Crna Gora ima oko 517.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, a pod nasadima je tek 12%. Službena statistika pokazuje da uvoz hrane vrijedi kao cijeli crnogorski izvoz. Zašto su njive zapuštene, možemo li se i kako boriti s uvozničkim lobijem, pita RTCG, jer neiskorišteno poljoprivredno zemljište sve više se pretvara u građevinsko.

Bjelopavlićka ravnica, jedno od najplodnijih područja u Crnoj Gori, desetljećima stoji neiskorištena. Mnogo toga tu može uspijevati, ali malo toga se sadi, a poljoprivredi se posvećuju samo rijetki stanovnici tog kraja.

Na imanju Perovića u Dobrom selu koristi se sva raspoloživa zemlja.

“Naše imanje bavi se različitom proizvodnjom, imamo rasadnike, bavimo se i stočarstvom, povrtlarstvom te ratarstvom. Bilo je i dobrih i loših godina, ali Bjelopavlićka ravnica nije izdala nikad. Bogata je vodom”, kaže Zoran Perović, poljoprivrednik iz Bjelopavlića.

Njegov otac Slobodan Perović sjeća se kada su u Bjelopavlićima radili strojevi Agrokombinata 13. jul. No danas je, kaže, domaću proizvodnju uništio uvoz.

“Velik dio proračuna troši se na uvoz hrane, oko 450 milijuna eura godišnje. Kada bi se usmjerilo dio tih sredstava prema poljoprivrednicima vjerojatno bi se mogli sve uvozne proizvode dobivati na našem prostoru”, rekao je Slobodan Perović.

A da se isplati ulagati u proizvodnju primjer je i plantaža jabuka u Župi nikšićkoj. Plodove iz bivše zemljoradničke zadruge danas ubire kompanija Naše voće koja je 40 hekatra zapuštene ledine pretvorila u unosan posao, i to za samo četiri godine. No pokrivaju tek pet posto crnogorske potrošnje jabuka.

“Znamo da će kada se u našem voćnjaku bude proizvodilo oko 2000 tona jabuke prve klase to biti 20% potražnje za jabukama u Crnoj Gori”, rekao je Milan Golubović, izvršni direktor kompanije Naše voće.