Bosna i Hercegovina ima izvanredne mogućnosti kada je u pitanju obradivost zemlje i poljoprivreda, ali praksa pokazuje da je sve manje onih koji se hvataju motike i ostaju na selu u pokušaju da sačuvaju ili ožive domaćinstvo, zbog čega mnoga područja su odavno zarasla u korov jer tu nema tko obrađivati ​​zemlju.

Koliki je to problem najbolje govori podatak da BiH uvozi više od 65 posto hrane koju konzumiramo, što praktično znači da dva od tri zalogaja nismo posijali u svom vrtu, ali, ponavljamo, ne zato što ne možemo, već zato što je sve manje zainteresiranih, pišu Nezavisne novine.

Zapuštene njive
Podaci statističkih agencija iz prošle godine govore da FBiH ima nešto više od 720.000 hektara obradivog zemljišta, a da Republika Srpska ima oko milijun hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega se gotovo polovina ne koristi za proizvodnju hrane.

“Zaista je točan podatak da BiH uvozi oko 65 posto hrane. Bosna i Hercegovina izvozi hrane u vrijednosti oko milijardu KM, a uvozi tri milijarde. Dakle, imamo deficit od dvije milijarde KM”, rekao je Boris Pašalić, bivši ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske. Kada je riječ o RS, Pašalić ističe da su neka područja potpuno poljoprivredno zapuštena, ali da s druge strane postoji stalna potreba za novim zemljištem u Semberiji i Lijevče polju.

“Tamo imamo razvijenu poljoprivredu, domaćinstva gdje žive mladi poljoprivrednici s novom mehanizacijom, a nedostaje im zemlje. I u krajevima koji su iseljeni, gdje nema mlade radne snage, ali ima starijih ljudi koji nemaju snage ni sredstava obrađivati ​​zemlju, onda je zapuštena. Teško je vratiti ljude na selo, one koji su otišli drugim poslovima i ne žele se baviti poljoprivredom”, kaže Pašalić.

U kompletnoj priči podsjeća da BiH nikada nije poduzela mjere koje su joj bile na raspolaganju koje bi joj omogućile da lakše upravlja odnosom uvoza i izvoza.

“BiH ima mogućnost da ograniči uvoz hrane iz drugih zemalja kada imamo dovoljno te hrane iz vlastitih izvora. Dakle, treba uvesti određene takse na uvoz krumpira iz Egipta, Albanije. I to je nešto što mi imamo razrađeno zakonom, ali taj mehanizam nikad nije pokrenut od strane Vijeća ministara BiH, što je velika zamjerka”, kazao je Pašalić.

S druge strane, Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, za Nezavisne novine kaže da su podaci o količini uvoza i izvoza hrane još ozbiljniji od onoga što smo naveli na početku teksta. “Izvezemo oko milijardu maraka, a uvozimo više od četiri milijarde KM. Dalje ne treba ići”, kaže Bićo.

Zaštita domaće proizvodnje
Rješenje broj jedan je, dodaje, zaštita domaće proizvodnje i proizvođača, a u tom smjeru smatra da treba razmišljati i o oporezivanju uvoznih proizvoda.

“Godinama tražimo namete na uvoznu robu, kako bismo je nekako izjednačili s domaćim, kako bismo bili konkurentni na tržištu jer ono što dolazi izvana su dampinške cijene, imaju jeftiniju proizvodnju i mi se ne možemo nositi s tim”, rekao je Bićo.

On smatra da bi bilo dobro povećati izdvajanja za poljoprivredu koja, kada se zbroje Srpska, FBiH i Brčko distrikt, iznose oko 400 milijuna KM. “Cijene inputa rastu, a izdvajanja to ne mogu pokriti. Zato puno ljudi odustaje od poljoprivrede”, zaključuje Biće.