Kompanija Jadar Lithium iz Beograda dobila je licenciju za rudarsko istraživanje litija na još četiri lokacije u Srbiji, a već je ima za tri. Najveće protivljenje pojavilo se u Požegi, koja ima oko 4000 poljoprivrednih kućanstava, te je obrada zemlje ponovno u ekspanziji, s velikim površinama malina, kupina, jabuka i krumpira, a sve veći broj mladih ostaje na selu upravo zbog poljoprivrede.

Najavljena geološka istraživanja nisu zabrinula samo stanovnike Požege, već i Gornjeg Milanovca i Valjeva. Jer posljedice bi, prema riječima stručnjaka, mogle biti dalekosežne, a posebno bi bila ugrožena poljoprivreda, navodi Agroklub.

Sumporna kiselina u rijekama

Akademik Živorad Čeković, doktor kemije, objašnjava da zanimanje za nova nalazišta litija sve više raste posljednjih godina jer se on koristi za proizvodnju baterija za električne automobile, kao i za druge električne uređaje koji rade na baterije.

Budući da je Srbija, prema njegovim riječima, treća zemlja u Europi po bogatstvu litijem, strah da će se uništiti poljoprivreda je opravdan. Eksploatacija litija iz rude je, navodi akademik, vrlo složena i skupa, pri čemu se koristi i sumporna kiselina. A za sve proizvodne procese potrebne su velike količine vode, tako da je za dobivanje jedne tone litijevog karbonata potrebno 500 tona vode. Kako objašnjava Čeković, kao otpad ostaju kisele otpadne vode, dok se velika količina jalovine od flotacije koja je obrađena sumpornom kiselinom odlaže, i to su najveće posljedice po okoliš.

“Kiše ispiru jalovinu i izvlače sumpornu kiselinu koja se izlijeva u rijeke i druge vodotokove iz kojih se uzima voda za kućanstva. Usto, velike količine otpadnih voda, koje sadrže sumpornu kiselinu, teško se pročišćavaju i najčešće dio tih prljavih voda završi u rijekama”, objašnjava Živorad Čeković.

S njim se slaže i Duško Brković, s Agronomskog fakulteta u Čačku. Uspoređujući značaj vađenja litija i razvoja poljoprivrede, zaključio je kako je riječ o neravnopravnom odnosu.

“Rudarstvo je možda isplativo u pustim krajevima. Ali, u Srbiji koja je relativno naseljena i stanovništvo je prisutno u svim krajevima, ne možemo govoriti o takvim istraživanjima. Posebno ako znamo da nam je poljoprivreda razvijena u svim predjelima”, objašnjava Brković.

Prema njegovim riječima, sve veći broj poljoprivrednika prelazi na organsku proizvodnju koju bi eksploatacija litija uništila.

Ako bi počelo vađenje litija, Brković smatra da se više ne bi moglo razgovarati o poljoprivredi, jer bi ostalo zemljište koje nije pogodno za uzgoj bilo čega.

Ugroženo i stočarstvo

“Došli bi do brojnih kancerogenih tvari i ne može se proizvesti zdrava hrana. To bi utjecalo i na stočarsku proizvodnju jer bi se životinje hranile upravo biljkama proizvedenim na taj način. Oporavak zemljišta trajao bi desetljećima, a o poljoprivrednoj proizvodnji stanovništvo bi moglo samo sanjati, barem sljedeće dvije generacije”, smatra Brković.

Radijus štetnosti od vađenja litija kretao bi se između 150 i 200 kilometara. Inače, svjetska rudarska kompanija Rio Tinto dosad je u istraživanje litija u blizini Loznice, u tzv. projekt Jadar, uložila 250 milijuna dolara, a ove godine planira uložiti još 200 milijuna dolara.

Iz Rio Tinta ističu da je koncentracija litija pronađena u dolini Jadra, koji je po tome dobio ime jadarit, tolika da je njegova eksploatacija ekonomski isplativa. To nalazište ima oko 10% svjetskih zaliha litija.

Rio Tinto tvrdi da će se eksploatacija litija u Loznici, koja će biti podzemna, razlikovati od površinskih iskopavanja, a ta razlika se odnosi i na utjecaj na okoliš.