“Dobili smo nevjerojatnu cijenu plina”, ponosno je izjavio Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, nakon sastanka s Vladimirom Putinom, predsjednikom Rusije, koji održan prošlog tjedna u Sočiju. Dogovorena je isporuka plina za sljedećih šest mjeseci po istoj cijeni od 270 dolara za tisuću prostornih metara, koju je Srbija i dosad plaćala.

To je, prema pisanju web stranice Rossia Today, ispod prosječne cijene od 300 dolara za tisuću prostornih metara plina koju Gazprom namjerava postići u Europi, prenosi Danas.

Posljednjih dana javnost u Srbiji raspravlja je li to veliki Vučićev uspjeh, rezultat bliskih odnosa ili politički ustupak ruske strane.

Možda je istina više pragmatična, navodi beogradski list, tražeći objašnjenje u izjavi Gorana Vesića, zamjenika gradonačelnika Beograda, prema kojoj su Putin i Vučić dogovorili da ruske kompanije grade beogradske gradske i prigradske željeznice.

Ništa bez protuusluge
“Taj posao bit će završen prije završetka prve linije metroa. Istovremeno, s tom prvom linijom imat ćemo potpuno obnovljeni sustav BG vlaka, a također i prvih 50 ruskih tramvaja, kao i nove tramvajske šine u dužini od 42,6 kilometara”, rekao je Vesić.

Ali dogovor je svakako stariji od toga jer se naznaka nalazi u Zakonu o proračunu koji je usvojen prošlog tjedna, tvrdi Danas. Naime, u dijelu s projektnim kreditima pojavljuje se mogućnost kredita od Rusije od čak 2,05 milijardi eura.

Manji dio od 750 milijuna odnosi se na drugu fazu modernizacije željeznice, ali se veći od 1,3 milijarde eura odnosi na razvoj beogradske željeznice – projekt Beogradski dijametri.

O tom projektu u svibnju govorio je Vesić nakon prvog sastanka srpsko-ruskog znanstvenog i tehnološkog savjeta za implementaciju projekta Beogradski dijametri.

“Prema dogovoru iz Sočija, beogradske gradske i prigradske željeznice gradit će ruske tvrtke”, izjavio je kasnije Vesić.

No male su šanse da će se država zadužiti 2022. za navedeni iznos budući da se on dosad nije pojavljivao u službenim dokumentima i tek kada budu pripremljeni projekti i studije izvodljivosti država će se za njih moći zadužiti.

Da Srbija nije od Rusije dobila jeftiniji plin bez protuusluge smatra i ekonomist Saša Đogović.

“Sve je to interes, nitko ne daje ništa na lijepe oči. Svi traže neku uslugu, političku ili ekonomsku. Možemo nagađati je li u ovom slučaju to modernizacija gradske željeznice ili nešto drugo. Jedno je sigurno, za ovaj projekt nije objavljen natječaj, nije bilo nikakvog javnog nadmetanja gdje bismo mogli utvrditi pravu cijenu radova i izabrati izvođače.

U društvima kao što je naše, a i rusko, u takvim situacijama uvijek postoji sumnja u koruptivne poslove. Kada se tako radi mogu se dogovarati cijene oči u oči od čega profitiraju grupe ili pojedinci. S druge strane, to može značiti da će se država dodatno zadužiti možda i više nego što bi trebalo da je bilo tržišne utakmice”, objašnjava Đogović.

Projekti bez javnih nabava
Posljednjih godina najveći državni projekti u Srbiji gotovo isključivo se realiziraju kroz međudržavne sporazume, gdje najčešće države ili njihove agencije posuđuju novac za projekte, a istovremeno ih njihove kompanije realiziraju.

U takvim uvjetima javne nabave ne postoje. Prema istraživanju portala European Western Balkans, prošle godine zaključeno je takvih sporazuma u vrijednosti četiri milijarde eura.

Proces izgradnje i obnove beogradskih gradskih i prigradskih željeznica trebao bi značiti produženje pruga prema Surčinu i Obrenovcu i proširenje kapaciteta prema Mladenovcu i Lazarevcu, kao i povezivanje vlakom Beograda i Pančeva.

“Imat ćemo i nove linije BG vlaka, odnosno potpuno novu trasu prema Surčinu, koja će obuhvatiti nacionalni stadion, Aerodrom Nikola Tesla, centar Surčina i Obrenovac. Kada sve završimo imat ćemo 223 kilometra BG vlaka s 500 polazaka dnevno”, rekao je Vesić.