Prije dvije godine zagrebački matematičar Sandro Mur i slovenska umjetnica Urška Sršen sa svojim su startupom Bellabeatom ušli u jedan od najprestižnijih američkih startup inkubatora Y Combinator. Bellabeat je danas, uz Rimac automobile, najuspješniji hrvatski startup. Mur tvrdi da su dosegli mjesečni promet od 5,5 milijuna dolara i da mjesečno rastu 20 posto. Više od bilo kojeg hrvatskog startupa. Do kraja 2017. očekuje da će evaluacija Bellabeata biti veća od milijardu dolara što bi značilo da je na putu da postane prvi hrvatski startup “jednorog”.

Zato Mur već danas priča da žele biti veći od Agrokora. I dok se mnogi u Hrvatskoj čude, Emil Tedeschi, osnivač i većinski vlasnik Atlantic grupe, to ne smatra neobičnim. Bellabeat trenutačno proizvodi i prodaje pametni privjesak koji prati zdravstveno stanje vlasnika, zasad primarno žena, Leaf. U svega dvije godine od lansiranja prodali su 400.000 komada. Uz cijenu veću od 100 dolara po komadu jednostavno je izračunati da su na njemu dosad napravili promet od oko 40 milijuna dolara. Predbilježbe za Leaf premašile su 120.000 komada. U prvih 60 minuta prodaje uprihodili su 1,5 milijuna kuna.

>>>Bellabeat sve zaposlenike i njhove obitelji vodi na Kanare

U Las Vegasu su na CES-u sklopili najveću pojedinačnu prodaju nekog hrvatskog startupa dosad, vrtoglava 42 milijuna kuna. Sjedište Bellabeata formalno-pravo je u Silicijskoj dolini. Međutim, posao se vodi iz petokatnice u središtu Zagreba gdje tvrtka zapošljava 85 stručnjaka. U Zagrebu se radi razvoj, testiranja, dizajn, koordinacija i cijela administracija, u Londonu Bellabeat ima operativce za marketing, a u Kini za proizvodnju. Silicijska dolina važna im je zbog investitora. U Bellabeat su investirali glumica Jessica Alba, kreator i vodeći programer Googleovog Gmaila Paul Buchheit, osnivač TechCruncha Michael Arrington, jedan od sto najbogatijih ljudi Nicolas Berggruen, te Ron Conway, jedan od najpoznatijih investitora u Silicijskoj dolini i čovjek koji je među prvima uložio u Google i PayPal.

Nadalje, u Bellabeat je uložio Universal Music Group, te investicijski fond GGV Capital koji se u svjetskim financijskim krugovima najčešće spominje kao ulagač koji je među prvima prepoznao potencijal Alibabe. Sandro Mur ima 26 godina i fokusiran je samo na biznis. A dok o biznisu govori puno, zapravo malo toga kaže. Dio tajne njegovog uspjeha je u dozi misterioznosti. Zato smo intervju započeli od ishodišta Bellabeatovog biznisa i činjenice koja je javna: ljubavne veze između Mura i Urške Sršen. U startupima, naime, odnosi unutar tima ključna su odrednica potencijala njihovog uspjeha.

Urška je na Y Combinatorovom promotivnom filmiću rekla da nije imala ni sekunde da napravi prezentaciju za taj događaj, a da si ti kao izvršni direktor imao vremena pomoći. ‘I sva pomoć koju mi je pružio bila je – Sretno’, kaže Urška?

Moj je stav da kad netko nešto prezentira mora reći ono što on misli. Nikad se nisam Urški miješao u prezentacije, jer volim kad je autentična. Tako da, koliko god ona nemala vremena, najbolje je da si nastavi sama pripremati prezentacije.

Rekla je i da je vaš startup nastao negdje između Slovenije i Hrvatske. Slovenci pak Bellabeat smatraju svojim startupom?

Bellabeat je hrvatski startup. Tu nema dvojbe. Nastao je u Zagrebu, tu mu je središte operacije, svi zaposleni, a i Urška, iako je Slovenka, živi u Zagrebu. Bellabeat je zagrebačka, hrvatska kompanija.

Urška je izjavila i: ‘Bellabeat nije nastao iz naše osobne potrebe, nego je Sandro želio da se vratim iz Finske i kako bi to postigao angažirao je cijelu moju obitelj’. Zvuči kao romantična interpretacija. Kako je po vama nastao Bellabeat?

Istina je da smo Bellabeat napravili kao bismo preživjeli kao par. Ja bih to ipak opisao malo drugačije. Urška u Zagrebu nije mogla naći posao, a izložbama nije mogla zarađivati. Surova je istina da treba nekako zaraditi za život pa tako i onaj zajednički. Jedno rješenje bilo je da napravimo startup. Tako smo spojili pomaganje ljudima i poboljšavanje zdravstva s mogućnošću kako zaraditi.

Hoćete reći da suosnivačica najvrednijeg hrvatskog startupa nije mogla u Hrvatskoj dobiti posao?

Da. Nije se mogla zaposliti u Hrvatskoj, jer je Slovenka. Da biste zaposlili stranca, morate dokazati da nijedan Hrvat nije prikladan za tu poziciju i tek onda možda možete dobiti dopuštenje da zaposlite nekoga izvana. Postoje kvote, procedure. To je dosta teško.

Kakav joj je status po tom pitanju danas?

Dobila je prebivalište u Zagrebu, izvadila je sve dokumente i sad je zaposlena u Bellabeatu.

Navodno ste oboje njezinoj majci išli na živce s tisuću pitanja dok ste radili prvi proizvod Baby watch za slušanje otkucaja srca djeteta u majčinoj utrobi. Što kaže punica na vaš uspjeh?

Njezina mama je svjetski priznati perinatolog. Mnogo nam je pomagala i mislim da je sretna zbog nas. Kako su, dok sam bio dijete, otkrili da imam epilepsiju i često mi postavljali pogrešne dijagnoze, želio sam ponuditi rješenje za to.

Kako ste uspjeli napraviti prvi proizvod? Sami ste ga radili na 3D printeru, lemili…?

Ne. To se ne radi tako. Ako vam treba hardverska komponenta u proizvodu, prvo potražite gotovu preko interneta u Kini. Dodate svoje znanje i korisničko iskustvo, u našem slučaju embeded softver i mobilnu aplikaciju te testirate da to radi. Na kraju cijeli proizvod brendirate pod svojim imenom i testirate na tržištu. Naša inovacija je bila da se prikupljeni podaci mogu lako slati preko interneta i dijeliti s liječnicima. Tek kad smo dobili kapital, napravili smo i vlastiti hardverski dio. Danas se cjelokupna proizvodnja radi interno u Bellabeatu, hardver sami proizvodimo u Kini. Po ovakvom pristupu možete vidjeti tko će biti uspješan. Najbolji osnivači se uvijek snađu. Nama nije bila prepreka što se u Hrvatskoj tada nije proizvodio takav hardver. Tako se ponašamo i danas. Bilo je trenutaka kad smo imali 20 zaposlenih i samo 2000 eura na računu, ali smo se snašli. To je glavna stvar koju naučite kad napravite startup.

Kako ste riješili taj problem sa 20 ljudi i 2000 eura?

Otišli smo po još jednu investiciju. Često se piše da smo odjednom podigli ulaganje od 4,5 milijuna dolara. No, to se nije desilo preko noći. Išlo je u valovima.

Prije nego ste ušli u Y Combinator i počeli dobivati investicije,  morali ste skupiti 5000 eura, koliko je stajala ta prva verzija vašeg proizvoda. To je bio proizvod koji je Y Combinator uvjerio da možete stvoriti daleko više. Kako ste to ostvarili? Imate li Urška i vi bogate roditelje koji su vas financirali?

Ne. Nema tu fame. Moj otac je inženjer, a mama kemičarka. Naučili su me preživljavanju i pomogli mi izgraditi samopouzdanje. Prvi novac osvojili smo u Splitu, 10.000 eura. Potom smo pobijedili na jednom natjecanju u Njemačkoj i odnijeli 15.000 eura. Zatim sam kupio kartu za Kinu i tamo nabavio hardver. Kablom sam ga spojio na mobitel i shvatio da s tim softverom neću moći raditi pa sam s pet prijatelja programirao novi softver. Jedan je radio u HEP-u pa smo programirali noćima. Kasnije kad smo došli do 80.000 eura po natjecanjima i otišli u SAD gdje smo svi živjeli u jednom stanu. Nije ovo rezultat dizanja kredita u banci. To je od početka bila bitka za preživljavanje kroz jedan zajednički san.

Urška je navodno zbog tebe ostavila karijeru akademske kiparice i kupila svoje prvo računalo te naučila koristiti Photoshop?

U startupu je najvažnije okupiti najbolje ljude. Zato je bilo presudno da u Bellabeatu bude Urška. Napravio sam sve da odustane od umjetničke karijere. Pola godine sam se trudio i uspjelo mi je. Vratila se iz Helsinkija i sad živi u Zagrebu. Ona je studirala da bude umjetnica, i da danas radi u tehnološkoj kompaniji, ali to je ljepota života i rada danas. Sve je postalo multidisciplinarno. Zato i umjetnik može početi raditi nešto drugo, skakati iz jednog područja u drugo. Ljepota postojanja različitih ljudi u timu je da tako doznate različite perspektive, a kad k tome imate pametne ljude koji su snalažljivi, imate dobar dio rješenja za uspjeh. A na meni je da prenesem euforiju i potaknem tim na nove izazove.

Jeste vas dvoje još zajedno?

Da, tri godine. Prohodali smo malo prije Pionnersa u Beču, na kojem su nam se otvorila vrata za Y Combinator. Zbog njezina studija u Helsinkiju, trebali smo se rastati. No, skupio sam sve u jedno, našu vezu i naš posao, i mislim da sam napravio dobar proizvod.

Bellabeat prodaje proizvode ženama. Zašto se u medijima stoga više pojavljuješ ti nego Urška?

Žene su naša strategija. Ne vizija. Bellabeat želi pomoći svim ljudima da žive zdravije. No, dali smo prioritet ženama, jer je to najbolji put da bismo uspjeli u toj viziji. Mislim da je Urška mnogo više u medijima od mene. Ona je lice kompanije. Mene u javnosti ima mnogo manje. No, ne vjerujem da žene bolje prodaju ženama. Istraživanja pokazuju da 80% žena više vjeruje muškom ginekologu nego ženskom. Pravilo je da suprotni spol prodaje.

Kako razvoj Bellabeata utječe na našu vezu?

Bellabeat takoreći jest naša veza. Nema razlike. Nas dvoje se ljubimo i svađamo i u vezi i u tvrtki. Mislim da je to što možemo otvoreno riješiti svaki konflikt učinilo našu vezu čvršćom. Voditi startup znači cijelo vrijeme biti pod pritiskom i cijelo vrijeme donositi odluke. Zato što smo otvoreni jedno prema drugome dobro znamo što mislimo jedno o drugome. Tako ispada da je zapravo Bellabeat najbolji test naše veze. Svjestan sam da kod nas ima muškaraca koji vole raditi posao tako da im se žena u njega ne miješa. No, ako ja želim da Bellabeat bude još veća priča i Urška želi to isto, onda je odlično što na tome možemo zajedno raditi i još bolje se upoznati.

Kako se zabavljate kad ne radite? Da li još kitesurfate?

O da, oboje volimo kitesurfati. Zadnje smo sada bili na Pelješcu. Bio nam je to prvi mini odmor u šest mjeseci. Kad smo u Zagrebu, ne izlazimo. Ne idem navečer po klubovima, ne sjedim danju u kafićima. Radim. Bellabeat mi je trenutno prioritet. Svjestan sam da je Urški malo teže jer ne izlazimo, ali uvjeren sam da će nam se naš trud i rad isplatiti.

Što je vama osobno najveći izazov u vođenju Bellabeata?

Komunikacija. Ja sam zatvoren po prirodi, a da bi dizajnirali i vodili uspješnu komunikaciju morate biti dobri u komunikaciji. Ona mora teći i po horizontali i po vertikali. Na tome radim svaki dan.

Koji savjet biste dali drugim osnivačima startupa?

Kad dođe do posla sa zaposlenicima nikada ne radite kompromis. Budite sa svakim članom vašeg tima potpuno iskreni. Da, zato ćete možda katkada izgubiti nekoga. No, izgubit ćete mnogo više ako odlučite prešutiti. To je nešto što sam naučio na vlastitoj koži.

A što ako naiđete na takvu situaciju s Urškom, jer u startupu možda nema kompromisa no u vezi zasigurno ima?

Kad je mnogo ljudi uključeno onda po pitanju posla ne radite kompromis. Ne vrijedi to samo za Uršku i mene. Imamo još dvoje ključnih ljudi: Morena je izvršna direktorica, te Marko koji je glavni za tehnologiju. Tu su i drugi. Uglavnom, pravila su ista za sve.

Najvažnije za startup su najbolji ljudi, a vi ne skrivate tko su vama ključni igrači. Ne brinete se da će netko doći i preoteti vam ih boljim uvjetima? Da li ste im dali dobre plaće i udjele?

Svi naši ključni ljudi imaju i plaće i udjele. No, nisu ovdje samo zbog toga. Važno mi je da vole raditi ovdje, da je naša veza čvrsta i da vjeruju u naš cilj. Ako netko želi otići, bilo bi mi drago da to napravi što prije. Svaki startup se zasniva na tome da dajete 100% od sebe. Nema smisla da dajete 75% ili trećinu. Svaki član startupa je važan, jer možda će neki inženjer otkriti neku stvar zbog koje će skratiti nabavni lanac i tako nam donijeti kompetitivnu prednost. Brinemo jedni za druge. Neki od ljudi u Bellabeatu sigurno će željeti u nekom trenutku napraviti i nešto drugo. Na to smo spremni. Pomoći ćemo im. Mislim da je to način na koji se gradi ekosustav i koji može dići cijelo gospodarstvo Hrvatske.

Što mislite pod time da bi tako podigli cijelo gospodarstvo Hrvatske?

Skype je u Estoniji napravio izlaz vrijedan četiri milijarde dolara. Jedan od glavnih za tehnologiju u Skypu bio je Alan Djuric iz Dubrovnika. Bio je šef tehnike pa i on može potvrditi iz vlastitog iskustva. Skype je podigao cijelo gospodarstvo Finske na noge. Pojavili su se drugi startupi, počele su se vrtiti dionice, razvio se cijeli ekosustav. To nije nešto što možete postići, primjerice, a Konzumom. Baviti se maloprodajom znači raditi velika kapitalna ulaganja pred geografski ograničenom populacijom potrošača. Raditi startup znači imati globalnu publiku, tehnologiju koja je jeftina tako da vam je glavno ograničenje kreativnost. Nama zato jedan inženjer nekom inovacijom može omogućiti da dobijemo deset novih korisnika, a Konzum ne može raditi te prečace. Hrvatska može rasti na tome da tvrtke poput Bellabeata ulažu u poslovne poduhvate svojih bivših zaposlenika. Oni pak ulažu u svoje bivše zaposlenike i to omogućava jako brzi rast gospodarstvu. Ljudi danas jako griješe kad kažu da je teško napraviti posao. Ne, nikada ga nije bilo lakše napraviti. Problem je što je danas uspjeti teže nego ikada prije. To se u Hrvatskoj ne osjeti najbolje zbog mnogobrojnih tržišnih protekcija. Međutim, globalno tehnologija tako brzo napreduje da što god napravili morate imati brzu realizaciju, znači brzu prodaju, da bi održali tržišni moment. Dodatno, naš je problem što živimo na Balkanu, dok trendovi nastaju u Silicijskoj dolini. Pogledajte primjerice filmsku industriju. Prva asocijacija je Hollywood, jer tamo nastaju filmski trendovi. Uzmimo da netko u Hrvatskoj napravi odličan film. On danas ne može postići uspjeh blockbustera. Ne zato što nema dobar proizvod već zato što je dobar film tek 20 posto posla kojim se bavi filmska industrija. To je glavni problem biznisa u Hrvatskoj. Ovdje ljudi ne razmišljaju kako će svijet izgledati za pet godina.

Što vi mislite kako će svijet izgledati za pet godina, naravno u biznisu u kojem je Bellabeat?

Po meni je budućnost zdravstva u preventivnoj zaštiti. Mi se danas liječimo tako da idemo kod doktora, a ne da opažamo simptome i poboljšavamo način na koji živimo. Vjerujem da je Bellebeat glasnik novog trenda u kojem je taj novi trend zapravo zdravlje. Pogledajte McDonalds. Ljudi danas ne kuhaju, jer je McDonalds učinio prehranu lagodnim zadatkom. Možeš dobiti hranu i iz automobila pa ljudi doma ne kuhaju povrće. Mi želimo to isto postići sa zdravljem. Želimo da vam održavanje zdravlja bude lagodan zadatak.

Kako to planirate postići?

Kroz jednostavnost. Naši uređaji nemaju ekran, ni gumb. Oni samo pomažu. Zato od prvog kineskog hardvera do našeg vlastitog state-of-art trekera zdravlja Leafa niti jedan naš proizvod nije imao ekran. Ide nam odlično i vjerujem da ćemo u bliskoj budućnosti biti veća kompanija nego što su danas Siemens i Philips.

Vaša izvršna direktorica je pak objavila da Bellabeat vrijedi trenutačno 300 milijuna dolara. Vi ste spomenuli da vam je cilj do kraja 2017. postići vrijednost od milijarde dolara. Kako?

Tristo milijuna je stara evaluacija. Sad vrijedimo znatno. Mjesečno radimo promet od 5,5 milijuna dolara i na mjesečnoj bazi rastemo 20 posto. Profitabilni smo, plaćamo svoje račune i nevjerojatno rastemo. Nakon ljeta imat ćemo novu investicijsku rundu i vjerujem da će interes ulagača potvrditi jako veliku tržišnu vrijednost. U konačnici strateški ciljamo IPO. Naravno, uvijek je moguće da dođe konkurencija ili da osnivači odluče drugačije i onda u obzir dolazi i strateško preuzimanje. Da bi dosegli milijardu dolara evaluacije moramo imati mjesečni promet od 10 milijuna dolara.

Znači li to da je trenutačna evaluacija 550 mil. USD?

Nažalost, ne smijem javno reći našu evaluaciju.

Što objašnjava takvu evaluaciju? U godinu dana prodali ste 400.000 Leafova. Trebali biste ih toliko prodavati idućih 10 godina samo da biste skupili prihod ravan toj evaluaciji, a još ne pričamo o dobiti, znači povratu uloženog. Znači li to da ste ulagačima predstavili i neke druge proizvode, ili pak da imate neke tehnologije koji vrijedi platiti. Kako planirate višestruko multiplicirati svoje prihode i paralelno skalirati dobit?

Evaluacija je cijena kompanije koja ovisi o potražnji. To je ključno u igri s evaluacijom. Nekim poslovima ili nekim ljudima je u interesu da budu dio Bellabeata i stoga investiraju po takvim evaluacijama, oni mogu pretpostaviti što Bellabeat može postati i kakvih će oni imat interesa od toga. Najbolji primjer je WhatsApp koji je prodan za 19 milijardi dolara. Jeli to prava cijena WhatsAppa? Meni nije, Facebooku je.

Koliko vas podržavaju u Hrvatskoj?

Ugodno sam iznenađen podrškom na domaćem terenu. Ovdje smo prodali više od tisuću Leafova. Mislim da su ga kupili oni koji stvarno žele biti dio naše priče, jer drugačije je u SAD-u gdje ljudi samo peglaju kartice i cijena Leafa nije im uopće neki trošak. Veliko hvala kupcima u Hrvatskoj.

Da li kod vas rade samo inženjeri s jedne i top modeli, odnosno ambasadorice s druge strane?

Ne. Zapošljavamo 60 inženjera među kojima su elektrotehničari, softveraši te tri inženjera mehanike. Usto zapošljavamo 50 dizajnera koji rade na dizajnu proizvoda, dizajnu korisničkog sučelja, dizajnu korisničkog iskustva i drugim dizajnerskim poslovima. Stalno zapošljavamo, IOS inženjere, Android inženjere, Firmware inženjere, Java inženjere itd…..

Dok se svi žale da ne mogu do zaposlenika da li to vama nije problem s obzirom na plejadu slavnih koji vas prate? Možete li slavom fascinirati svoje zaposlenike?

Situacija u Hrvatskoj je teška tako da ljude ne fasciniraju takve priče. Može nam investitor biti tko-god, ali sve dok nemamo dobar proizvod i prihod, to je kao da nas nema. Naši investitori u Hrvatskoj su dobri jedino za privlačenje medija, ne i zaposlenika.

Upoznali ste mnogo slavnih. Kakav su dojam ostavili na vas?

Najbolje je da slavnu osobu koju stvarno volite nikad ne upoznate uživo. Da, to su sve obični ljudi na koje je aplicirano mnogo marketinga. No, ponekad vam raspline neke fantazije. Mene nisu fascinirali.

A što kad dođe do poznatih investitora? Popis je poduži – od Jessice Albe do Rona Conwayja. Da li vas je netko od njih fascinirao?

Sve naše investitore sam osobno upoznao. Zanimljiv mi je naš posljednji investitor Ali Rowghani. On je bivši COO Twittera i CFO Pixara. Nevjerojatan operativac i stvarno impresivan čovjek. Rekao bih da sam kao menadžer jedno 20 razina ispod njega. On me inspirira.