Društvo agrarnih ekonomista Srbije sa Institutom za poljoprivredni razvoj zemalja u tranziciji iz Hallea u Njemačkoj završili su istraživanje o kretanju cijena hrane u Srbiji u protekle tri godine. Rezultati su pokazali da je krumpir u maloprodaji poskupio u prosjeku 90 posto, isto toliko i mrkva.

Sporne marže

Cijena jabuke skočila je za više od 50 posto, a nešto malo manje je poskupjela je suha slanina. Apsolutnim rekorderima poskupljenja označili su svinjsku mast s povećanjem cijene većim od 160 posto. Najvećeg krivca za nerealna poskupljenja hrane istraživači vide u trgovačkim maržama, za koje kažu da su daleko više od europskih.

Dugoročno rješenje između ostalog vide i u uvođenju institucije za kontrolu cijena hrane, koja bi radila na fer odnosu proizvođača, prerađivača i trgovaca hranom. Ali i u ulaganju u domaću prehrambenu industriju, u aktivaciji robnih rezervi kao i uvođenju visoke transparentnosti u pogledu cijena. Samo jedan, domaći lanac maloprodaje ima maržu približnu onoj u EU, dok ostali nisu fer.

Na pitanje mogu li se očekivati manje cijene hrane budući da stiže sezona domaćeg voća i povrća, profesorica Tatjana Brankov, predsjednica Društva agrarnih ekonomista Srbije, kaže kako nije pretjerani optimist. Ona dodaje da se u sezoni dospijevanja domaćih plodova može očekivati pad cijena, ali da je to kratkoročno. Ne vjeruje da će taj trend imati posebne efekte na sektor prerade. Kaže da raspodjela profita između poljoprivrednika, prerade i trgovca nije pravedna i da do snižavanja cijena hrane u Srbiji može doći samo putem snižavanja trgovačkih marži.

“Marže koje ću ja sada iznijeti su i veće, zbog toga što mi ne znamo koliko se nepoštene prakse trgovaca dodatno ugrađuju u troškove proizvođača. Ako gledamo bruto maržu, ona se u Srbiji kreće za važnije supermarkete od 21 do 31 posto, dok je mark-up (marža koja pokazuje koliko je proizvod “nadograđen” iznad njegovog originalnog troška) čak 44 posto”, kaže profesorica Brankov i podvlači da samo lanac domaćih supermarketa ima za jedan posto nižu maržu nego što je prosjek Europske unije, a za koji kaže da iznosi 22,5 posto.

“Čak i diskontni lanci koji su se pojavili u Srbiji, za koje se očekivalo da utječu na spuštanje cijena, nisu dovoljno efikasni. I oni imaju veću maržu nego što ima domaći lanac. Isti lanac koji posluje i u zemljama Europske unije i u Srbiji, ovdje ima marže recimo 9 posto više nego u EU. Znači, to generalno nije fer”, zaključuje Brankov.

Na pitanje mogu li potrošači i njihova udruženja učiniti nešto u vezi sa nerealno visokim cijenama, odgovara da bi ona trebalo da budu neovisna i efikasna.

“Komisija za zaštitu konkurencije također treba raditi efikasno svoj posao, a mi moramo biti informirani. Znači, nije mi logično da postoje tako velike razlike u maržama. Da je ta razlika u maržama jedan do dva posto, to bih mogla razumjeti. A to je prisutno i u mesnoj industriji. Jedna kompanija ima maržu 35 posto, druga kompanija ima maržu 20 posto”, kaže profesorica agroekonomije.

Smanjena potrošnja

Dodaje i da je rast cijena doveo do manje potrošnje. Sugovornica ističe kako se pokazalo da je najosjetljivija potrošnja bijelog sira. Znači, ako se cijena bijelog sira poveća za 10 posto, njegova potrošnja se smanjuje za 15 posto.

“Ako se cijene suhe slanine poveća za 10 posto, njena potrošnja se smanjuje za 8 posto”, navodi profesorica Brankov i naglašava kako će se trgovci ponašati onako kako im bude dozvoljeno.