Srbija troši čak pet puta više energije od zemalja EU, a glavni razlozi su loša izolacija većine kuća i zgrada ali i niska cijena električne energije koja se češće nego u zemljama EU koristi za grijanje.

Željko Marković, lider sektora energetike i resursa u Deloitteu i jedan od bivših direktora u Elektroprivredi Srbije (EPS), za Politiku je izjavio kako konstatacije koje se tiču potrošnje energije u Srbiji i u EU nisu dobro interpretirane. “Na osnovu dostupnih podataka u statističkim bazama Eurostata za 2018., prosječna vrijednost potrošnje po domaćinstvu u EU je 303 kilovat-sata mjesečno, a u Srbiji 462 kilovat-sata.

Dakle, točno je da prosječno domaćinstvo u Srbiji troši 50 posto više električne energije od prosječnog u EU”, objašnjava Marković. Osim toga, domaćinstva u zemljama EU daleko su više plinificirana, tako da se jedan dio potrošnje električne energije, prvenstveno za grijanje i grijanje vode, zamijeni potrošnjom prirodnog plina.

Pored toga, sigurno je da su i domaćinstva u EU energetski efikasnija u odnosu na srpska, tako da i energetska efikasnost u EU utječe na smanjenje njihove potrošnje u odnosu na srpsku za oko 20 posto. Marković objašnjava da je više faktora koji utiču na poboljšanje energetske efikasnosti, ali najvažniji među njima je cijena električne energije.

Ušteda je moguća

“Ulaganje u energetsku efikasnost svakako donosi uštede, ali i košta. U situacijama kada je cijena kilovat-sata sa svim svojim elementima (sama električna energija, ali i mrežarine, pristojbe i porezi) velika, ulaganje u primjene mjera energetske efikasnosti će se sigurno i brže isplatiti, pa su građani motiviraniji da ostvare uštede. Inače, Srbija samo na distribuciji i prijenosu struje izgubi godišnju proizvodnju jedne termoelektrane”, kaže Marković.

“Na pokrivanje gubitaka energije u prijenosnoj i distributivnoj mreži potroši cijela jednogodišnja proizvodnja termoelektrane Kostolac B”, ističe on. Kao mjere poduzimaju se i nabavka efikasne rasvjete (LED sijalice koje mogu uštedjeti i do 75 posto električne energije u odnosu na klasičnu inkandescentne rasvjetu) i primjena kućne bijele tehnike i uređaja koji rade u najvišim energetskim klasama.

“Jedna od ideja mogli bi biti krediti, gdje će mjesečna rata odgovarati ostvarenoj mjesečnoj uštedi koju bi građani imali po svom računu za električnu energiju, u trajanju dok se taj kredit ne isplati”, objašnjava Marković. Slobodan Ružić kaže da se ovdje radi o potrošnji energije za grijanje, a tu nije dominantna električna energija, nego ogrjevno drvo, ugljen, toplane i plin.

Što se struje tiče, njena cijena je neopravdano niska i potrošači nemaju naviku voditi računa o toj potrošnji. I Elektroprivreda Srbije (EPS) nema dovoljno novca da zamijeni stare kapacitete, a kamoli da izgradi dodatne. Potrebno je raditi na energetskoj efikasnosti zgrada i podići tarifnu cijenu za garantirano snabdijevanje da bi potrošači bili racionalniji i kako bi EPS mogao da investira”, kaže Ružić.

Opravdani tehnički gubici u prijenosu i distribuciji iznose između devet i 11 posto, a u Srbiji su oko 15-16 pošto, ali veliki dio te razlike je krađa struje.

Eliminiranje krađe

Drugim riječima, EPS može popraviti svoje poslovanje eliminiranjem krađe, ali ne može se očekivati manja potrošnja, a gubici se mogu smanjiti samo kroz nove investicije u prenos i distribuciju”, zaključuje Ružić