Kao jedan od najvećih problema kod zapošljavanja mladih s diplomom najčešće se spominje nedostatak praktičnog znanja. Tijekom studija samo 20-ak posto studenata dobiva priliku obavljanja neke vrste prakse, dok ostalih 80% posto raspolaže samo teorijskim znanjem.

Toga je bio svjestan i Mihael Matošević, bivši student Rudarsko geološkog naftnog fakulteta u Zagrebu, koji je već za vrijeme studiranja istraživao potencijalne tvrtke na kojim bi mogao započeti svoju profesionalnu karijeru. "Tijekom 2015. godine, kada sam završavao fakultet, Inin program Growww već je bio poznat na mom fakultetu i očekivao sam kako će natječaj biti raspisan te sam se odlučio prijaviti. Growww je za nas naftne inženjere zaista važan program jer Ina kontinuirano svake godine zapošljava našu struku koja i nije toliko zastupljena na tržištu rada, tj. relativno mali broj poslodavaca iskazuje potrebu za zaposlenicima s tom diplomom. I nakon što je u veljači otvoren natječaj prijavio sam se kao i značajan broj mojih kolega s fakulteta.

S namjerom da svoj životopis istaknem u odnosu na druge kandidate te da se što bolje predstavim na razgovorima za posao, odlučio sam još tijekom studija sudjelovati na dodatnim projektima koji su se nudili studentima. Znao sam da mi isključivo uspjeh na fakultetu neće biti dovoljan za pronalazak posla", istaknuo je Matošević te nadodao da je sudjelovao na jednom Ininom natječaju za najbolje studente projekte iz područja naftne industrije, koji je INA provodila s jednim dnevnim novinama, a za koji je osvojio nagradu. Nakon toga, sudjelovao je u talent programima na razini MOL Grupe, kao što su Uppp i Freshhh koji mu je bio zaista posebno iskustvo jer je njegov tim u finalu natjecanja osvojio peto mjesto u konkurenciji od više od 2200 timova iz cijelog svijeta.

 "S obzirom na to kako sam znao da je konkurencija za Growww oštra, nisam imao velika očekivanja nakon provedenih testiranja. Nakon što sam saznao kako sam prošao prvu fazu selekcije i dobio priliku za intervju s poslodavcem, imao sam realniju sliku očekivanja koja su stavljena pred mene, ali i prilika koje će mi biti na raspolaganju. Odmah sam znao kako je to pravi korak za moju karijeru", kaže Matošević i opisuje nam kako je tekao sam program. "Tijekom 12 mjeseci sam kao pripravnik radio pod vodstvom dodijeljenog mentora te sam se upoznao, osim sa svojim zadacima i odgovornostima, s organizacijskom strukturom, djelatnostima i sastavnicama unutar INA Grupe. Na kraju pripravničke godine, izrađuje se rad koji se brani pred tročlanom komisijom koja ga ocjenjuje te se ovisno o rezultatu, ali i rezultatima koje ostvarite tijekom pripravničkog staža, otvara mogućnost za nastavak daljnje karijere u kompaniji", ističe Matošević koji je dobio priliku u Ini te danas radi u njezinom Sektoru strateškog razvoja.

Kako mnogi poslodavci ističu kako su sami studenti često prilično pasivni i demotivirani te baš nisu spremni ulagati u sebe, upitali smo Matoševića što misli o tome i jesu li se studentima oko njega otvarale šanse za stjecanje prakse u vrijeme studija.  "Svakako da je bilo i neaktivnih, manje aktivnih, ali i onih proaktivnih. Kod većine studenata najčešći je problem bio pronaći motivaciju, jer je dodatni angažman zahtijevao ulaganje vremena i truda, a veoma mali broj studenata gleda dugoročno i iskorištava prilike koje se u tom trenutku nude. Prilika za praksu je bilo malo, ali ih je bilo. Svakako će se sada s HUP-ovom inicijativom za mlade taj broj i povećati, samo je potrebno dobro uskladiti zahtjeve poslodavaca s mogućnostima redovnih studenata.

Velik broj studenata želi steći iskustvo već tijekom fakulteta, stoga mislim da će ovakva inicijativa svakako biti dobro prihvaćena kod studenata, no ponavljam važno je da studenti prepoznaju što im sudjelovanje u takvim projektima donosi. Ujedno se nadam da će poslodavci kod zapošljavanja uzimati i dodatno vrednovati sudjelovanje u takvim projektima, ali i imati razumijevanja za one koji nisu imali prilike sudjelovati u istim, nego su unatoč ne sudjelovanju, ostvarili neka dodatna postignuća ili radili", ističe Matošević i upozorava kako je mnogo njegovih kolega studenata bilo nezadovoljno prilikom rada na studentskim poslovima, ali i prilikom sudjelovanja u natječajima za poslove kod kojih se zasniva radni odnos.

 "Mislim da je najveći problem nedostatak povratne informacije, kako prilikom predavanja molbi, tako i nakon provedenih natječaja, a to je upravo ono što najviše smeta studentima. Veoma je bitno obavijestiti sudionike u procesu o rezultatu ili im zahvaliti na upućenoj molbi. S druge strane prilikom studentskih poslova, najveći problem je dostupnost koja se zahtjeva od studenata. Zbog toga se i kod velikog broja redovitih studenata javlja problem usklađivanja studentskog posla sa studijem i obaveznim dolascima na predavanja i vježbe.

Prema tome, ako ne pronađu posao s relativno fleksibilnim radnim vremenom, studenti nemaju mogućnost za razvojem dodatnih kompetencija i 'osnaživanjem životopisa', upozorava Matošević te savjetuje studentima da sudjeluju u svim programima koji im daju priliku za osobni razvoj i omogućuju da nauče nešto izvan onoga što uče na fakultetu. "Iz osobnog iskustva znam da je broj projekata i programa koji se nude studentima danas velik, no svi ti projekti zahtijevaju ulaganje dodatnog vremena i to je ono čega svi u startu trebaju biti svjesni. Nešto što učinimo danas, na vrijednosti će dobiti u budućnosti. Stoga je veoma važno imati vlastitu viziju sebe u budućnosti i biti ustrajan u izgradnji te slike, postupno, strpljivo, korak po korak", zaključuje Matošević.