Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić i njegova supruga Sonja uložili su ozbiljan novac u proizvodnju električne energije iz malih solarnih elektrana.

Međutim, od Republike Srpske ne mogu dobiti sve poticaje koje su planirali, što će utjecati na isplativost njihove investicije, piše portal Capital.ba.

Subvencije plaćaju građani

Sonja Ćurić je direktorica i osnivačica tvrtke XT Company koja u Bileći ima dvije solarne elektrane. Instalirana snaga prve je 147 kilovata, a druge 117,6 kilovata. Ćurići su se odlučili na gradnju dvije male elektrane kako bi izbjegli zakonsku obvezu prema kojoj moraju zatražiti koncesiju, koja se plaća.

Na svaki kilovat proizvedene struje državi bi morali dati 0,0055 KM. No prema Zakonu o koncesijama RS, za solarne elektrane snage do 250 kilovata ne treba tražiti koncesiju. Za one veće snage za svaki kilovatsat proizvedene struje plaća se jednokratna naknada od 0,5 do 5 posto te navedena koncesijska naknada.

Obitelj Ćurić je za obje solarne elektrane tražila državne poticaje i zajamčeni otkup struje u razdoblju od 15 godina. Međutim, Regulacijska komisija za energetiku odobrila im je poticaje samo za jednu elektranu, dok će struju iz druge morati prodavati na slobodnom tržištu jer su količine električne energije planirane za poticaje u ovoj godini potpuno rezervirane.

Zajamčena otkupna cijena s poticajima iznosi 18 feninga po kilovatsatu proizvedene struje. Subvencije plaćaju građani uz račun za električnu energiju.

Godišnja je proizvodnja elektrane kojoj su odbijeni poticaji 160.000 kilovatsati, što znači da su Ćurići ostali bez 28.800 KM (oko 14.316 eura) godišnje.

Na području Bileće, Nevesinja i Berkovića gradi se na stotine malih solarnih elektrana koje će vlasnicima donijeti desetke milijuna maraka prihoda, dok te slabo razvijene lokalne zajednice i proračun Republike Srpske neće dobiti ništa za koncesijske naknade, objašnjava Capital.

Istraživanje tog portala pokazalo je da investitori, od kojih su neki poznati političari, lokalni dužnosnici i načelnici, ulažu milijune maraka u te projekte i koriste zakonske slabosti kako bi izbjegli ulazak u sustav koncesija.

Većina tvrtki koje grade te male solarne elektrane od regulatora su dobile zajamčene otkupne cijene i poticaje na razdoblje od 15 godina, a gruba procjena pokazuje kako će za to vrijeme ostvariti prihode veće od 50 milijuna KM (oko 25,5 mil. eura).

Čekaju se izmjene zakona

Nakon toga slijedi novo razdoblje od 15 godina, tijekom kojeg proizvođači ostaju bez poticaja i izlaze na otvoreno tržište, ali to ih neće pogoditi jer u prvoj polovici radnog vijeka, a često i prije, male solarne elektrane potpuno otplate uložena sredstva i počinju donositi dobit.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS kažu da se gotovo jednaka situacija dogodila u području hidroelektrana kada su investitori gradili objekte s manjom snagom na lokacijama na kojima je moguće graditi objekte veće snage.

To je, kako kažu, kroz izmjene zakona zaustavljeno, ali je tom prigodom zaključeno kako nema potrebe mijenjati odredbu zakona povezanu s izgradnjom energetskih objekata koji koriste energiju sunca, biomasu i bioplin. Međutim, pokazalo se da to nije bio dobar potez.

Zato odgovornost prebacuju na općine koje izdaju dozvole za solarne elektrane instalirane snage do 250 kilovata. Općine su trebale analizirati opravdanost izdavanja velikog broja dozvola tamo gdje može biti dodijeljena koncesija za izgradnju većeg energetskog objekta od kojeg bi kasnije ubirali veći prihod.

Ipak, iz Ministarstva energetike i rudarstva RS obećavaju da će problem riješiti kroz izmjene Zakona o obnovljivim izvorima energije, koji je u pripremi.

Međutim, hercegovački ulagači u male solarne elektrane neće imati problema jer se izmjene zakona ne mogu primjenjivati retroaktivno.