Još 28. prosinca prošle godine, ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović, poslala je službeni dopis v.d. direktoru EPS-a Miroslavu Tomaševiću, kojim ga je podsjetila da ne treba podupirati različite sindikalne struje unutar EPS-a.

Polazeći od činjenice da je Poseban kolektivni ugovor za EPS zaključen između Vlade, kao osnivača Sindikata, a da je primjena u nadležnosti poslodavca, mišljenja smo da Vi kao direktor treba da se rukovodite zakonskim okvirima”, te da je Ministarstvo mišljenja “da kao direktor EPS-a ne trebate biti dio spora različitih sindikalnih organizacija, već da poštujete zakone i institucije Republike Srbije”.

Sindikalne frakcije
Ovim pismom obznanjena je već poznata činjenica da se nekoć vrlo moćni Sindikat EPS-a podjelio na dvije frakcije – prvu, legitimnu, koju predvodi dosadašnji predsjednik Milan Đorđević Đokin, koja podržava novo rukovodstvo EPS-a na čelu s Miroslavom Tomaševićem, te drugu, koju predvodi nekadašnji Đorđevićev zamjenik, Miodrag Ranković – Pici, koji stoji iza bivšeg rukovodstva na čelu s Miloradom Grčićem.

Kapital EPS-a je procijenjen na 365.105.093.978 dinara ili oko 3,1 milijarde eura. Kapital “novog” EPS-a će iznositi 365,1 milijardu dinara i činit će ga 36.510.509 dionica nominalne vrijednosti od po 10.000 dinara. Nije navedena metodologija procjene vrijednosti, niti je navedeno tko je tu procjenu radio.

Drugo pitanje, na koje nitko nema odgovor, jest činjenica da dionice EPS-a ne mogu donositi veliku dobit, jer je dotično poduzeće već duže vrijeme – gubitaš. Također, ako će dioničko društo ostati u vlasništvu države, nameće se pitanje čemu transformacija iz javnog poduzeća u dioničko društvo.

U dopisu upućenom Ministarstvu rudarstva i energetike, od 3. ožujka, koji je potpisao predsjednik Milan Đorđević, navodi se da su se, poslije neprekidne borbe rudara u vrijeme pandemije i tijekom havarija u samom ugljenokopu, plaće radnicima smanjivale, a da su akontacije za veljaču 2023. najniže u posljednjih pet godina, i da je ranije objašnjenje da je u pitanju razdvojena masa zarada za starozaposlene i novozaposlene neprihvatljiva, jer su se starozaposlenima plaće smanjile, a prijama novih djelatnika nije bilo.

Tada je prvi put zaprijetio štrajkom, te je podsjetio ministricu Đedović o Odluci Vlade da se plaće zaposlenima u javnoj upravi i javnim poduzećima povećaju za 12,3%. S druge strane, neslužbeno doznajemo da neke tvrtke iz Slovenije već vrbuju nove djelatnike iz EPS-a, i to prije svega zavarivače, električare, tokare i bravare. Protest radnika RB “Kolubara” protiv pretvaranja EPS u dioničko društvo održan je 18. travnja.

Njihovi zahtjevi su da EPS treba ostati neprofitno (sic!) javno poduzeće, da EPS svoj rad zasniva na eksploataciji prirodnih resursa, koji su u vlasništvu svih građana Srbije, da se prelaskom u dioničko društvo na podliježe budžetskoj kontroli, što otvara prostor za još veće mahinacije prilikom nabavki, da će se smanjenje broja radnika i njihovih plaća negativno odraziti na lokalnu ekonomiju, kao i da će privatni kapital željeti maksimizaciju profita, nauštrb brige o djelatnicima, smanjenjem troškova te povećanjem cijena za kućanstva i privredu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“

Međutim, prije protesta, Sindikat EPS-a je održao niz radničkih zborova u pogonima RB “Kolubara”, gdje je predsjednik Sindikata EPS-a Đorđević izjavio da je EPS prešao u status dioničkog društva u vlasništvu države s udjelom od 100%, te da za sada nema privatizacije EPS-a.

Prema njegovim riječima, najviše su se s Vladom Srbije sukobili oko osnovne djelatnosti EPS-a. Naime, EPS-u je do sada osnovna djelatnost bila trgovina električnom energijom, a po novom statutu, osnovna djelatnost je postala proizvodnja električne energije.

Uz intervenciju sindikata EPS-a i poslije urgencije kod Ane Brnabić, Đorđeviću je obećano da će osnovna djelatnost, pored proizvodnje elektirčne energije, biti proširena i na trgovinu električnom energijom i garantiranu opskrbu stanovništva, što EPS-u daje prioritet u prodaji električne energije kućanstvima. Tako će se EPS do 25. kolovoza 2026. baviti garantiranom opskrbom električne energije, dokle EPS-u traje licenca.

Predmet sukoba
Sukob između rukovodstva EPS-a i ministrice rudarstva i energetike je kulminirao prije svega zbog promjene vlasničke strukture EPS-a. Naime, u samoj upravi EPS-a smatraju da je riječ o ishitrenoj reakciji na zahtjev MMF-a, kao i pripremi za privatizaciju određenih dijelova EPS-a, te zbog činjenice da će tržište električne energije biti prepušteno trgovcima strujom, što bi neučinkoviti EPS doslovce istislo s tržišta.

Izvori tjednika NIN, bliski EPS-u kažu da je njihov prijedlog Statuta poduzeća, koji je sačinjen i poslan Vladi Srbije krajem prošle godine, kasnije bitno promjienjen, a najkrupnije promjene tiču se upravo statusa poduzeća i da je izostavljena odredba da se radi o poduzeću koja obavlja djelatnost od javnog interesa i na koju se, na prvom mjestu, primjenjuje Zakon o javnim poduzećima. Time bi se EPS znatno oslabio, a prve na redu za moguću privatizaciju su reverzibilna hidroelektrana “Bajina Bašta” te HE “Đerdap”, iako se prema neslužbenim i nepotvrđenim informacijama može čuti da je HE “Đerdap” već prodana Kinezima, u zamjenu za dugove.

Ministrica je također tražila od v. d. direktora EPS-a da na dnevni red stavi točku da se poništava prethodna odluka o prelasku EPS iz JP u dioničko društvo u punom vlasništvu države, već da se donese nova odluka o prelasku u dioničko društvo, ali s izmenom Statuta poduzeća u kojoj stoji da Skupštinu čini jedan čovjek, a to je ministrica rudarstva i energetike, koja bi postavljala sedam direktora i čitavu upravu.

Tomašević je to odbio potpisati, a posljedica ove odluke je da bi predsednik Vučić preko ministrice mogao postavljati izvršne direktore. Vučić je, kako saznaje Nova, naredio Tomaševiću da potpiše ovu odluku. Ovaj je to odbio, ali mu je rečeno da “ima tko hoće”. Zbog svega toga Tomašević je 27. ožujka potpisao ostavku.

U općoj konfuziji koja već neko vrijeme vlada na sindikalnoj sceni EPS-a, jasno je da je vlast uspješno riješila problem velikog i jakog sindikata njegovom podjelom. Iza struje koju predvodi Miodrag Ranković Pici stoji Milorad Grčić, a naklonost im pokazuju i neki članovi NO EPS-a, kao i ministrica Đedović. Ta struja je zadržala i svu imovinu nekadašnjeg sindikata EPS-a. S druge strane, struju Milana Đorđevića Đokinog bezreverzno podupire trenutačni v.d. direktora EPS-a Miroslav Tomašević.

U Lazarevcu i okolici je javna tajna da se posao u “Kolubari” dobija isključivo po rodbinskoj ili partijskoj liniji, te predstavlja neku vrstu sinekure za lokalno stanovništvo. Također, dobro je dokumentirano da su se u “zlatna vremena” mnogi iz srbijanske elite enormno obogatili što na trgovini ugljenom, što na poslovima namještenih javnih nabava, i to sve u situaciji kada se cijena eletkrične energije držala niskom, kao socijalna kategorija. To sada dolazi na naplatu.