Iako plaće u Srbiji rastu najsnažnije u regiji, minimalna zarada još je uvijek daleko od zadovoljavanja minimalnih potrošačkih potreba, a jednako vrijedi i za prosječnu plaću.

Minimalna plaća u Srbiji od 1. siječnja 2025. iznosit će 53.592 dinara, a ono na što su predstavnici Vlade posebno ponosni je činjenica da će biti jednaka minimalnoj potrošačkoj košarici.

Kako preživjeti?
Prema posljednjim podacima o kupovnoj moći stanovništva, minimalna potrošačka košarica za lipanj 2024. godine iznosila je 53.457 dinara, dok je prosječna potrošačka korpa za isti mjesec iznosila 103.384 dinara.

Iako su sindikati tražili da minimalni iznos bude 60 posto iznosa prosječne potrošačke košarice, koja je u vrijeme pregovora iznosila nešto manje od 62.000 dinara, na kraju su ipak pristali na znatno manji iznos.

Uzme li se u obzir da je godišnja inflacija u kolovozu iznosila 4,3 posto, zbog niza jednokratnih poskupljenja kruha i cestarina, kao i rasta cijena pojedinih poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu, postavlja se pitanje koliko je relevantno izjednačavanje minimalne plaće s minimalnom potrošačkom košaricom.

“Minimalna potrošačka košarica ne odražava stvarne troškove života, ona mjeri potrošnju tri najsiromašnija sloja stanovništva, uključujući staračka i samačka kućanstva te kućanstva koja se hrane u pučkoj kuhinji. Skandalozna je činjenica da minimalna potrošačka košarica u Zakonu o radu stoji kao parametar socijalnih i ekonomskih potreba zaposlenika i njihovih obitelji pri određivanju visine minimalne plaće.

To znači legalizaciju siromaštva kroz zakon”, objašnjava u razgovoru za Biznis.rs Bojan Tamindži iz Centra za politike emancipacije (CPE). Kako ističu u ovoj organizaciji, minimalna potrošačka košarica podrazumijeva, na primjer, da tročlano domaćinstvo ima na raspolaganju 800 dinara dnevno za hranu, a 137 dinara mjesečno za školovanje. Stoga, kao takav, ne bi trebao biti nikakav parametar standarda.

“Minimalna plaća godinama nije pokrivala ni toliku minimalnu potrošačku košaricu, pa se sada o tome na sva zvona piše, kao da nešto znači, ali ne znači puno – prvenstveno zato što je potrošnja najsiromašniji slojevi ne bi trebali biti nikakav parametar.

Također, činjenica da je minimalna plaća za siječanj 2025. jednaka minimalnoj potrošačkoj košarici iz lipnja 2024., jer pretpostavljamo da će u siječnju minimalna košarica biti viša nego u lipnju, zbog poskupljenja kojima svjedočimo”, dodaje naš. sugovornik.

Tamindžija navodi da se CPE zalaže za životni minimum, koji prema poslednjim podacima iznosi 144.000 dinara. “Do iznosa minimalca nismo došli proizvoljno, već vrlo preciznom metodologijom koja je razvijena u okviru mreže Clean Clothes Campaign za 15 zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe.

Trećina radnika i radnica u Srbiji, njih oko 640.000, ove godine ima plaću manju od 60.000 dinara. Polovina zarađuje manje od 74.000 dinara, a samo 13 posto zaposlenih ima plaću veću od 140.000 dinara. To je slika našeg današnjeg društva”, ističe Tamindžija.

Niti za osnovne potrebe
Minimum za život podrazumijeva iznos zarade koji može pokriti osnovne troškove i elementarni dostojanstven život, a kako ističe naš sagovornik, on je trenutno tri puta veći od minimalne plaće i to je realnost životnog standarda u Srbiji.

“Samo trinaest posto ljudi prima zarade veće od 140.000 dinara. Visina minimalne plaće nam govori koja je najniža plaća koja bi radnicima i njihovim obiteljima omogućila elementarno pristojan život.

Ona uvijek mora biti dovoljna za podmirenje osnovnih potreba, uključujući hranu, odjeću, stanovanje, javni prijevoz, komunalije i telekomunikacije, obrazovanje, slobodno vrijeme i kulturu, adekvatnu zdravstvenu zaštitu, troškove higijene i odmora”, zaključuje Tamindžija.