Energetska tranzicija kao društvena, socijalna i gospodarska paradigma nije namijenjena samo gospodarski uspješnima, pravno stabilnima i poduzetnički orijentiranim zemljama zapadne Europe, već i za zemlje jugoistočne i srednje Europe.

Ona predstavlja skup međusobno uvjetovanih i usklađenih procesa koji se odvijaju već najmanje dva desetljeća u svim segmentima i porama gospodarstva kako Europe tako i zemalja Zapadnog Balkana, pri čemu se njihove tvrtke i građanstvo suočavaju s krucijalnim promjenama i prilagodbama prema niskougljičnom gospodarstvu i resursnoj učinkovitosti u cilju zaštite planeta Zemlje.

Kada govorimo o regiji Zapadnog Balkana ona faktografski čini šest zemalja: Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija.

Bogati resursi
Regija se kroz povijest uvelike oslanjala na ugljen i druga fosilna goriva za proizvodnju električne i toplinske energije, no sada se javlja sve veći pritisak u smislu brzog pomaka prema obnovljivim izvorima energije.

Ne radi se aktu odjednom probuđene svijesti, već govorimo o višegodišnjem promišljanju oko civilizacijskog pitanja aktiviranja energetske tranzicije u ovom dijelu Europe koji je resursno iznimno bogat s velikim potencijalom obnovljivih izvora energije (OIE), kao i postojanjem tehničko-socijalnog kapitala, prvenstveno u smislu akumuliranih znanja iz praktično svih sfera energetike. Ili drugim riječima, bogat s prirodnim i tehničkim resursima.

Zemlje Zapadnog Balkana iz godine u godinu sve su uspješnije u procesu energetske tranzicije jer za njih to predstavlja pitanje održivosti, regulatornog usklađenja, ekonomskog prosperiteta i u konačnici civilizacijsko dostignuće.

Shvaćajući da je to ujedno i civilizacijsko pitanje po pitanju klime, okoliša, energije i gospodarstva, ali i splet mogućnost da se brzom prilagodbom ostvari konkurentska prednost nad tvrtkama koje još uvijek nisu usvojile tehnologije i procese energetske tranzicije.

Energija kao suvremeni resurs (uz tehnologiju i humani kapital) prema resursnim teorijama ostvarenja i jačanja konkurentske prednosti poduzeća ali i nacija, postaje jedan od najvrjednijih i ključnih resursa koji će između ostalog omogućiti, ne samo energetsku već i toliko poželjnu industrijsku tranziciju.

Kad su u pitanju obnovljivi ili zeleni izvori energije karakteristični za područje posebno se to odnosi na sektore vodnog (hidro) potencijala, solara (sunčeve energije), vjetra, bioplina, biomase, a u posljednje vrijeme se intenzivno promišlja i proaktivno radi na uvođenju vodika kao jednog od defacto idealnih energenata bliže i dalje budućnosti.

Kao jedan od vodećih suvremenih strateških nacionalnih ciljeva, primjenom obnovljivih izvora energije zemlje Regije razvijaju jačaju gospodarsku i nacionalnu otpornost putem ostvarenja što višeg nivoa energetske samodostatnosti. Kad su u pitanju najčešće korišteni obnovljivi izvori, regija tu posjeduje značajan potencijal, pri čemu je solarna energija posebno obećavajuća, jer posjeduje neke od najviših razina sunčevog zračenja (insolacije) i mikroklimatskih uvjeta u Europi. Hidroenergija također predstavlja značajan potencijal, posebice u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji.

Energija vjetra još je jedan potencijalni izvor obnovljive energije u regiji, posebice u obalnim područjima. Pored navedenog, regija posjeduje značajan potencijal za razvoj energije biomase i bioplina, posebice u Srbiji i Bosni i Hercegovini, koje imaju velike i razvijene poljoprivredne sektore koji i dalje rastu.

Posebno u Srbiji gdje prepoznajemo značajan potencijal bioplina. Jedan od glavnih izazova s ​​kojima se suočava regija Zapadnog Balkana je potreba za modernizacijom i održivosti postojeće energetske infrastrukture. Velik dio energetske infrastrukture u regiji je zastario i neučinkovit, što rezultira visokim troškovima energije i značajnim utjecajima na okoliš.

Osim toga, regija uvelike ovisi o uvezenoj energiji, što je čini ranjivom na fluktuacije globalnih cijena energije, iako prema mišljenju autora ima veliki potencijal za OIE i energetsku tranziciju u punom obimu. Kako bi odgovorile na izazove, zemlje zapadnog Balkana postavile su ambiciozne ciljeve za povećanje korištenja obnovljivih izvora energije.

Na primjer, Srbija je postavila cilj proizvodnje 27% svoje električne energije iz obnovljivih izvora do 2020., dok Sjeverna Makedonija ima za cilj proizvesti 28% električne energije iz obnovljivih izvora za svoje potrebe do 2025. Albanija također ima za cilj proizvesti 38% svoje električne energije iz obnovljivih izvora do 2025.

Regija posjeduje bogate prirodne resurse kao što su vjetar, sunčana i geotermalna energija, bioplin biomasa i hidroenergija, koji se mogu iskoristiti za proizvodnju čiste i pristupačne energije. Međutim, ostvarenje ovog potencijala zahtijevat će značajna ulaganja u energetsku infrastrukturu i odvažnije promjene politike za promicanje razvoja obnovljive energije.

Važno je naglasiti veću predanost obnovljivim izvorima na svim razinama od znanstvene i stručne do najviše političke. Nekoliko je razloga zašto se zemlje zapadnog Balkana okreću obnovljivim izvorima energije. Prije svega, obnovljivi izvori energije poput vjetra, sunca i hidroenergije postaju sve konkurentniji fosilnim energentima u pogledu troškova i upravljanja sustavima OIE.

Drugo, obnovljivi izvori nude održiviju, klimatski i ekološki prihvatljiviju alternativu fosilnim energentima, koja su odgovorna za značajnu količinu emisija stakleničkih plinova. Konačno, povećanje korištenja obnovljivih izvora energije može pomoći u smanjenju ovisnosti regije o uvezenoj energiji, i to prije svega fosilne energije. Što ima za cilj rasta/poboljšanje energetske sigurnosti i smanjenje rizika od fluktuacija cijena što je u ovim vremenima od krucijalne važnosti.

Manjak ulaganja
Također važno je spomenuti i energetske zajednice na lokalnoj razini kao i sve više primjera ‘građanske energije’ koja primjerice u Srbiji u posljednje vrijeme doživljava značajne pozitivne iskorake. Unatoč prednostima koje obnovljiva energija pruža, postoje naravno i neki izazovi povezani s njezinim usvajanjem i energičnijom primjenom u Regiji.

Uz još uvijek postojanje manjka svijesti, jedan je od glavnih izazova nedostatak ulaganja u postrojenja za proizvodnju i cjelovitu infrastrukturu obnovljivih izvora, kao i pravna nesigurnost. Mnogim zemljama u regiji nedostaju financijska sredstva i tehnička stručnost (kvalitetni i osposobljen ljudski potencijal) potrebna za razvoj većih i velikih projekata obnovljive energije. Osim toga, postoje regulatorne i vrlo velike administrativno birokratske prepreke i procedure koje mogu otežati brži napredak projekata obnovljive energije u Regiji.

Po mišljenju autora, regija Zapadnog Balkana ne samo da ima značajan potencijal za razvoj obnovljivih izvora energije, već i preuzimanja djelomičnog liderstva u pojedinim segmentima, a s njima i mogućnost profiliranja, modernizacije, kao i razvoj popratne industrije i gospodarstva što je jedan od ciljeva energetske tranzicije.

Uz to svakako treba navesti i neizmjerne mogućnosti istraživanja i razvoja, kao i osmišljavanja inoviranja tehnologija kao i poslovnih modela koji mogu, posebno u segmentu pametnih distribucijskih sustava električne energije. Posebno se ovdje računa na prosumere i agregatore distribucijskih mreža (proizvođače i potrošače u isto vrijeme).

Posebno se to naglašava jer svi trendovi ukazuju na to da će ostali izvori energije, prepustiti primat u skoroj budućnosti električnoj energiji kao kičmi opskrbe kućanstva pa i industrije.

Unatoč značajnom potencijalu za obnovljivu energiju u regiji, zemlje zapadnog Balkana uvelike ovise o uvozu energije. Na primjer, 2019. regija je uvezla 70% svoje energije iz Rusije, dok je samo 22% električne energije proizvedeno iz obnovljivih izvora. Međutim, postoje neki pozitivni pomaci u regiji.

Primjerice, 2020. godine Sjeverna Makedonija postala je prva zemlja koja je proizvela više električne energije iz obnovljivih izvora nego iz ugljena. Albanija je također postigla značajan napredak u razvoju hidroenergije, a Kosovo je nedavno počelo ulagati u obnovljivu energiju, posebice solarnu, a postoje naznake i za druge oblike OIE. Zaključujemo, Regija Zapadnog Balkana ima neizmjerni potencijal po kojemu može postati lider u razvoju obnovljivih izvora energije.

Nema alternative
Naravno na tom putu postoje značajni izazovi koje treba prevladati, no držimo i vjerujemo da uz ispravne politike i ulaganja, regija može napraviti značajnu tranziciju prema održivoj i niskougljičnoj energetskoj budućnosti, što se već osjeća kroz djelovanje politike, ali i pulsa gospodarstva. Prirodni geostrateški partner regije Hrvatska, bi po svojim iskustvima i ostvarenim znanjima mogla značajno pomoći, prvenstveno u regulatornom segmentu, pa onda i distribucijskom.

Nedavno se, primjerice, na 30. Kopaonik Business Forumu, Srbija kroz odlične energetske rasprave pokazala kako je itekako svjesna izazova energetske tranzicije, te se primarno pored sigurnosti opskrbe svojih kućanstva i industrije svim raspoloživim energentima snažno odredila i prema korištenju obnovljivih izvora energije. I za kraj, zelena globalna tranzicija je krajnje neophodna, i znamo da je prilično skupa, … ali imamo li alternative?

Kakvu to Planetu Z želimo svojim potomcima ostaviti.

* Koautor članka je Ernest Vlačić, sveučilišni profesor, predsjednik tematskog inovacijskog vijeća RH, osnivač i direktor razvojno istraživačke organizacije NOVAMINA