Geox, talijanski proizvođač cipela, obavijestio je radnike u svojoj tvornici u Vranju da je donesena odluka o pokretanju postupka likvidacije i gašenja tvrtke.

Osim obavijesti o stalnom smanjenju proizvodnje, navodi se i da radnicima prestaje radni odnos, javlja Vranjski online magazine.

Teško do novog posla

U međuvremenu, najavljeno je da će umjesto Geoxa u Vranje doći novi ulagač i da će većina radnika koji su ostali bez posla pronaći novo zaposlenje.

Geox nije jedina tvrtka koja će otići iz Srbije i dok predsjednik Aleksandar Vučić tvrdi da će pronaći nove koje bi uz državne poticaje zaposlile otpuštene radnike (Geox je dobio 11,2 mil. eura), ekonomisti tvrde da je politika subvencija, posebno u radno intenzivnim sektorima, štetna i kratkoročna, piše Danas.

Prema riječima Jovana Zubovića, direktora Instituta ekonomskih nauka, odlazak tvornice koja zapošljava 1200 radnika, ali i najava da će se I druge povući iz Srbije, pravi probleme na tržištu rada jer je riječ o kompanijama za koje su radili ljudi uglavnom usko specijalizirani za jednu djelatnost.

“Ako se ne pojavi drugo radno mjesto u istoj vrsti proizvodnje oni će teško pronaći novi posao. Taj problem posljedica je toga što smo puno radnika zaposlili u tvornicama sličnim Geoxu, visoko radno intenzivnim granama i jako nisko tehnološki intenzivnim. Zato kada raste cijena rada u Srbiji,vlasnici tvrtki svoje pogone sele iz Srbije. Oni su došli iz nekih drugih zemalja gdje je cijena rada ranije počela rasti”, kaže Zubović.

On podsjeća da je 2010. odlučeno da se masovno zapošljavanje osigura privlačenjem stranog kapitala. Računalo se na tvrtke s radno intenzivnim poslovima gdje je visoka potražnja radne snage.

“Sada se mora napraviti nova strategija. To je strateški problem koji se neće riješiti sam od sebe”, ističe Zubović.

Bez trajnih rezultata

On potvrđuje da je politika subvencija neizravano oštetila razvoj domaćeg gospodarstva jer je omogućena nelojalna konkurencija između stranih kompanija koje su dobivale subvencije i domaćih koje nisu.

“Domaće gospodarstvo nije se razvilo da bi moglo zamijeniti strane kompanije koje odlaze, što pokazuje da je model privlačenja stranih investitora bio nepromišljen, nije se dugoročno razmišljalo o tome kakve mogu biti posljedice”, zaključuje Zubović.

“Plaće su u Srbiji porasle i više nećemo tražiti ulagače koji inače idu u Bangladeš i slične zemlje. Nema smisla da za takve industrije dajemo velike subvencije. Ako već plaćamo, bilo bi dobro da to činimo za sektore koji stvaraju veliku vrijednost”, kaže profesor Ljubodrag Savić s beogradskog Ekonomskog fakulteta.

I njegov kolega Boško Mijatović tvrdi da subvencije, iako mogu nekog privući, ne donose trajne rezultate. Razlozi za povlačenje tih kompanija mogu biti različiti, ali svakako je utjecalo to što je cijena rada s početnih 200 sada dosegnula 300 eura.

Savić dodaje da u Srbiji ne postoji strategija kako zbrinuti radnike koji na taj način ostanu bez posla, ali ističe da ona nije niti potrebna “kada imamo predsjednika koji će požuriti s pronalaženjem nekog ulagača koji će preuzeti radnike iz Geoxa“.