Članovi Asocijacije malinara Srbije nisu sklopili ugovore o osiguranju svojih malinjaka jer su nezadovoljni uvjetima koje im nude osiguravajuća društva, i očekuju pomoć Narodne banke Srbije (NBS), izjavio je za Tanjug Dobrivoje Radović, predsjednik te voćarske udruge.

“Nikakav dogovor zasad nije postignut s osiguravajućim kućama o uvjetima osiguranja malinjaka ove godine od mraza, tuče i ostalih elementarnih nepogoda.

U veljači se krenulo s potpisivanjem ugovora prvo za mraz, ne samo za maline nego za svo voće u Srbiji. I tu smo naišli na veliki problem jer se ugovori potpisuju u veljači, a polica osiguranja od mraza vrijedi od 4. travnja” rekao je Radović.

Prema njegovim riječima, to je jedan od razloga zbog kojeg je dosad manje od jedan posto članova Asocijacije malinara Srbije osigurao svoje nasade.

S druge strane, Radović je pohvalio Ministarstvo poljoprivrede koje je izašlo ususret proizvođačima i izmijenilo pravilnik prema kojem su državne naknade za police osiguranja povećane na 70 posto njihove vrijednosti, i što je sugeriralo osiguravateljima da police vrijede do 1. ožujka.

Procjena štete nakon pet dana

“Međutim, pojedine osiguravajuće kuće i dalje sklapaju ugovore s važenjem od 4. travnja. Mi smo uputili dopis Narodnoj banci Srbije i očekujemo sastanak s guvernerkom da vidimo jesu li su te inozemne kompanije došle samo da bi uzimale profit do koga im je stalo”, rekao je Radović.

Prvi znak da ima problema s osiguranjem nasada, dodaje Radović, stigao je od članova Asocijacije malinara iz Leskovca i Ražnja, jer su osiguravatelji prvo posjetili to područje gdje ranije počinje razdoblje vegetacije

“Kad su nam javili da polica osiguranja vrijedi od travnja, mi smo reagirali 10. ili 11. veljače, i odmah smo imali sastanak u Ministarstvu poljoprivrede, koje je pripremilo izmjenu pravilnika i dalo preporuku da polica vrijedi od 1. ožujka. Mislim da je sada vrlo bitan sastanak u NBS-u i da će dosta tih osiguravajućih kuća koje neće raditi prema pravilniku izgubiti licenciju”, smatra Radović.

On ističe da problema ima i kada je riječ o osiguranju usjeva od tuče i drugih elementarnih nepogoda, jer agenti osiguravatelja kasno izlaze ne teren, kada su vlasnici plantaža već djelimično sanirali štetu.

“Kada je riječ o tuči, požaru, oluji, već niz godina imamo probleme. Danas prijavite štetu od tuče ili oluje, a agenti osiguravatelja dođu nakon petnaest ili dvadeset dana.

Da bi obradili plantažu morate primijeniti agrotehničke mjere, i za tih petnaest dana je vratite 20 posto u prvobitno stanje, ako vam je šteta bila 50 posto. A oni znajući za to, dolaze tada i kažu da ste imali samo 10 posto štete ili čak i manje od toga”, tvrdi Radović.

Prema njegovoj ocjeni, Narodna banka Srbije, kao institucija koja nadzire rad osiguravajućih društava, treba reagirati kako se ne bi ponovno dogodilo da mali broj uzgajivača malina osigura usjeve unatoč izdašnim državnim subvencijama.

“Prema pravilniku, osiguravatelj mora procijeniti štetu najkasnije petog dana od njenog nastanka, a do desetog dana treba isplatiti štetu”, ističe predsjednik Asocijacije malinara Srbije.

Ne čitaju svi ugovore

Radović upozorava na još jednu pojavu koja utječe na visinu isplaćene štete u slučaju elementarne nepogode.

On objašnjava kako predstavnici osiguravajućih društava nude proizvođačima da se u ugovoru navede niža klasa zemlje na kojoj su nasade malina kako bi platili manji iznos police osiguranja, i dodaje da to kasnije može znatno smanjiti i visinu odštete ako malinjaci stradaju u nevremenu.

“Osiguravatelji pišu da je sedma klasa zemljišta umesto četvrte da bi polica osiguranja manje stajala, ali ako se dogodi nepogoda procijene znatno manju štetu jer na sedmoj klasi prinosi su manji”, navodi Radović.

Na pitanje zašto malinari pristaju na takve manipulacije, Radović odgovara da ne čitaju svi ugovore, i da zbog toga Asocijacija malinara mora upozoravati proizvođače i nadležne institucije.

Radović najavljuje da će se, ako im ne pomogne Narodna banka Srbije, obratiti predsjedniku države Aleksandru Vučiću.

U strukturi izvoza agroindustrijskih proizvoda maline su najznačajniji proizvod za Srbiju. Ukupna površina pod malinama iznosi 15,2 tisuće hektara, a godišnje se proizvede od 65.000 do 100.000 tona. Najveći uvoznici srpskih malina su SAD, Velika Britanija, Njemačka, Austrija i Francuska.