Ovih dana obilježen je Svjetski dan zemljišta, s ciljem da se povećava svijest o značaju obradivih površina za opstanak čovječanstva.

Kada je riječ o Vojvodini, prevladavaju dva tipa zemljišta, černozem i ritska crnica, u čijem je sadržaju nekad bilo preko 5 posto humusa. Danas je taj postotak znatno manji, čak ispod 3 posto, za što je najviše kriv čovjek.

Tihi ubojica
Trka za profitom, širenje naselja oduzeli su u Srbiji, u posljednjih 50 godina, čak 300.000 hektara oranica. Od svih degradacijskih procesa pad sadržaja organske materije ima najveći značaj. To je proces koji mi nazivamo “tihim ubojicom” našeg zemljišta, jer to nije vidljiv proces, nego traje dosta dugo. Kao krajnju posljedicu imamo “ubijanje” zemljišta, jer plodnost značajno opada, kaže dr. Jovica Vasin, predsjednik Srpskog društva za proučavanje zemljišta.

Iskusni ratari svojim oranicama dobro gospodare i gledaju da se ono što se iznese prinosom, gnojenjem i vrati u zemljište. Najvažniji izvor organske materije za zemljište je stajnjak koga gotovo i da nema, jer je stočni fond izuzetno mali.

Osim toga, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela kemizacija poljoprivrede i kada se smatralo da se isključivo mineralnim gnojivima može nahraniti zemljište počela je i degradacija oranica. Definitivno stajnjaka nema dovoljno, a alternativa bi moglo biti zeleno gnojivo.

To znači da bi povremeno trebalo uzgajati soju, stočni grašak i slične kulture isključivo za zaoravanje. A to za poljoprivrednike predstavlja dodatan trošak jer, u tom slučaju, nema prodaje, već se cijeli urod zaorava kao ulaganje u budućnost. Agronomi, a naročito pedolozi, napominju da se sa mineralnim gnojivima hrane biljke, dok se organskim hrane oranice.

Naravno, u svemu “prste” imaju i trendovi na tržištui nekretnina. Preciznije, radi se o velikom interesu investitora, pogotovo stranih, za srpskim njivama, o čemu svjedoče i aktuaalni podaci objavljeni ovih dana. Inače, u trećem kvartalu ove godine zemljom se u Srbiji najviše trgovalo u Vojvodini, a cijena hektara se kretala od 1250 eura u Banatu, do 27.800 koliko je plaćeno za hektar u Srijemu, pokazuje izvještaj Republičkog geodetskog zavoda.

Zabilježen je pad broja prodanih parcela ali rast cijena, iako je nastavljena stabilizacija i smirivanje na tržištu nekretnina nakon dvogodišnjeg, izrazito dinamičnog rasta, koji je uslijedio posle izbijanja pandemije korona virusa.

Srijem najskuplji  
Tradicionalno najviše cijene drže Srijemski i Južnobački okrug, gdje je prosječna vrijednost hektara od 13.500 do 14.400 eura, a maksimalna cijena je od 25.600 do 27.800. Minimalna cijena u Srijemskom krugu je 2600, a u Južnobačkom 3150 eura. Maksimalna cijena hektara u Zapadnobačkom okrugu je 24.300, a minimalna 1950, dok je u Južnobanatskom najskuplji hektar prodan za 24.250 eura, a najjeftiniji za 1300.

U ostalim dijelovima Banata najskuplji hektar je koštao 19.450, a najjeftiniji 1250. U Sjevernobačkom okrugu maksimalna postignuta cijena je 21.200, a minimalna 3400 eura po hektaru. U Šumadiji i Zapadnoj Srbiji, gdje je zabilježeno više prodanih parcela u odnosu na isti period prošle godine, najskuplji hektar je našao novog kupca za 29.950, dok je minimalna cijena bila 775 eura.