Stolari iz Turske i drugih azijskih zemalja, koji uglavnom obavljaju jednostavne fizičke poslove na gradilištima u BiH, poslodavce koštaju puno više od domaće radne snage, a prema riječima upućenih, njihove plaće znatno premašuju plaće domaćih radnika.

Broj slobodnih radnih mjesta u Bosni i Hercegovini je svakim danom sve veći, a kako bi nadoknadili nedostatak radne snage, koja se trajno ili privremeno preselila u zapadne zemlje, mnoge kompanije sve više zapošljavaju kadar iz Azije. Najviše iz Turske, Indije, Bangladeša, Nepala pa čak i s dalekih Filipina.

Nepravedna praksa?
Građevinci iz Republike Srpske s kojima je “Glas Srpske” razgovarao navode da se na gradilištima sve glasnije šuška o dnevnicama stranaca koje su, kako tvrde, znatno veće od njihovih.

Prema njihovim riječima, domaće osoblje koje obavlja jednostavne fizičke poslove u prosjeku zarađuje oko šest maraka po satu, dok je satnica Turaka gotovo dvostruko veća. Smatraju da je nepravedno i to što njihovi poslodavci strancima plaćaju smještaj i tri obroka, što automatski znači i veće troškove zapošljavanja stranaca.

Tajnik Udruženja građevinarstva pri Privrednoj komori RS Mile Petrović kaže da su radnici s inozemnih tržišta angažirani u RS, kao i domaća radna snaga, plaćeni po zakonu.

“Ono što se može okarakterizirati većom plaćom za strance je to što u principu strani radnici rade duže tijekom radnog dana i imaju osiguran smještaj koji plaća poslodavac. Kada se na kraju sve zbroji, brojke će biti veće, ali i veći broj radnih sati stranih radnika”, rekao je Petrović.

Ekonomski analitičar i investitor iz Banjaluke Zoran Pavlović kaže da je situacija takva da strani radnici koji dolaze iz Turske preko posrednika u Srpskoj uglavnom imaju džeparac, plaćen smještaj i hranu, dok najveći dio zarade šalju u domovinu.

“I to na način da naši poslodavci novac uplate agenciji u Turskoj koja ih je angažirala i koja njihovoj državi plaća sva davanja, a ostatak novca šalju obitelji radnika. Kada bi dnevnice koje se isplaćuju strancima plaćali domaći radnici, naši ljudi bi vjerojatno željeli ostati, a ne ići u inozemstvo”, smatra Pavlović, koji pojašnjava da je problem teret koji poslodavci moraju platiti. Pavlović kaže da su obveze prema državi prevelike za niskoprofitabilnu radnu snagu.

“Propisana porezna opterećenja u Srpskoj iznose 64 posto zarade, pa je domaćim radnicima zbog toga nemoguće isplatiti dnevnice koje imaju Turci. Opterećenja se moraju smanjiti kako bi se izbjegle famozne koverte, zbog kojih mnogi radnici nisu kreditno sposobni kupiti stan ili kuću, pa odlaze u inozemstvo”, objašnjava Pavlović.

On navodi da bi poslodavci, kada bi porezno opterećenje bilo 50 posto, povećali plaće, što bi automatski povećalo priljev u republičke fondove.

Troškovi poslodavca
Direktor građevinske tvrtke “Jokić invest” Ivo Jokić, koja zapošljava radnike iz Bangladeša, potvrđuje da su troškovi poslodavca veći za strance nego za domaći kadar.

“Činjenica je da naše poslodavce strani radnici koštaju više od domaćih, jer im moramo osigurati smještaj i tri obroka tijekom boravka i rada ovdje, dok domaćim radnicima osiguravamo jedan obrok. Što se tiče plaće, tretman je isti za sve radnike. Bilo bi nam drago da primimo domaću radnu snagu ako je ima”, kaže Jokić.