Nedavna izjava Rade Baste, direktora JKP Beogradske elektrane, da Srbija treba ukinuti moratorij na izgradnju nuklearnih elektrana u vrijeme energetske krize ponovno je otvorila raspravu treba li Srbiji nuklearka ili ne.

Baste je također pozvao i sve velike američke i europske energetske kompanije, kao i fondove koji su spremni da sa Srbijom strateški i investicijski uđu u jedan tako veliki projekt da se jave, ocjenjujući da Srbija treba dodatno osigurati energetsku stabilnost koja će biti glavni izazov u sljedećim desetljećima.

Iako za takvu odluku poziv direktora gradskih toplana nije pretjerano važan, on ipak pokazuje razmišljanje srpske vlasti, koje se vidjelo prethodnih dana i u izjavama predsjednika Aleksandra Vučića, piše Danas. Vučić je prije nekoliko dana izjavio kako je postojala ideja da Srbija kupi udjel od pet ili deset posto u nuklearnoj elektrani u Bugarskoj jer nema 11 ili 13 milijardi eura da izgradi svoju.

“Ali kada bi nam netko dao da možemo postati vlasnici nuklearnog postrojenja u susjedstvu, odmah bi pristali“, rekao je Vučić.

Prema riječima Željka Markovića, stručnjaka za energetiku u Deloitteu, nuklearne elektrane su dobro rješenje za zamjenu termoelektrana na ugljen kako bi Srbija ispunila cilj Europske unije o dekarbonizaciji do 2050. godine.

Nedostaju nuklearni stručnjaci

“Ako bi sada ukinuli moratorij nuklearka bi bila izgrađena za 13-14 godina. Dugoročno, po meni je to jedini način da se zamijene termoelektrane. Usto, tu je i gradnja reverzibilnih hidroelektrana Đerdap 3 i Bistrica. Đerdap 3 bi imao smisla ako bi se pojavili na tržištu kao skladište energije za Europsku uniju.

Da kupujemo struju iz susjedstva kada je jeftina, a prodajemo je iz te hidroelektrane kada je velika potražnja. Samo za domaće tržište to je prevelik projekt“, objašnjava Marković, dodajući da bi odlična kombinacija bila izgradnja reverzibilnih hidroelektrana i nuklearne elektrane.

On dodaje i da je jedan od problema nedostatak nuklearnih stručnjaka jer je nakon uvođenja moratorija ukinut taj odjel na Elektrotehničkom fakultetu, ali da nije loša ideja da se s nekim uđe u zajedničku investiciju.

S druge strane, Bugarska ima dva reaktora u Kozloduju, a 2006. godine krenuli su u projekt izgradnje nuklearne elektrane s dva bloka kapaciteta po 1000 megavata u Belenama, što se na kraju nije ostvarilo.
Također, samo 70-ak kilometara od granice sa Srbijom, na Dunavu, Mađari su se odlučili za gradnju dva nova bloka u NE Paks, snage po 1200 megavata. S Rosatomom zaključili su ugovor o opskrbi opremom i od Rusije uzeli kredit od 10 milijardi eura. Ukupan projekt stoji 12,5 milijardi eura.

Novi reaktori zamijenit će četiri postojeća koji će biti ugašeni od 2032. do 2037. godine. U Slovačkoj je nedavno dozvolu dobio treći blok u NE Mochovce, dok se 2023. godine očekuje puštanje u rad četvrtog bloka, oba kapaciteta po 471 megavat. I Slovenija planira izgradnju novog bloka u Krškom, za koji je zainteresirana i Hrvatska.

‘Trebamo dvije hidroelektrane’

Europske zemlje, među kojima su, uz navedene, i Francuska, Češka, Finska, Poljska i Rumunjska potpisale su zahtjev za izjednačavanje energije iz nuklearnih elektrana s onom dobivenom iz obnovljivih izvora energije u kategorizaciji europske zelene energetske tranzicije, čime bi se otvorio prostor da se europskim novcem sufinancira izgradnja nuklearki.

Prema podacima Eurostata, 2019. godine nuklearne elektrane su u ukupnoj proizvodnji struje u EU sudjelovale sa 26,2%. Iz fosilnih goriva dobiveno je 43,6% struje, iz vjetra 13%, iz hidroelektrana 12% i od sunca 4,5%.

Međutim, postoji i snažan otpor nuklearnim elektranama u Europi, posebno u Njemačkoj, ali i u Srbiji.

Zvezdan Kalmar, iz Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR), izjavu direktora Beogradskih toplana vidi kao kontranapad s ciljem da se skrene s ozbiljne rasprave o klimatskim promjenama.

“Ja sam ovu izjavu razumio kao poziv da se pretvorimo u koloniju, da nam strane kompanije izgrade nuklearku“, kaže Kalmar, dodajući da su Srbiji potrebne dvije hidroelektrane, Đerdap 3 i Bistrica, a ne nuklearne elektrane.