Godina na izmaku bila je za Crnu Goru jedna od najturbulentnijih u 21. stoljeću, uz prvu smjenu vlasti od uspostave višestranačja i koronavirus koji je uzdrmao temelje crnogorskog gospodarstva, prije svega turizam koji je imao tek osam posto lanjskih prihoda.

Političke tenzije u 2020. najavili su već posljednji dani 2019. i fizički sukob u parlamentu između zastupnika vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) i prosrpske oporbe, predvođene Demokratskim frontom, prilikom usvajanja zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji će kasnije dovesti do prvog izbornog poraza Mila Đukanovića.

Već u siječnju ulicama crnogorskih gradova počele su prosvjedne šetnje koje je organizirala Srpska pravoslavna crkva tvrdeći da zakonom o slobodi vjeroispovijesti crnogorska vlast želi oteti SPC-u crkvenu imovinu u toj zemlji, koja broji skoro 700 manastira i crkava.

Otvara se diplomatski sukob sa Srbijom, čiji dužnosnici otvoreno podržavaju zahtjeve SPC u Crnoj Gori. Prosvjednici pale crnogorsku zastavu ispred veleposlanstva u Beogradu, uručuju se diplomatski prosvjedi, a po nekim analitičarima sve liči na “političku igru dizanja tenzija Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića uoči izbora“, prvo u Srbiji a potom u Crnoj Gori.

Prosvjedi postaju iz tjedna u tjedan sve masovniji, da bi početkom ožujka na poziv SPC na ulice skoro svih crnogorskih gradova izašlo skoro 100 tisuća ljudi, a i mnogi Đukanovićevi simpatizeri okrenuli su se crkvi i podržali njene zahtjeve.

Dolaskom pandemije koronavirusa poznavatelji političkih prilika pomislili su da je Milo Đukanović rođen pod sretnom zvijezdom i da će korona, bar privremeno, promijeniti politički život. Zdravstvene vlasti 17. ožujka uvode prve restriktivne mjere, a već krajem mjeseca Crna Gora je zaključana, zabranjena su javna okupljanja, uveden policijski sat, prekinuta nastava, zatvaraju se granice, a time prestaju i prosvjedi SPC. Dva i pol mjeseca lockdowna dalo je rezultate.

Uz nešto preko 300 zaraženih i devet preminulih Crna Gora se već u prvim danima lipnja proglašava prvom korona-free državom u Europi, nakon što četiri tjedna nije bilo novih slučajeva infekcije. Vlast trijumfalno najavljuje da će na tome graditi marketing za turističku sezonu i otvara granice prema zemljama koje imaju manje od 25 aktivnih slučajeva na 100 tisuća stanovnika, među kojima nije „bratska“ Srbija.

Takva odluka crnogorskih vlasti izaziva revolt u Beogradu, ali i u prosrpskoj oporbi u Podgorici. Uz novo zaoštravanje diplomatskih odnosa sa Srbijom ponovo se aktiviraju crkveni prosvjedi u Crnoj Gori, a Milo Đukanović raspisuje parlamentarne izbore za 30. kolovoza.

No već sredinom lipnja Covid-19 se počeo nekontrolirano širiti. Donijeli su ga Crnogorci koji su u Beogradu bili na nogometnoj utakmici Crvene zvezde i Partizana, a zatim se, da bi izbjegli karantenu, vratili preko BiH. Svadba u Rožajama, uz nekoliko desetina svatova koji su ilegalno prešli granicu sa Srbijom, otvorila je novi klaster s tisućama oboljelih.

Vlasti uvode blaže epidemiološke mjere i pokušavaju spasiti turističku sezonu, no bezuspješno. Strani turisti izbjegavaju zemlju, a crnogorski turizam u odnosu na 2019. bilježi pad prometa od čak 92 posto. Crnogorska oporba sredinom kolovoza traži zbog pandemije odgodu parlamentarnih izbora, a zdravstvene vlasti uvjeravaju da će biti poduzete sve mjere zaštite.

Uoči izbora gotovo svakodnevno se okupljaju vjernici SPC i njihovi politički favoriti. Na izbore 30. kolovoza izišlo je 400 tisuća Crnogoraca ili oko 80 posto. Blizu ponoći znalo se da oporba prvi put u posljednjih 30 godina ima većinu i da Đukanovićev DPS ide u oporbu.

U vlast će ući predstavnici tri koalicije, prosrpska „Za budućnost Crne Gore“, Zdravka Krivokapića i dvije građanske, „Mir je naša nacija“, Alekse Bečića i „Crno na bijelo“, Dritana Abazovića.

S gospodarskog aspekta, stručnjaci predviđaju oporavak crnogorske ekonomije, prije svega kroz turizam koji bi 2021., prema procjenama, mogao zabilježiti rezultate iz 2019.