Od 2008. godine Bjelovarsko-bilogorska županija izgubila je oko 2500 radnih mjesta, a oporavak je počeo tek 2014., kada se bilježi određeni rast gospodarstva koji se održao do danas, rečeno je na panel diskusiji "Od ideje do uspješnog biznisa, dobri primjeri iz prakse", održanoj u sklopu Poslovnog uzleta Grubišnog Polja.

Zlatko Kufner, predsjednik Županijske komore Bjelovarsko-bilogorske županije, istaknuo je da je prošle godine otvoreno 500 novih radnih mjesta, no da je to još daleko od situacije od prije šest godina. "Vidljiv je trend oporavka gospodarstva. Ima značajnih investicija na ovom području, posebno u drvoprerađivačku industriju. Problem je što zasad nije došlo do buđenja građevinskog sektora, koji je vezao velik broj radnih mjesta i prvi je osjetio krizu", kaže Kufner. Oporavak građevinarstva s nestrpljenjem očekuje i Tomo Kovač, direktor tvrtke Sam Cro koja se bavi veleprodajom instalaterske opreme. Tvrtka koja je usko vezana uz građevinski sektor nastala je početkom 90-ih kao zajednička investicija slovačkoga i hrvatskog kapitala.

"Jedna tvrtka iz grada u okolici Bratislave ozbiljan je igrač u proizvodnji sanitarnog materijala te je tražila prostor za širenje tržišta. To je napravljeno tako da je potaknuto osnivanje tvrtke miješanog kapitala u Grubišnom Polju. Naravno, Sam Cro je u svojem poslovanju minimalno vezan uz samo Grubišno Polje i Bjelovarsko-bilogorsku županiju. U međuvremenu smo procijenili da bismo se bolje razvijali ako bismo sami vodili tvrtku, pa smo otkupili vlasnički udio slovačkog partnera, te je ovo sada samo hrvatska tvrtka", objasnio je Kovač. Nakon nekoliko desetljeća u menadžerskim vodama, u privatnom poduzetništvu okušao se i Damir Lujanac, koji je u bilogorskom kraju pokrenuo Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) Lujanac.

Godinama je bio top menadžer u Francku i Luri, a neko vrijeme i direktor tvornice sira Zdenka iz Velikih Zdenaca. Za OPG se odlučio, kako sam kaže, zbog velikog iskustva koje ima u stočarskoj i mljekarskoj industriji. "Osobno sam sudjelovao u projektiranju i gradnji velika broja farmi na ovom području. Vidio sam sve nedostatke toga sustava i sada ću na vlastitom primjeru pokušati izbjeći zamke koje se tu pojavljuju", kaže Lujanac. Dodaje da misli, prije svega,na problematičan projekt izgradnje mliječnih farmi, prije 10-ak godina pokrenut u Hrvatskoj, koji je do današnjih dana ostao kontroverzan.

"U projektima poput ovog presudna je uloga centralne države, a lokalne vlasti i sami farmeri mogu jako malo učiniti. Za primjer mogu navesti apsurde: neki je birokrat odlučio da se konstrukcija farme ne može izvesti od domaćeg hrasta nego od mješavine drva i metala, a što je sve uvezeno iz Austrije i Njemačke. Zbog toga, a i niza ostalih nelogičnosti, cijena pojedinačne farme s racionalnih 300.000 kuna se udeseterostručila te su farme na kraju koštale i do tri milijuna kuna", prisjeća se Lujanac.

Navodi da je slična situacija, iako sa sretnim završetkom, bila i pri projektiranju obnovljivih izvora energije vezanih uz farme i poljoprivredna gospodarstva, a koji su bili limitirani snagom od jednog megavata (MW). "Situacija na tržištu se promijenila i jedan megavat više nije bio rentabilan te se moralo ići barem na dva. Birokratima u Zagrebu taj je trend ostao nepoznanica, no reagirala je županijska vlast i lobiranjem uspjela u zadnji tren promijeniti pravilnik", navodi vlasnik OPG-a koji svoje golemo znanje u posljednje vrijeme prenosi i učenicima srednjih poljoprivrednih škola u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. U Grubišnom Polju nezadovoljni su i Programom ruralnog razvoja, prema kojem su potpore za poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju otišle velikim igračima, a ne malim poljoprivrednim proizvođačima.

Damir Lujanac upozorava na to da su mnoge tvrtke koje su, prema neslužbenim najavama jer još nisu službeno objavljeni rezultati natječaja, osnovane neposredno prije raspisivanja natječaja. Poticale su se, naime, investicije do pet milijuna eura, što pogoduje većim igračima. Panelisti su se složili da bi bilo puno svrhovitije da se ta financijska injekcija dade malim gospodarstvima te da se limit investicije postavi na milijun eura. Zlatko Pavičić, vanjski suradnik Poduzetničkog inkubatora u Grubišnom Polju, ali i srednjoškolski profesor poljoprivredne grupe predmeta u tamošnjoj školi, govorio je o problemima s kojima se susreću mladi poduzetnici u ovom kraju, ali i sam inkubator.

"Ovo je pretežito poljoprivredni kraj te osim konzultantskih usluga, takvi poduzetnici nemaju što raditi u inkubatoru. Slična situacija je i s obrtničkim zanimanjima. Konkretno, upravo odrađujemo projekt jedne mlade frizerke koja želi otvoriti frizerski salon. Maksimalno joj izlazimo u susret znanjem i poslovnim savjetima. Konkretno, napravili smo joj projekt za samozapošljavanje pomoću kojeg će od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje vjerojatno moći dobiti 25 tisuća kuna bespovratnih sredstava. No, nakon pokretanja posla ona zasigurno neće ostati u inkubatoru nego će imati svoj salon na nekoj frekventnoj lokaciji u gradu", navodi Pavičić. Svi sudionici panela složili su se kako je, unatoč velikoj nezaposlenosti u županiji, velik problem stručna radna snaga.

"I dalje u školama produciramo kadrove koji nikome ne trebaju te oni ostaju dugotrajno nezaposleni ili se prekvalificiraju. Potrebno je napraviti tješnju vezu između obrazovnoga sustava i gospodarstva kako bi se pratili trendovi i potreba za specifičnim kvalifikacijama", kaže Zlatko Kufner. Damir Lujanac smatra da je obrazovni sustav sam po sebi inertan te da se moraju napraviti ozbiljne reforme. "Imate situaciju da se neki program u školi održava na životu, iako nikome ne treba, samo zato što je netko nekada nekoga zaposlio, npr., profesora ruskog jezika. Ne kažem da ruski nikome ne treba, ali zasigurno ne treba u mjeri u kojoj je to možda bilo aktualno prije 30 godina. Mora je se napraviti sustav prema kojemu će se takvim profesorima moći dati otkaz i modernizirati program", ističe Lujanac.