Novi Zakon o računovodstvu donio je više posla računovođama, ali ne i puno benefita za korisnike, dok je izostalo unaprjeđenje cijele računovodstvene profesije, koje je inače prijeko potrebno. Posebice se to odnosi na licenciranje osoba koje obavljaju računovodstvene poslove, za što je zadan duži zakonski rok – do 2018. godine. Kako su praktički sve važne izmjene odgođene ili čak ukinute (Vladinom Uredbom potkraj prošle godine na intervenciju HUP-a i stručnjaka), pa su potom bile pripremljene i velike izmjene zakona u lipnju prije pada bivše Vlade, sad se sa zanimanjem čeka kako će računovodstvene zavrzlame razriješiti nova Vlada kroz moguće taj isti ili neki novi prijedlog zakonskih izmjena.

Stoga, opći je stav kako je o novoj zakonskoj materiji teško govoriti s aspekta dosadašnjih iskustava u primjeni. Istog je mišljenja i Mirela Copot Marjanović, revizorica iz Mazarsa. Ona smatra da je novi zakon donio dodatne obveze u smislu financijskog izvještavanja, ali "nije značajnije poboljšao transparentnost financijskog izvještavanja, što mu je trebao biti prvotni cilj"."Iskreno, sami poduzetnici su uglavnom fokusirani na razvijanje svog biznisa te se bave operativnim stvarima, a manje Zakonom o računovodstvu koji na kraju neće donijeti rezultate koji su bili cilj pri donošenju ovog zakona", kaže Copot Marjanović. Navodi da ni računovođe, a niti revizori nisu s oduševljenjem prihvatili nove rokove objave koji su skraćeni, pa trenutno oni imaju manje vremena za izradu završnog računa i objavu istog u odnosu na dosadašnje rokove. Negativan stav javnosti, doznajemo, bio je najizraženiji u pogledu odredbi o potpisivanju dokumentacije te što knjigovodstvene isprave trebaju sadržavati, a naročito na uvođenje propisanog kontnog plana. Predstojeća, pak, vladina intervencija u zakon, kako se nagađa u revizorskim krugovima, trebala bi dovesti do ukidanja jedinstvenog kontnog plana i skraćenih rokova za objavu.

Kako objašnjava revizorica Dubravka Kopun, riječ je o zahtjevima struke, pri čemu tvrdi da nitko u zemlji nije ozbiljno krenuo analizirati što znači izmjena kontnog plana. I sam Odbor za standarde financijskog izvještavanja u roku od mjesec dana od donošenja jedinstvenog kontnog plana (u kolovozu) uspio je napraviti korekcije, što otvara pitanje, kaže ona, ima li još nekih pozicija koje bi trebalo doraditi. Obje naše sugovornice se slažu oko toga da bi njegovo uvođenje olakšalo posao Poreznoj upravi, ali u odnosu na druge korisnike postoje neke razlike. Kopun smatra da bi to otežalo posao knjigovođama i poduzetnicima, naročito podružnicama stranih matica, što bi dovelo i do porasta troška. "Uprave uopće ne 'dira' jedinstveni kontni plan, ali knjigovođe su svjesne dodatnog posla i rizika koji proizlazi iz navedenoga. U situacijama kada imate ERP sustave (informatički sustavi koji kroz jednu aplikaciju vode računa o svim resursima tvrtke) koji su umreženi po svim nivoima, zbilja ne znam kako napraviti 'switch' da sustav do 31. prosinca 2016. knjiži na jedan način, a onda od 1. siječnja 2017. knjiži na drugi način identične transakcije", kaže Kopun.

Kroz proteklu godinu otkad je Zakon o računovodstvu donesen te od 1. siječnja 2016. kada je stupio na snagu dosta se je toga izdogađalo, u prvom redu velike izmjene u odnosu na prvotnu verziju zakona, podsjeća Mazarsova revizorica. Naime, već prije stupanja na snagu, a na inicijativu računovodstvenog /revizorskog lobija te Hrvatske udruge poslodavaca, kaže, došlo je do izmjene pojedinih dijelova, i to stupanjem na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu. Vraćeni su na staro rokovi za 2015. godinu – umjesto 30. travnja rok je ponovo bio 30. lipnja 2016., zatim je došlo i do odgode kontnog plana za 2017. te su ukinute i neke odrednice vezane uz stavke knjigovodstvenih isprava. "Što se kontnog plana tiče, on je po novom zakonu trebao postati jedinstven za sve poduzetnike, što bi olakšalo kontrolu i izvještavanje poreznim tijelima, ali i doprinijelo kvaliteti računovodstvenih podataka. Puno je stvari koje su trebale uvesti veću transparentnost i sređenost poslovnih knjiga, a ukinute su. Upitno je i što će biti sa samim kontnim planom, koji je prvo donesen kao Nacrt od Odbora za standarde financijskog izvještavanja, a zatim je odgođena primjena do 1. siječnja 2017.

Naknadno je donesen drugi obvezni kontni plan koji je potpuno drugačiji od onoga prvoga. Prvi nacrt je pratio pozicije novih izvještaja propisanih Pravilnikom o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja, a novi kontni plan je potpuno drugačiji, i sličniji je do sada korištenom kontnom planu u većini društava", kaže Copot Marjanović dodajući i da je prije par dana pročitala informaciju kako će se obveza kontnog plana definitivno ukinuti, tako da će se i taj dio Zakona vrlo vjerojatno izmijeniti. Čini se da je opće prihvaćeno vraćanje roka za objavu ponovno do 30. lipnja. Ukoliko će rok nastaviti biti 30. travanj, veliko je pitanje što će biti s revizorskom profesijom. Trebat će, kaže Kopun, u kraćem roku završiti revizije, a to sigurno znači da će se zapošljavati veći broj niže kvalificirane radne snage, i to vjerojatno studenata, koji će odrađivati posao za vrijeme "sezone", a potom će biti bez posla. Njezin je zaključak da to svakako ne bi trebalo biti u cilju nikome u današnjem okruženju kada mlade osobe ne mogu pronaći posao. Utoliko, od većih zakonskih novosti na snazi bi tek mogla ostati obveza potpisivanja GFI od strane svih članova Uprave, što će se prvi put primijeniti prilikom sastavljanja izvješća za 2016.

Pritom je upitno i kako će biti riješeno navedeno licenciranje, jedna od šest stvari koje je struka od početka osporavala. Podsjetimo, proces usvajanja ovog zakona i pripadajućih pravila bio je sve samo ne jednostavan, a struka nije bila suglasna s nizom izmjena: uz skraćeni rok za objavu sa 30. lipnja na 30. travanj, uvođenje jedinstvenog kontnog plana i evidentiranje konta (u pravilu ručnim putem) na računovodstvenoj dokumentaciji na koja konta je poslovna transakcija proknjižena, sporno je bilo još i uljučivanje informacija o osobi koja je transakciju likvidirala i proknjižila na konto kartici, zatim provođenje inventure isključivo na kraju poslovne godine, kao i da se licenciraju isključivo računovodstveni uredi. Danas je ista stvar, pa Kopun kaže da je osnovni problem što bi trebali licencirati računovođe, a ne računovodstvene urede. "Ako se Vlada i odluči za licenciranje računovodstvenih ureda, opet je veliki problem što je trenutačna regulativa nezakonita, jer predviđa da uvjete za licenciranje definira ministar financija provedbenim propisom, iako bi navedeno trebalo biti propisano isključivo zakonom, čega naravno nema", kaže Kopun.

Iako sukladno trenutnim odredbama Zakona, kako objašnjava Copot Marjanović, osobe koje pružaju usluge računovodstva drugim društvima moraju biti licencirane do 1. siječnja 2018. godine, do sada se nije počelo sa bilo kakvom edukacijom. Ne postoje još nikakve informacije tko i kad bi to licenciranje trebao provesti, pa joj se čini kako bi se primjena i ove odredbe zakona mogla odgoditi ili čak ukinuti, što po njoj nikako ne bi bio dobar potez. "Kao i do sada usluge računovodstva može pružati bilo tko, bez obzira na formalno obrazovanje ili iskustvo u struci. Mali poduzetnici koji su uglavnom korisnici takvih servisa, nisu dovoljno educirani na temu računovodstvenih propisa, te nisu bili u stanju odrediti po pitanju obavlja li njihov knjigovodstveni servis svoj posao na zadovoljavajući način ili ne. Licenciranje će, pak, dovesti do toga da osoba koja je odgovorna za financijske izvještaje klijenta bude licencirana, samim time da prođe određenu edukaciju, što u konačnici može samo pozitivno utjecati na kvalitetu računovodstvene struke i financijskih izvještaja", ističe Copot Marjanović.

Ona smatra da zakonodavac može obvezu licenciranja proširiti i na društva koja imaju računovodstvenu funkciju interno organiziranu, primjerice kao kriterij može se odrediti da samo srednja i velika društva moraju imati licencirane računovođe. "Kad govorimo o izmjeni Zakona, treba napomenuti kako je stara Vlada u lipnju 2016. donijela Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu, s konačnim prijedlogom zakona. Prema riječima tadašnjeg ministra financija, te izmjene su donesene nakon javne rasprave i temelje se na zahtjevima poduzetnika. Ukinuta je obveza propisanog kontnog plana, promijenjena je definicija subjekata od javnog interesa, a rok za objavu bi se vratio na 30. lipnja. Taj prijedlog zakona usvojen je na 28. sjednici Vlade, no kako se radilo već o tehničkoj vladi koja nije imala- potporu u Saboru, izglasani prijedlog Zakona na Vladi do danas nije izglasan u Saboru. Kakav će stav prema ovom prijedlogu zakona imati nova Vlada te novi saziv Sabora ostaje za vidjeti", zaključuje Copot Marjanović.