Račun dobiti i gubitka pokazuje uspješnost poslovanja društva u određenom razdoblju.

Sastoji se od prihoda i rashoda raznih vrsta, njihove razlike, poreza na dobit te neto dobiti ili gubitka. Račun dobiti i gubitka jedan je od glavnih izvještaja na temelju kojeg menadžment kontrolira poslovanje i donosi svakodnevne poslovne odluke. Dio je to temeljnih financijskih izvještaja koji se za eksterne korisnike pripremaju godišnje, a za interne potrebe često mjesečno, neke stavke čak i tjedno ili dnevno. Priprema se za proteklo razdoblje, ali i projicira za buduće. Planirane stavke računa dobiti i gubitka uspoređuju se s ostvarenim, razlike se analiziraju i poduzimaju se korektivne akcije. 

Instrument kontrole
On je i je instrument kontrole i upravljanja poslovanjem, a odgovara na pitanja: koliko je društvo bilo profitabilno tijekom razdoblja, koliki je prihod ostvaren, koliki je udio troškova osoblja u prihodu, koliko je povećana ili smanjena prodaja u odnosu na prethodnu godinu, koliko je utrošeno na promociju… Analizom računa dobiti i gubitka, odnosno usporedbom ostvarenja s planom ili konkurencijom, može se doći do dragocjenih zaključaka i na osnovi njih se mogu donositi odgovarajuće poslovne odluke. Račun dobiti i gubitka u financijskim se izvještajima prema MSFI naziva i Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti. U engleskom jeziku ima više naziva kao što su profit and loss account, statement of operations, income statement itd.

Rashodi ili troškovi su costs ili expenses. Kao i bilanca, proizvod je to računovodstvenog sustava. Trgovačka društva bilježe poslovne događaje sistemom dvojnog knjigovodstva grupirajući ih prema njihovoj biti (na imovinu, izvore, rashode/troškove, prihode). Iz mnoštva se podataka izrađuju financijski izvještaji kao sažetak podataka bilježenih u računovodstvu. Za izradu računa dobiti i gubitka iz računovodstvenog sustava izdvajaju se, grupiraju i zbrajaju transakcije vezane uz prihode i troškove kao što je isporuka roba i usluga, fakturiranje, ulazni računi za uslugu ili neki potrošni materijal i sl. U poglavlju Bilanca objašnjen je proces bilježenja (knjiženja) koji obuhvaća i račun dobiti i gubitka.

Dvojno knjigovodstvo
Informacija o prihodima i rashodima, te imovini društva i izvorima te imovine (tj. komu bi se u slučaju likvidacije isplatila unovčena imovina) rezultat je dvojnog knjigovodstva koje svaki pa i najmanji poslovni događaj bilježi s dvije brojke – jednu brojku u aktivu ili trošak i istovremeno drugu brojku u pasivu ili prihod (može biti i neka druga kombinacija koja na kraju završi aktiva+trošak = pasiva+prihod). Na taj su način aktiva i pasiva na kraju razdoblja, kad se radi izvještaj, jednake.

Bilježenje nazivamo knjiženje, a provodi se sofisticiranim kompjutorskim programom. Dvojno knjigovodstvo usko je vezano uz načelo nastanka poslovnog događaja. Poslovni se događaji u računovodstvu bilježe u trenutku nastanka, bez obzira na to jesu li ili nisu plaćeni.  To znači da, kada društvo robu isporuči kupcu i ispostavi mu račun, u računovodstvu se izlazni račun bilježi kao imovina u obliku potraživanja od kupca i prihod. Kad kupac plati, ne udvostručuje se zbog toga prihod, nego se potraživanje pretvara u novac (jedna vrsta imovine se pretvara u drugu). Isto je s nabavkama. U trenutku primitka robe ili usluge bilježi se povećanje imovine ili troška te dug prema dobavljaču kojem još nismo platili. Dakle dvojno knjigovodstvo rezultira stavkama kao što su potraživanje od kupaca/prihod ili/i rashodi/obveze prema dobavljačima upravo zato jer se poslovni događaji bilježe kad nastanu bez obzira na to kad će biti plaćeni. To računovodstveno načelo naziva se načelo nastanka poslovnog događaja ili obračunsko računovodstvo.

Obrtnici i fizičke osobe su u režimu jednostavnog knjigovodstva (ne dvojnog), a prihodi i rashodi priznaju im se tek kad plate dobavljaču, odnosno kad kupac njima plati. Sustav poreza na dobit pravnih osoba zasniva se na načelu nastanka poslovnog događaja ili popularno "po fakturiranoj realizaciji" a PDV sustav temeljem izbora poreznog obveznika na načelu nastanka poslovnog događaja (po fakturiranoj realizaciji) ili na načelu blagajne (po naplaćenoj realizaciji) za manje poduzetnike. 

Obaveze prema proračunu
Za porezne obveznike koji su u sustavu nastanka poslovnog događaja, obveza prema proračunu nastaje u trenutku isporuke robe bez obzira na to kad će ju kupac platiti. No, poduzetnik koji je u sustavu blagajničkog računovodstva ili na načelu blagajne ne mora plaćati PDV dok mu ga kupac ne plati. Račun dobiti i gubitka u uskoj je vezi s bilancom. Razlika između prihoda i rashoda umanjena za porez na dobit prenosi se u bilancu kao dio vlastitog kapitala (u pasivi). Ako je ostvaren gubitak, i on se prenosi u pasivu u vlastiti kapital s negativnim predznakom.