Tradicionalna lipanjska Konvencija Hrvatskih izvoznika, zbog tehničkih ograničenja izvan utjecaja Udruge, morala je biti odgođena. Kako se u srpnju održavaju izbori, u želji da izbjegnemo moguće politiziranje, Konvencija će se održati iza ljeta, a tekst usvojene Deklaracije za 2020. objavljujemo danas.

Svi moraju djelovati

Hrvatska desetljećima ekonomski zaostaje za ostalim članicama EU. Uz to, u veljači smo zahvaćeni pandemijom koronavirusa, a u ožujku i snažnim potresom u Zagrebu. Na, već do sada nedovoljno dobru gospodarsku situaciju, ova dva događaja na površinu su izbacili cijeli niz izazova, a time i rizika koji su do sada bili bilo nedovoljno prepoznati ili su se prvi put javili.

Neki su rizici više kontrolabilni i pod utjecajem internih faktora, a drugi pod utjecajem eksternih faktora na koje nije moguće djelovati. Iako se šokovi ne mogu predvidjeti ni kontrolirati, pravodobnim mjerama zaštite i upravljanja rizicima mogu se ograničiti učinci njihova razornog djelovanja. Učinci koronavirusa na zaključavanje ekonomije, oblik su eksternog šoka s visokom magnitudom razdora.

Gubitci su ogromni i ostavit će znatno duži trag na poslovanje poduzeća i izvozne prilike, nego što su učinci vidljivi tijekom i netom poslije trajanje pandemije. Međutim, loša struktura hrvatskog gospodarstva i izvoza su prije svega interni faktori, posljedica dugogodišnje nespremnosti za donošenje strateških mjera, kriterija i postupaka za izbjegavanje, smanjenje ili prijenos makroekonomskih rizika.

U slučaju koronakrize i učinaka potresa u Zagrebu, možemo se nadati da će oporavak biti brži nego što se sada čini. Da se tlo za duži period smirilo i da će drugi val pandemije biti slabiji. Da tada neće biti zaključavanja nacionalne i svjetske ekonomije – jer još jedan snažan pad BDP-a, pad prihoda poduzeća, građana i javnih prihoda teško možemo izdržati bez istinskih radikalnih mjera.

Moramo se nadati, vjerovati, ali i djelovati! Djelovati proaktivno moraju poduzetnici, radnici, ali i „Država“ kroz adekvatne mjere ekonomske politike. „Država“ treba biti poduzetna u tolikoj mjeri da afirmira privatno poduzetništvo.

Iz površnih najava stranaka koje su u izbornoj kampanji, proizlazi da će „Država“, kako građanima, radnicima, ali i poduzetnicima osigurati pomoć. Jasno je da je pomoć nužna i neizostavna, ali se postavljaju pitanja.

• Koje su to mjere koje će Hrvatsku pretvoriti u poduzetnu zemlju prepoznatljivu po vladavini prava, zemlju sa snažnim gospodarstvom, ali i gospodarskim granama koje dugoročno stvaraju nadprosječnu novostvorenu vrijednost?
• Kada i kako će „Država“ prepoznati pravi trenutak i povući se iz uloge Velike mame koja sve hrani i svima pomaže?
• Kako unaprijediti kulturu rada u Hrvatskoj? – odnos prema radu, sustav vrijednosti, očekivanja, radne navike, obrasce ponašanja.

U razdoblju koje je pred nama, više ništa nije i neće biti isto. Ne možemo ostati usidreni na prošlost i donedavnu sadašnjost. Otvaraju se prilike za nove proizvode i nove usluga, za ekonomske politike koje prepoznaju prilike za djelovanje, a uvjete šoka tretiraju kao izazov prilagodbe novonastalim i budućim okolnostima.

U prvoj fazi koronakrize, mjerama Vlade sačuvana su radna mjesta i životni standard ne malog broja ljudi. Horizontalnim kriterijem spriječen je nestanak s tržišta brojnih poduzeća i malih poduzetnika. Međutim, za vrijeme pred nama potrebne su vertikalne mjere prilagođene uvjetima kada su državni intervencionizam i ekonomski nacionalizam postali nova normala – kada vlade poduzimaju konkretne poteze kako bi osigurale uvjete za plasman domaćih proizvođača na stranim tržištima, kada se izvoz potiče javnim i prikrivenim potporama.

U brojnim članicama EU državni intervencionizam trenutno je korišten ne samo za potrebe „preživljavanja“ gospodarstva tijekom koronakrize, nego daleko više kako bi se dugoročno održala, povećala, osnažila i tehnološki unaprijedila domaća industrija i poljoprivreda, odnosno konkurentnost domaćeg proizvoda na domaćem i inozemnom tržištu. Hrvatska si ne može dopustiti zaostajanje u takvim procesima jer će dugoročne štete biti znatno veće od privremenih recesijskih kretanja tijekom koronakrize.

Vrijeme je za intenziviranje srednjoročnih i dugoročnih horizontalnih i vertikalnih mjera u cilju pametne buduće diverzifikacije hrvatske ekonomije. Prilika koju Hrvatska danas ima i ne smije propustiti tiče se upravo vertikalnih mjera Vlade koje trebaju biti generator izvrsnosti i gospodarskog rasta, a potrebne su u cilju očuvanja i razvoja postojeće prerađivačke industrije, supstitucije uvoza, povećanja robnog izvoza i unapređenja njegove kvalitativne strukture, odnosno unapređenja strukture ukupne hrvatske ekonomije.

Fiskalna oslobođenja

Pandemija koronavirusa i poremećaji u ekonomskim lancima proizvodnje i opskrbe ukazali su na važnost zaštite od rizika dobavljača, odnosno rizika ovisnosti o uvozu s inozemnih i dalekih tržišta.

To ne znači da globalno tržište neće funkcionirati, kao ni da će protekcionizam generalno prevladati slobodu tržišta. Međutim, u tekućem razdoblju i tijekom narednih dvije do pet godina, za očekivat je da će gospodarstva velikih i razvijenih članica EU pokrenut značajan ciklus investicija u cilju smanjenja ovisnosti o uvozu s dalekih tržišta, odnosno vraćanju/ preseljenju postojeće proizvodnje iz dalekih tržišta (azijskih zemalja) u domicilna gospodarstva i geografski bliže regije.

To znači da će jačati regionalni europski lanci stvaranja vrijednosti, što je za slabije razvijene članice EU – uključujući Hrvatsku, prilika da u većoj mjeri postanu proizvođači i dobavljači komponenti – intermedijarnih proizvoda, ali i finalnih proizvoda za tržišta razvijenih članica.

U tome će biti posebno važna uloga Premjera, diplomacije i cijele Vlade u formalnim i neformalnim razgovorima o stranim greenfield investicijama u hrvatsku prerađivačku industriju, o razgovorima o izvoznom plasmanu na strana tržišta, o bilateralnoj i multilateralnoj suradnji i razmjeni – uvažavajući prednosti jedinstvenog tržišta EU. Jasno da to podrazumijeva visoku kompetentnost budućih članova vlade, što do sada često nije bio slučaj.

Isto tako za poticanje novih ulaganja bit će važna fiskalna oslobođenja, poput zagarantiranih oslobođenja od plaćanja poreza (prireza, doprinosa i ostalih davanja) za duži niz godina po stavljanju u pogon novog proizvodnog kapaciteta, odnosno značajnog proširenja/ digitalne transformacije/ tehnološkog napretka i adaptacije postojećih proizvodnih kapacitete.

Bespovratna ili djelomično bespovratna sredstava državnih potpora (uključujući dodjelu državnog zemljišta za pokretanje novih ulaganja, razvoj poduzetničkih inkubatora i slično) trebaju se usmjeriti najperspektivnijim, strateški važnim (i u smislu supstitucije uvoza), izvrsnim i izvozno orijentiranim segmentima domaće prerađivačke industrije (prehrambena industrija, farmaceutska industrija, ICT, kemijska industrija, elektrotehnička industrija, elektroautomobilska industrija, …).

Afirmacija novorastućih sektora

Posebno se treba posvetiti afirmaciji novorastućih sektora i grana industrije kao npr. umjetne inteligencije, platformi i alata za digitalnu transformaciju, ultra brzih komunikacija i drugih sektora koji Hrvatskoj mogu osigurati znatno snažniji rast novostvorene vrijednosti, a time i BDP-a.

Pritom okvir potpore poduzetnicima treba biti definiran u mjeri u kojoj su vlasnici kapitala i menadžment poduzeća spremni odreći se dijela svojih tekućih financijskih interesa u korist opstanka i ekspanzije poduzeća. Ujedno, zbog već danas prevelike koncentracije ekonomske aktivnosti u turizmu, turizam nije područje u kojem bi se vertikalne mjere smjele koristi.

U financiranju sektorskih mjera (uključujući nepovratna sredstva za poljoprivredu, stočarstvo i mljekarstvo u cilju supstitucije uvoza) bitna je uloga HNB-a kroz nastavak otkupa državnih obveznica, ali i vrijednosnica drugih izdavatelja, uključujući i nove emisije obveznica HBOR-a u svrhu povećanja potencijala za nove kredite, ali i vlasnička ulaganja u kapital proizvodnih poduzeća.

Potreban je cjelovit gospodarski program suradnje Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva, HNB-a, HBOR-a,HAMAG-a, banaka, mirovinskih i investicijskih fondova i društva za osiguranje, uz korištenje dostupnih izvora financiranja putem međunarodnih institucija (Europska komisija, MMF, Svjetska banka, ECB, EIB, EBRD, …), ali i aktiviranje štednje hrvatskih građana – kroz ulaganja u štedne i projektne obveznice države.

Opcija je restrukturiranje portfelja mirovinskih fondova – uz smanjenje udjela ulaganja na stranim tržištima i povećanje ulaganja u hrvatska poduzeća i kupnju državne imovine. U slučaju dublje krize, mogu se kroz jednu do tri godine uskratiti uplate doprinosa u drugi stup, a dobit društava za upravljanje OMF-ovima može se preusmjeriti u korist novoformiranog fonda (pri HBOR-u) za afirmaciju izvrsnosti u izvozno orijentiranoj prerađivačkoj industriji te za obnovu proizvodne infrastrukture stradale u potresu.

Opcija financiranja je i veće povlačenje dobiti HNB-a ostvarene u 2019. te pričuva u kapitalu HNB-a koje premašuju potrebnu razinu – u korist proračuna RH.

Naglasak treba biti na ulaganjima u djelatnosti s većom dodanom vrijednošću stvorenom u Hrvatskoj:

• koje su inovativne, izvozno orijentirane i nisko ovisne o uvozu;
• više prilagođene poslovanju i potrošnji u uvjetima nužnog socijalnog distanciranja;
• u kojima imamo komparativne i geografske prednosti; možemo ponuditi unikatne i niskoserijske proizvode, proizvode visoke kvalitete i stupnja složenosti;
• kod kojih domaća poduzeća i tržište mogu biti poligon za razvoj i vlastite inovacije – za izvoz temeljen na znanju i primjeni industrije 4.0.

Hrvatska ima šansu iskoristiti globalne prilike koje danas postoje, a vrijeme za djelovanje je „sada“ – dok još u svijetu, a posebno na razini EU, nisu u cijelosti definirani novi lanci stvaranja vrijednosti i regionalne suradnje. Uz sinergiju privatne poduzetničke inicijative i adekvatnu potporu ekonomskih politika, Hrvatsku treba osposobiti za takav iskorak.