Stečaj je prošlog tjedna postao sinonim za proizvodne divove bivše Jugoslavije. Beogradska industrija piva (BIP) s velikom imovinom u središtu glavnog grada Srbije, ali i drugdje, početkom prošlog tjedna je iz stečaja, u kojem je provela šest godina, prodana Auto-Čačku za samo 17,7 milijuna eura.

Izvjesno je da se proizvodnja piva neće nastaviti. Poznata Mostogradnja, zbog petogodišnje blokade računa i nemogućnosti plaćanja od srijede 18. kolovoza je službeno u stečaju.

Višegodišnji pokušaji prodaje tih nekad uspješnih kompanija i poznatih imena srpskog gospodarstva nisu urodili plodom, ali se spisak prodaja državnih kompanija iz stečaja tu ne završava. Pretpostavlja se da će barem pola od 70 kompanija koliko ih čeka na prelazak u privatne ruke, završiti u stečaju, piše Politika.

U srpskom Ministarstvu gospodarstva ne navode brojeve, ali ističu da je pokretanje stečajnog postupka planirano za sve kompanije koja nemaju održivo poslovanje, odnosno ne izmiruju obveze prema vjerovnicima i za koje ne postoji zanimanje za privatizaciju, kao i drugim slučajevima predviđenim Zakonom o privatizaciji i Zakonom o stečaju.

Imovinsko-pravni problemi

Iz Ministarstva gospodarstva navode kako nastoje privesti kraju postupak privatizacije, na što ukazuje i činjenica da je u prethodnih pet godine privatizacijski portfelj smanjen s oko 570 na 70 kompanija.

U tom razdoblju su privatizirane velike kompanije, Željezara Smederevo, Galenika, RTB Bor i PKB korporacija, ali i druge manje tvrtke. Ističu da je postupak privatizacije tijekom prošle godine, uslijed pandemije koronavirusa, privremeno bio usporen.

“Za određeni broj kompanija u privatizacijskom portfelju u ovom trenutku nije moguće objaviti javni poziv jer ima neriješenih zahtjeva za povrat imovine, određenih sudskih sporova ili nekih drugih imovinsko-pravnih problema zbog kojih ne postoje uvjeti u skladu sa zakonom da se oglasi njihova prodaja”, objašnjavaju iz Ministarstva gospodarstva.

Trenutačno su u tijeku javni pozivi za privatizaciju tri kompanije, i to Severtransa iz Sombora, Jadrana iz Nove Gajdobre i Krušik plastika iz Osečine. Ostali kandidati za raspisivanje natječaja za privatizaciju u ovoj godini su Petrohemija iz Pančeva, MSK iz Kikinde, Lasta, Jugoslavensko riječno brodarstvo, Institut za vodoprivredu Jaroslav Černi, PIM Ivan Milutinović, te izdavačke kuće Prosveta i Rad.

Posebna pozornost javnosti usmjerena je na Petrohemiju jer se Srbija obvezala Međunarodnom monetarnom fondu da će pronaći kupca za jedinog proizvođača petrokemijskih proizvoda u zemlji, te polimera i sintetičkog kaučuka, i na to je ta međunarodna financijska institucija u svakom svom izvešću podsjeća.

Provođenjem tzv. Unaprijed pripremljenog plana reorganizacije, dugovi Petrohemije su konvertirani. Porezni obveznici su odlukom Skupština Srbije krajem prosinca 2016. godine, odnosno nakon usvajanja odgovarajućeg zakona, isplatili dug Petrohemije od 105 milijuna eura prema Naftnoj industriji Srbije (NIS) u ruskom vlasništvu.

Napravljen je i dogovor i s Lukoilom, čime je regulirano oko 40 milijuna eura duga konverzijom u vlasnički udio Petrohemije.

Hoće li Rusi uzeti i Lastu?

Od gubitaša Petrhomija je postala dobitnik. Na kraju 2018. godine ostvarila je dobit od 37,9 milijuna dinara (oko 311.000 eura), ali je kraj 2019. dočekala s gubitkom od 2,2 milijarde dinara (oko 18 mil. eura).

Iz Ministarstva gospodarstva napominju da se nakon formiranja većinskog paketa dionica u vlasništvu države očekuje da u sljedećem razdoblju vlada Srbije donese odluku o modelu privatizacije Petrohemije, nakon čega slijedi objava javnog poziva.

Za autobusnog prijevoznika Lastu, za koju se nagađalo da će natječaj biti raspisan u lipnju jer već postoji zainteresirani kupac iz Rusije, iz ministarstva navode da je u tijeku kontrola privatizacijskih dokumentata i dokumenta povezanih s postupkom vraćanja oduzete imovine. Ako svi zakonski uvjeti budu ispunjeni, može se očekivati privatizacija do kraja godine.