Skromne zarade građanima Bosne i Hercegovine ne ostavljaju puno izbora. Najveći dio onoga što zarade, troše na hranu i osnovne potrepštine. Prosječna plaća, ovisno o tome radi li se o Republici Srpskoj ili Federaciji BiH, kreće se između 1.300 i 1.400 KM.

Stanovanje i hrana
“Jedem dva puta dnevno, ne škrtarim u hrani, a za ta dva obroka izdvojim petnaestak maraka. Dakle, mjesečno između 450 i 500 KM, što je nešto više od trećine moje plaće, rekao je Nezavisnim novinama Nikola J.

Nikolina prednost u odnosu na prosječnu četveročlanu obitelj u BiH je što živi sam, pa su mu troškovi za hranu manji. No, udar na njegova osobna primanja dolazi od plaćanja stambenih obaveza i drugih troškova.

“Za stanarinu i osobnu higijenu izdvajam gotovo isto koliko i za hranu, tako da mi od plaće ostane trećina novca. Imam prijatelje koji žive u Austriji i znam da su njihovi troškovi stanovanja veći od eto, ali znam da za hranu troše manje novca, naravno, imaju veće plaće od nas, jer je standard bolji, ali kad sve zbrojim, nije ni njima lako, jer im ne ide. vani, sve se vrti oko djece ili posla”, kaže Nikola.

Ono što građani primjećuju i svjedoče za “Nezavisne novine” jest da se cijene namirnica na policama svakodnevno mijenjaju.

“Veliki dio svoje plaće trošim na hranu, čak i više od ove brojke prema istraživanjima. Imam dojam da je hrana svakim danom sve skuplja, odnosno da je svaka veća kupnja u koju odem barem malo skuplji od zadnjeg, a gotovo uvijek kupujem iste namirnice koje mi trebaju”, kaže Ivana J.

Činjenica je da osobna primanja u Bosni i Hercegovini iz mjeseca u mjesec rastu, ali rastu i cijene hrane, što građane dovodi u krajnje nezavidnu situaciju i borbu za preživljavanje od prvog do prvog.

“Dakle, kada dvoje ljudi radi u jednoj prosječnoj četveročlanoj obitelji, kada imaju prosječna primanja, ne mogu iznijeti minimalnu potrošačku košaricu. Ne može bez kredita, a najčešće se nečega i odriču”, kaže Marin Bago, predsjednik udruge potrošača “Futura” iz Mostara.

Koliko je BiH po ovom pitanju daleko od europskog prosjeka, ali i standarda u potrošnji, najbolje svjedoči podatak da građani Europske unije (EU) na hranu mjesečno izdvajaju manje od 15 posto svoje plaće. No valja napomenuti da je dobar dio njih smanjio kupnju hrane i pića zbog visoke inflacije u prethodne tri godine.

Međutim, analitičari kažu da što je zemlja ekonomski razvijenija i gdje su osobni dohoci veći, to je i iznos koji se izdvaja za hranu manji.

“Da bi čovjek prehranio svoju obitelj, dakle, ako govorimo doslovno samo o hrani, prosječna plaća u BiH nije dovoljna. S druge strane, u Njemačkoj se obitelj može prehraniti s 30 posto prosječna plaća”, objašnjava Bago.

Cijene hrane u BiH polako dostižu cijene koje su aktualne na zapadu, a ima primjera da su i više. Uzmemo li u obzir razliku u primanjima, cijene hrane su nam ogromne”, ističe Bago.

Rješenje za Bosnu i Hercegovinu i njene građane je, kaže, jačanje i više ulaganja u domaću proizvodnju, prije svega poljoprivredu, kako ne bi i dalje bila ovisna o uvozu.

“Trošimo 80 posto uvozne hrane, imamo jako malo vlastite proizvodnje, nismo održivi niti regulirani. Da se više ulaže u domaću proizvodnju, jamčim da bi cijene hrane bile niže. Uzet ću samo subvencije. Primjerice, za proizvodnju pšenice, ako se država dogovori sa svima i jamči im otkupnu cijenu, onda možemo govoriti o konačnoj cijeni za domaće tržište, bez obzira na promjene na burzi u kojima su sudjelovali sami”, objašnjava Bago.

Bitka za minimum
“Hrana je pitanje samoodrživosti jedne zemlje. Ako ne kontroliramo hranu, o čemu onda pričamo?”, zaključuje Bago. Ono što moramo napomenuti jeste da dio građana ne može ni pokriti mjesečne troškove ishrane.

Prema procjeni bosanskohercegovačkih sindikata, koji jedini broje potrošačke košarice, četveročlana obitelj u prosjeku mjesečno potroši 1.200 KM za hranu, što je oko 40 posto ukupne potrošačke košarice.