S Davorom Sabolićem, direktorom jednog od najvećih europskih tekstilnih poduzeća, Čateksa iz Čakovca, popričali smo o ključnim faktorima uspješnog poslovanja kompanije, razvoju nove maskirne šare TRI-PAT te problemima domaće tekstilne industrije.
Uvriježeno je da se izvoz koristi kao najbolji filter za vrednovanje uspješnosti kompanija. Kako Čateks izvozi čak 80 posto svoje proizvodnje i to u gotovo sve zemlje Europske unije i diljem svijeta, možemo li za Čateks reći da uspješna kompanija?
Svakako možemo reći da je Čateks d.d. uspješna kompanija, jer poslovati na najzahtjevnijim tržištima diljem svijeta s kupcima najvišeg boniteta nije jednostavno, ali ipak u ovom trenutku poželjno i pozitivno za nas. Naša fleksibilnost, prepoznatljivost i tradicija omogućili su kroz stoljetnu povijest da se nametnemo kao tržišni lider u proizvodnji materijala, a našim kupcima pružamo maksimalnu podršku te kvalitetu bez imalo rizika, a što potvrđuju naši poslovni odnosi sa strateškim kupcima i dobavljačima koji traju i par desetaka godina. Mi se razvijamo zajedno s našim partnerima, a kako se to odnosi uglavnom na strane poslovne partnere, uvijek smo u centru najnovijih dostignuća po pitanju kvalitete proizvoda koje onda nudimo na tržištu, što nam osigurava dugoročnu perspektivu.
Tvrtka ima tri potpuno različite proizvodnje – proizvodnju tkanina, proizvodnju naslojenih i laminiranih materijala te konfekcioniranje gotovih proizvoda. Kako ste održali ovakvu diversifikaciju poslovanja i uspjeli je pretvoriti u svoju prednost, a ne nedostatak?
Ako se vratimo malo u povijest, tada vidimo kako je uopće takva diversifikacija nastala. Tvrtka je dakle izgrađena na proizvodnji tekstila. Nakon toga u 70-im je pokrenuta proizvodnja naslojenih materijala, gdje se kao ulazna tkanina koristio vlastiti proizvod. Konačno u 80-ima je pokrenuta i proizvodnja konfekcije gdje smo zaokružili cijeli proces od proizvodnje tekstilnih i naslojenih materijala do konfekcioniranja gotovih proizvoda koristeći vlastiti materijal. Priroda posla je bila takva da su naši kupci počeli tražiti puni servis pa tako umjesto samo materijala traže i gotov predmet kojeg im mi možemo ponuditi. Dakle, mi svojom fleksibilnošću i diversifikacijom možemo kupcu ponuditi sve moguće poslovne varijante i to stvara dodanu vrijednost u našem poslovnom procesu, ali i sigurnost za kupca. Zbog toga imamo partnere koji sami konfekcioniraju pa kupuju materijal, ili imamo partnere koji žele gotov proizvod pa im mi odradimo sve. Naravno, da bi ste sve to mogli odraditi morate imati vrhunsku organizaciju, koju smo i nedavno certificirali s najnovijim standardom ISO 9001:2015.
Čateks je danas najpoznatiji po proizvodnji vojnog programa te je u tom segmentu lider u regiji, uz bok najvećim europskim proizvođačima. Koje ste vojske dosad opremili i koje poslove možete istaknuti kao najvažnije?
Činjenica je da smo 2013. krenuli agresivno u razvoj i promidžbu našeg vojnog programa jer smo detektirali da na tržištu ne postoje adekvatni i kvalitetni proizvođači koji mogu u razumnom roku ponuditi tržištu najbolju moguću kvalitetu i servis koji se zahtijeva, a s obzirom na to da se radi o specifičnim kupcima – ministarstvima obrane koji imaju svoju 'poslovnu politiku' i zahtjeve. Nažalost, na tržištu se pojavljuju kojekakve 'logističke' tvrtke koje nude punu uslugu, međutim nakon vrlo kratkog vremena se shvati da samo pravi proizvođači mogu iskonski pratiti zahtjeve specifičnih kupaca. Naša tvrtka je osim tradicionalnog opremanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, do sada odradila niz ugovora za vojske Republike Mađarske, Crne Gore, Kuvajta, Litve, Latvije, Rumunjske. Baza naših kupaca se iz godine u godinu sve više širi i trenutno smo u postupku pregovora / tendera s osam novih vojski, a čiji ishod ćemo znati do kraja 2018., odnosno tijekom 2019. godine.
Prošle godine predstavili ste novu maskirnu tkaninu za izradu borbenih odora TRI-PAT. Po čemu se ona razlikuje od ostalih i kako ste je razvili?
Radi se o potpuno novom materijalu s novim fizikalnim svojstvima koja su puno bolja od postojeće tkanine, u smislu prekidnih sila, otpornosti na habanje i čvrstoće materijala u prosjeku od 30 do 50%, čime povećavamo vijek trajanja uporabe finalnog proizvoda, a samim time i smanjujemo troškove novim naručiteljima tog proizvoda. Osim fizikalnih poboljšanja mi smo predstavili i naš koncept maskirne zaštite, tj. novu šaru zaštićenog naziva TRI-PAT koja po nama prikazuje jedan novi smjer u filozofiji maskirne zaštite iz razloga jer funkcionira u svim uvjetima nošenja odore (dan/noć, svjetlo/mrak, blizina/daljina) i po tome se razlikuje od svih ostalih na tržištu. S obzirom na vrlo veliku konkurenciju maskirnih šara mi smo razvoju svoje krenuli vrlo studiozno i radili testiranja i ispitivanja gotovo dvije godine u svim vremenskih uvjetima što nam u konačnici omogućuje da realno prezentiramo naša finalna rješenja potencijalnim kupcima. Na vojnom sajmu ASDA Split 2017. uživo smo demonstrali sve prednosti nove šare.
Da li vam je ta tkanina osigurala nove poslove i pripremate li neki novi inovativni proizvod?
Svaki novi razvoj nudi i nove mogućnosti. Sama činjenica da smo tržištu ponudili nešto novo i inovativno, otvorilo nam je mnoga vrata i mi smo praktički u 2018. počeli ubirati plodove našeg truda. U ovom trenutku imamo pet velikih razvojnih projekata u vojnom programu. Radi se ili o razvoju i implementaciji novih materijala, ali i o razvoju novih maskirnih šara i to sve za međunarodne vojske.
U Hrvatskoj nemamo nijedan ozbiljan brand u tekstilu
Iako vaša tvrtka uspješno posluje na stranim tržištima, mnogi iz vaše branše žale se da ne mogu konkurirati Kinezima, ali i istočnim zemljama u okruženju. Koji je najveći problem domaće tekstilne industrije?
Najveći problem jest činjenica da se radi uglavnom o konfekcijskim tvrtkama (mi smo jedina tvrtka koja proizvodi tkaninu u Hrvatskoj), koje su radno-intenzivna industrija i koje osim ruku svojih zaposlenika ne mogu kupcima i tržištu ponuditi ništa novo ili inovativno. Dakle, to su uglavnom servisi koji rade većinom Lohn poslove za strane tvrtke/brandove, jer nemojmo se zavaravati mi u Hrvatskoj nemamo nijedan ozbiljan brand u tekstilu koji može svojom cijenom i kvalitetom opstati na vrlo zahtjevnom međunarodnom tržištu. S obzirom na činjenicu da nam je u okruženju cijena rada niža od naše, a kako kod konfekcije ona čini glavni udio u trošku poslovanja, konkurentnost proizvodnje u konfekciji pada svake godine i zato broj zaposlenih u posljednjih 20-ak godina rapidno opada. Mi zapravo imamo paradoks gdje se s jedne strane javlja pritisak zaposlenih da se podignu materijalna prava, a s druge strana industrija zbog sve većih troškova gubi konkurentnost i ne može pratiti ostatak tržišta i u biti bi trebali smanjivati ta ista materijalna prava kako bi mogla opstati. Rezultat svega je odlazak mladih u inozemstvo, a ova grana industrije polako ali sigurno odlazi u povijest jer upitno je tko će raditi u konfekciji u narednih 5 do 10 godina, ako se drastično ne povećaju plaće i time barem na kratko spriječi daljnji odljev ljudi.