Gurmanska ponuda svakako je iznimno bitan segment u turističkom sektoru, ona često određuje koliko će gost biti zadovoljan ili nezadovoljan svime što je doživio. Zato se ona širi iz godine u godinu, nude se nešto egzotičniji specijaliteti, ali i prati se otkud dolazi većina gostiju pa se njima udovoljava hranom koja ih podsjeća na dom. No, jedan specijalitet jednostavno je nepogrešiv, gdje god se nalazili na svijetu – pizza.

Počelo je kao šala

Teško je pronaći mjesto koje se naziva turističkim, a da ne nudi pizzu na jelovniku. Jednostavno se radi, prepoznatljiva je i velikoj većini ljudi iznimno ukusna. Stoga ponuda po tom pitanju raste, bilo da se radi o finijm restoranima ili manjim objektima uz plažu ili mjesta gdje u pravilu prolazi veći broj ljudi. Nude se cijele, nude se u komadima, nude se s debljim tijestom, tanjim tijestom, s više sira, više šunka, bez mesa, bez šampinjona… I baš zbog te lepeze raznih oblika, stilova ili želja, potrebno je i sve više osoba koje ih peku. Zato pizza majstorima nije teško pronaći posao tijekom špice turističke godine, objeručke će ih se dočekati gdje god došli. Shvatio je to odavno Zagrepčanin Ilija Majstorović (43).

– Završio sam grafičku školu i tako je sve krenulo – rekao je Ilija i pomalo ostavlja u čudu jer kakve veze ona ima s pizzama.

Brzo je objasnio o čemu se radi.

– Moja firma radila je kutije za pizze i često bih razgovarao s vlasnikom pizzerije kad bi došao po njih. Jednom sam u šali rekao da mi je već dosadno raditi kutije pa bih se mogao baciti i na pizze, na što je rekao da baš treba radnika. Nije se šalio, a ja sam bio mlad, spreman na izazove i htio sam promjenu. Nisam ni znao da imam to u sebi, doslovno nikad nisam pekao pizzu, niti išta u krušnoj peći. Svejedno, brzo sam se snašao – opisao je Ilija početke.

Prije otprilike 15 godina dobio je priliku zaraditi dodatni novac tijekom ljeta u Poreču, zatim se vratio, pa se vratio još jednom… i dosad obišao većinu Istre. Problema s pronalaskom posla nema, a mladima poručuje da ne čekaju jer ako neće u naponu snage isprobavati nove stvari, neće nikad.

– Zašto biti zatvoren u četiri zida neke kvartovske pizzerije ako postoji prilika raditi na moru tijekom ljeta, upoznati toliko ljudi i dobro zaraditi? Iskoristite što se nudi – kaže Ilija.

Ne skidajte osmijeh s lica

Bez lažne skromnosti, tvrdi da njegove pizze vole svi koji ih probaju, ali posebne tajne nema.

– Govorit će ljudi da vole tanje ili deblje tijesto, da vole više ovoga ili onoga… Znate u čemu je uvijek stvar? U tome da se pizza peče u krušnoj peći, a osim toga, sve ovisi i o kvaliteti sastojaka. Kad netko naruči miješanu pizzu ili margaritu, zna što će dobiti i ako su sastojci na pizzi kvalitetni, ona će biti fina, to garantiram. Zato uvijek inzistiram na njim i sam ih biram. To mi je uvjet kad negdje dolazim raditi. Nema smisla na tome štedjeti jer u restoranima je pizza ono što je u kafićima kava, proizvod koji garantira najveći profit – govori 43-godišnji Zagrepčanin.

Od gostiju ne izdvaja nikoga, dragi su mu zabavni Talijani, darežljivi Nijemci, susjedi iz Slovenija, Bosne i Hercegovine, Srbije… No, favorite ipak ima.

– Najdraži gosti su mi djeca. Uvijek su presretna kad dođu na pizzu, otkud god dolazila i jedu je s neviđenim zadovoljstvom. Konobari već znaju pa mi napomenu pri narudžbi da su za stolom djeca i onda napravim neki "smajlić" na pizzi. Po tome me zapamte, još su sretnija, roditelji također oduševljeni i velike su šanse da će se ponovno vratiti. Ali, meni je taj osmijeh najmlađih najveća nagrada i velik motiv nastaviti s poslom i u trenucima kad je možda teško – napominje Ilija.

Djelatnici kao on veliko su bogatstvo, ono što gura kompletan turistički sektor prema naprijed. Naime, kad bi svi bili svjesni koliko osmijeh i vedrina pomažu, ne bi ih nikad skrivali.

– Ma kad ljudi dođu u Hrvatsku sretni su sami po sebi jer se odmaraju u zemlji koja je stvarno prekrasna. I onda kad im uzvratite osmijeh, dojam je još i bolji – zaključuje Ilija, koji ne samo da ga ima na licu već i pizze njime ukrašava.