Sela Semberije najveća su žitnica u BiH, a tamošnji ratari u proljetnoj sjetvi najviše su bazirani na kukuruz. Sjetva će početi 15. travnja, ali ove godine radove će obavljati znatno manje poljoprivrednika. Obradive površine pretvaraju se u pašnjake, a nadležni ne mare za problemom, piše Klix.ba.

Na području Lopara, Ugljevika i Bijeljine povrtlari su već počeli sa sjetvom, a u prvim danima pripremaju rasade. Zbog nižih temperatura prinuđeni su zagrijavati plastenike te će ovogodišnji radovi biti nešto skuplji.

Semberski poljoprivrednici najviše se baziraju na kukuruz, a sjetva bi trebala trajati do 1. svibnja. Cijena sjemenskog repromaterijala okvirno je poskupjela za 10%. ”Između 28 i 30 tisuća hektara površine bit će zasijano pod kukuruzom, okvirno 18.000 hektara je pod pšenicom, dok je do 5% pod uljaricama.

Pokušat ćemo zasijati i zasaditi sve što je potrebno, ali u situaciji u kojoj tržište nema svoju priču, moramo biti zabrinuti”, kaže za Klix.ba Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivednika Semberije i Majevice. U selima Semberije sve je manje poljoprivrednika, a frapantan je podatak da je u proteklih osam godina od domaće proizvodnje odustalo čak 10.000 ljudi.

”Mi smo 2015. imali registriranih okvirno 14.000 proizvođača, a danas ih je manje od 4000. U Ugljeviku, Loparama i Bijeljini ljudi čekaju što će biti, sela su poluprazna, oranice će neko raditi, ali ljudi to pretvaraju u pašnjake”, kaže Bakajlić i navodi da je borba usmjerena na to da domaći proizvodi budu stavljeni u prvim plan.

No, situacija nije dobra jer bi država mogla ostati bez proizvođača, ali i hrane. ”Samim nestankom poljoprivrednih gazdinstava očito je da je politika usmjerena na to da mi nestanemo s ovih prostora.

Naša domaća proizvodnja ide silaznom putanjom, a uvoz je u ekspanziji. Tisuće tona pšenice stoje i nemamo je kome prodati jer je jeftnije uvesti je. Uvoznički lobi diktira državom, a domaći proizvođači su nebitni”, dodaje Bakajlić.