mionice, pokraj Kosjerića, oko 130 kilometara od Beograda, seoskim turizmom bavi se već 35 godina. Milesa Jovanović je za RSE rekla da očekuje više gostiju ove godine, jer “uvijek kada su neke krize, eto gostiju na selo”.

“Očekujem više gostiju, mislim da će to biti kao 90-ih, kada su bile sankcije, pa ratovi, kada su svi bježali na selo. Moje kućanstvo se već četvrto desetljeće bavi seoskim turizmom, nemamo neke velike kapacitete, to su samo tri sobe, ukupno šest kreveta, ali uvijek imamo gostiju, i ljeti i zimi. Dok je trajalo izvanredno stanje imali smo dosta poziva, zvali su naši dugogodišnji gosti, ali ih nismo smjeli primiti, čuvali smo i njih i sebe. A sada ćemo polako početi”, kaže Milesa Jovanović.

Područja bez hotela

Više od 1000 obiteljskih imanja koje se bave seoskim turizmom u Srbiji ostvari gotovo 10 posto ukupne zarade te zemlje od turizma, a zanimanje za boravak u seoskim kućanstvima iz godine u godinu raste, navodi se u priopćenju nakon sastanka Milana Krkobabića, dopredsjednika Nacionalnog tima za preporod sela Srbije i akademika Dragana Škorića, s profesoricom Nadom Vidić, stručnjakinjom za to područje.

Akademik Škorić kao uspješnu regiju navodi zapadnu Srbiju, gdje više stotina kućanstava živi od seoskog turizma, a kao etno destinaciju izdvaja Drvengrad, koji je prije više godina proglašen najboljim etno-arhitektonskim ostvarenjem u Europi.

“U našoj zemlji postoje mnogi zanimljivi krajevi bez hotela, i bez smeštajnih kapaciteta u kućnoj radinosti, i upravo to otvara realnu mogućnost da zainteresirani povratnici u Srbiju ulože svoj novac, uz potporu države i lokalne vlasti”, navodi se u priopćenju Nacionalniog tima za preporod sela Srbije.

Procenjuju se da potrebna investicija za bavljenje seoskim turizmom, prije svega kod onih koji već imaju objekte i druge resurse, iznosi od 10.000 do15.000 eura.