Bliži se finale Davis Cupa u Zagrebu u kojemu će se Hrvatska teniska reprezentacija natjecati sa Argentinom za prvo mjesto u svijetu tenisa. U današnje vrijeme malo toga može nadmašiti osjećaj iskazivanja nacionalne pripadnosti kao sportsko finale u kojem Hrvatska može pobjedom postati globalno prva nacija u tenisu. Stoga je i interes za ovo finale izuzetno velik, a 15.000 karata za ovaj trodnevni događaj već je odavno rasprodano. Međutim, ovo je dobar trenutak za osvrnuti se na povezanost bavljenja sportom u mladosti s poslovnom karijerom ili poduzetništvom kasnije u životu.

U nedavnom intervjuu Za Jutarnji list kojeg je prenio i Poslovni dnevnik poznati hrvatski tenisač Marijo Ančić, koji nakon završenog doktorata radi na Wall Streetu, ističe „…stvari koje sam prošao kao sportaš mi jako pomažu u poslovnoj karijeri. Rigorozan rad i trening nauče vas nositi se sa zahtjevnim situacijama. Pritisak je velik, očekivanja su velika, a ja stalno imam osjećaj kao da sam sve to već prošao. Nitko te ne može pripremiti za igranje petog seta ili za takva iskustva. Da se nisam bavio sportom, sigurno bio bih puno labilniji.“ Mnoga istraživanja potvrđuju Ančićeve tvrdnje da osobe koje se kao adolescenti redovito bave nekim sportom, u životu imaju više uspjeha od drugih. Redoviti sportski treninzi tijekom osnovne i srednje škole pomažu djevojkama i mladićima razviti niz ključnih vještina koje im daju bolji temelj za stvarni svijet i pomažu u postizanju uspjeh kada odrastu. Studija jedne od vodećih poslovnih škola sveučilišta Cornell – Dyson School of applied economics and management – pokazuje kako adolescenti koji se bave sportom na taj način razvijaju jače organizacijske sposobnosti, rade bolje u timovima i pouzdaniji su u poslovanju. Istraživanje je pokazalo kako školarke i školarci koji su u slobodno vrijeme redovno igrali nogomet, tenis ili neki drugi sport, u pravilu imaju značajno veću sposobnost rukovođenja, veće samopouzdanje i samopoštovanje. Također, i druge analize respektabilnih organizacija zaključuju da redovito bavljenje sportom tokom osnovne škole izravno utječe na poboljšanje u društvenim interakcijama i biheviorističkim vještinama. Susretanjem s osjećajima poput boli i tuge kada izgubi meč, ili ponosa i sreće kada pobijedi utakmicu, adolescent će biti bolje pripremljen na stvarne životne situacije i naučiti kako napredovati u životu. Takva iskustva pružaju priliku za bolje razumijevanje svijeta biznisa i poduzetništva kasnije u životu. Povrh toga, osobe koje su se redovito bavile sportom u mladosti, imaju veću razinu upornosti, susretljivosti, te su fleksibilniji i bolji organizatori. To su sve vještine koje su na cijeni kod poslodavaca ili su ključne kod uspješnih poduzetnika.

Ipak, poslovica „u zdravom tijelu je zdrav duh“ koja vrijedi kod naprednijeg dijela svijeta, očigledno ne vrijedi za Hrvatski obrazovni sustav jer ono zanemaruje činjenicu da je sport temelj u razvoju adolescenata. Bavljenje sportom u hrvatskim osnovnim školama ne osigurava niti minimum tjelovježbe potrebne za razvoj tijela i uma djece. Problem je još veći u srednjim školama, gdje nastavnici ne promiču važnost bavljenja sportom, već naprotiv, pronalaze načine kako srednjoškolcima-sportašima otežati školovanje. U većini srednjih škola nastavnici često sankcioniraju djecu ako izostanu s nastave zbog sportskih natjecanja, te si uzimaju za pravo zanemariti potvrde nadležnih državnih tijela o sportskom statusu djeteta. Međutim, potpuna marginalizacija sporta događa se na hrvatskim fakultetima, uz neke rijetke iznimke kod privatnih veleučilišta. Uz ovakvu situaciju i zanemarivanje važnosti redovnih sportskih aktivnosti tijekom razvoja djece, roditeljima ostavlja jedini izbor pojedinačno omogućiti svojoj djeci redovite izvanškolske sportske aktivnosti.

Dinamika suvremenog poslovnog svijeta zahtjeva složen skup sposobnosti zaposlenika,  a uspješne tvrtke danas traže pripravnike koji već imaju dobro razvijen natjecateljski duh, iskustvo u tome kako se nositi sa porazima i pobjedama, te brzo oporavljati i ulaziti u nove izazove. Griješiti i učiti iz vlastitih pogrešaka a istovremeno poboljšavati vlastite osobine i profesionalne performanse nije moguće naučiti iz knjiga ili slušajući predavanja o iskustvima drugih. Školovanje osigurava temelj razvoja i proširivanje znanja te daje smjernice, no samo kroz vlastita iskustva koja u adolescentnoj dobi možemo steći bavljenjem sportom, osoba može postati bolje pripremljena za životne izazove te poslovne ili poduzetničke aktivnosti.

Na kraju, milijarder Richard Branson, koji i sam svake godine organizira teniski turnir, potvrđuje „Mnogo toga što djeca nauče kroz sport može se izravno prenositi na druge aspekte života.“. On je iz svojih vlastitih iskustava aktivnog bavljenja tenisom u mladosti stekao vrlo važne vještine koje su mu kasnije uvelike koristile pri poduzetničkim pothvatima i stvaranju izuzetno uspješne poslovne karijere.

*Autor je glavni partner u tvrtki Sense Consulting