Ribari su se umorili od maratonskog plivanja, i ako nam niti nova vlada ne baci prsluk za spašavanje, potonut ćemo zajedno s flotom”, poručio je Marko Kise, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Crne Gore.

On ističe da se ribarstvo u pomorskoj zemlji Crnoj Gori urušava, izvoz je zanemariv, ali je zato uvoz u 2021. godini iznosio rekordnih 27 milijuna eura. Promjena vlasti, kako kaže, nije ribarima donijela napredak, već samo nastavak nebrige za tu značajnu gospodarsku granu, prenosi Dan.

Država bez razvojne vizije
“Država nema strategiju razvoja komercijalnog ribarstva, a postojeća komercijalna ribarska flota (koče za ulov bijele ribe i plivarice za ulov plave ribe) je pred kolapsom. Projekt Midas 2 podijeljen je na način da nitko od ribara koji se bave komercijalnim ulovom nije imao šansu za aplikaciju.

Naime, morali smo osigurati ukupna novčana sredstva, koja bi nam vratili nakon realizacije, ali mi ta sredstva nemamo. Znači, država se zadužila za 3,5 milijuna eura i sredstva će iskoristiti razne d.o.o. tvrtke, kojima ribarstvo nije osnovna djelatnost”, objašnjava Kise.

Ribari imaju svoje prijedloge kako poboljšati stanje u ribarstvu. “Potrebno je pronaći najmanje milijun eura i uložiti ih u remont plovila za komercijalni izlov ribe, i da ta sredstva budu nepovratna. Drveni brodovi moraju imati prednost, a osnovni uvjet za dobivanje sredstava treba biti starost plovila.

Glavni uvjet bi trebao biti dužina obavljanja ribarske djelatnosti. Takođe je potrebno dostaviti potvrdu iz Fonda PIO da je korisnik sredstava prijavljen da isključivo na temelju ribolova ostvaruje pravo na mirovinu, jer se jedino na taj način mogu razdvojiti ribari kojima je to osnovna djelatnost od onih drugih”, smatra Kise.

Silvio Tonsati, predsjednik NVO Škver – mali privredni ribolov, smatra da treba uvjetovati da koče imaju najmanje 70 ribolovnih dana, plivarice 50, a ribari (mreže, parangali) 120. Traži da se sredstva unaprijed i pojedinačno uplate svakom korisniku.

“Najviše sredstava iz agrarnog proračuna ostvarilo je 190 ribara kojima je to dopunski posao. Razlog je jednostavan – 60 ribara koji žive isključivo od ribolova nemaju novca.

Takva praksa je ustaljena posljednjih 10 godina. Sve obveze prema državi plaćamo, a država se ponaša kao da nismo nisko razvijena ekonomija koju je dodatno uništila korona”, rekao je Tonsati. Kise dodaje da država nema viziju razvoja komercijalnog ribolova.

Nema stimulativnog PDV-a
“Crna Gora nema nove ili dobro očuvane brodove većih dimenzija i snage, majstore za remont drvenih brodova, motora i opreme, remontna brodogradilišta, tvornice za preradu i izvoz ribe. Nema sredstva za obnovu flote, kreditne linije za podršku obnove, za proizvodnju brodova, motora i ostalog ribarskog alata”, objašnjava Kise.

On ističe da su prisiljeni koristiti eko-dizel čime uništavaju motore na brodovima. O stimulativnom PDV-u ili o beneficiranom stažu ribara nitko i ne razmišlja. Nemaju niti luke prvog iskrcaja ribe i prateću logistiku poput hladnjača, strojeva za led, objekte za popravak brodova i mreža.