Velik pad cijena originalne plastike na tržištu izazvao je tektonski poremećaj u reciklažnoj industriji, a iz Srpske asocijacije reciklera ambalažnog otpada poručuju da će teško opstati do kraja godine, ako ne nađu neko rješenje uz pomoć države.

Tražit će pomoć države

Niža cijena nafte, objašnjavaju Večernje novosti, novu je plastiku učinila jeftinijom od reciklirane alternative, pa kompanije nemaju računicu da koriste skuplju verziju, iako je bolja za okoliš.

Prvi težak udar za tvrtke koje se bave reciklažom u Srbiji i diljem svijeta, koji je oborio potražnju, bio je izazvan pandemijskom krizom i mjerama ograničenja, ali dramatične posljedice do kojih je dovelo pojeftinjenje nove plastike nikad do sada nisu zabilježene u toj industriji.

Kristina Cvejanov, iz Udruženja inženjera zaštite životne sredine, ističe da će se još teža kriza u srpskom reciklažnom sektoru osjetiti kada prođe razdoblje obuhvaćeno paketom državne pomoći gospodarstvu.

“Tvrtke su se počele zatvarati, može se očekivati da će mnoge morati smanjiti broj zaposlenih, a kompanije će biti prisiljene obustaviti prikupljanje plastike”, kaže Cvejanova.

Mihail Mateski, suvlasnik i direktor kompanije Greentech, jedne od dvije najveće za recikliranje PET ambalaže u Srbiji, kaže da je cijeli sustav prikupljanja plastike koji se temelji na otkupu doživio kolaps. Potražnja za recikliranim materijalom pala je za više od 80%, a njegova tvornica ne radi mjesecima.

“U prosjeku, izvozili smo 300 tona mjesečno, a sada niti 10% od toga. Ovo su povijesno niske cijene originalnih materijala, to je tektonski poremećaj za cijeli sektor. Nova plastika je, zbog velikog pada cijene nafte, dvostruko jeftinija. Posljednjih godina je bila oko 1300 do 1400 eura po toni, sada je od 650 do 700 eura”, objašnjava Mateski.

On kaže da se Srpska asocijacija reciklera ambalažnog otpada planira u rujnu obratiti državi kako bi zajedno našli model za prebrođavanje krize.

“Ministarstvo za zaštitu životne sredine prva je adresa na čija ćemo vrata zakucati. Moramo pronaći model da preživimo ovu godinu”, kaže sugovornik Večernjih novosti. Svakog mjeseca u Srbiji nastane milijun tona otpada, koji uglavnom završi na deponijama i u rijekama. Sakupi se i preradi tek 10%, a oni koji se bave preradom otpada moraju ga uvoziti. Godine 2018. uvezli su više od 230.000 tona.

Najviše otpada uvozi se iz Turske, Mađarske i Hrvatske, a od 2011. uvoz je povećan 60%. Istovremeno i Srbija je izvezla 40% više otpada.

Prevelika industrija reciklaže

“Pokušavamo pomoći kompanijama da kroz poštenu i transparentnu utakmicu na tržištu prije svega utvrde gdje se najbolje može pronaći otpad i koje su im sirovine potrebne”, rekao je u listopadu prošle godine Filip Radović, direktor Agencije za zaštitu životne sredine.

“Pola uvoznog otpada je papir, a uvozi se i PET ambalaža. Apsurdno je da PET boce imate svuda oko nas u prirodi, a da mi koji se bavimo recikliranjem nemamo dovoljno sirovina i prisiljeni smo ih uvoziti iz susjedstva”, kaže Mihail Mateski.

Siniša Mitrović iz Privredne komore Srbije, navodi da Srbija potroši desetke milijuna eura uvozeći otpad. “Za to vrijeme naša industrija reciklaže je predimenzionirana u kapacitetima, nema primarne selekcije, nema kvalitetnog materijala koji bi mogao doći u reciklažnu industriju budući da je sve na smetlištima”, dodaje Mitrović.

Sada se prikupi tek trećina ambalažnog otpada, a može se reciklirati sva ambalaža od vode, sokova, mlijeka ili jogurta umjesto što završava u rijekama.