Istra je za poduzetništvo najpoželjnija regija u čitavoj Hrvatskoj, ali jači dolazak investitora uvelike koči nedostatak kompetentne radne snage, rečeno je na panelu "Od ideje do uspješnog biznisa, dobri primjeri iz prakse" koji se održao u sklopu Poslovnog uzleta Grada Novigrada. Konkretno, u Novigradu je, kaže gradonačelnik Anteo Milos, nezaposlenost manja od pet posto, ali i dalje postoji potreba za radnom snagom. Roberto Fattori, vlasnik tvrtke Vision i jedan od najznačajnijih novigradskih poduzetnika zadnjih 30­ak godina, navodi da, temeljem vlastitog iskustva, u Italiji ima mnogo investitora koji žele ulagati u Hrvatsku. "Sjeverna Italija je najrazvijeniji i najbogatiji dio Europe i mogu reći da su vrlo skloni Hrvatskoj.

Smatram da nije nikakav problem ovdje dovesti investitora. Ali, naravno, moramo biti organizirani i pružiti  mu korektnu uslugu", kaže Fattori. Dodaje da strane investitore najviše zanima mogućnost kupnje ili najma zemljišta, a odmah nakon toga i mogućnost pribavljanja radne snage. "Mi smo već neko vrijeme u biznisu s hotelima, a u narednom razdoblju se planiramo i dalje širiti. No, već je sada zamjetan nedostatak kvalitetne radne snage: kuhara, konobara, vodoinstalatera i sl. jer ili ih nema ili su otišli u inozemstvo za većim plaćama. Sam Fattori je biznis pokrenuo u Italiji s veleprodajom naočala, a kasnije je posao proširio na 10 zemalja jugoistočne Europe.

S talijanskim partnerom uložio je i u prvi do sada najveću hrvatsku tvornicu solarnih panela Solaris, koja je nažalost uslijed krize tržišta zelene energije, propala prije nekoliko godina, a Fattori se okrenuo na druge sektore poput konditorske industrije i turizma. Okosnicu njegovog turističkog biznisa čine bivša slovenska odmarališta koja je otkupio od prijašnjih vlasnika. Konditorski biznis je pak vezan od tvrtku Dream Lab koju vodi David Legović. "Mi smo prva istarska tvornica čokolade. Kada je naš talijanski partner razmišljao u što uložiti, analiza je pokazala da je Hrvatska vrlo potentno tržište za biznis s čokoladom", pojašnjava Legović. Turizam je kao svoj sekundarni biznis odabrao i Branko Kovačić koji se već 30 godina bavi građevinarstvom, a njegova tvrtka i danas u tom sektoru zapošljava 60­ak radnika.

"Živim u turističkoj regiji i stalno se govori da nam nedostaje kvalitetnih turističkih kapaciteta. Zbog toga sam se odlučio za nešto novo – aquapark. Da bih uopće nešto saznao o tome, u nekoliko godina sam obišao 54 aquaparka u svijetu te stekao dojam što i kako želim. Moram priznati da su mi sva vrata na koja sam kucao bila otvorena, iako sam na neka morao kucati i dva ili tri puta", kaže Kovačić koji je danas predsjednik

Uprave tvrtke Istralandia Aqua Park. Idejnim projektom je bilo predviđeno da će investicija koštati 75 milijuna kuna, a na kraju su dodatni još neki sadržaji pa se ulaganje popelo na više od 100 milijuna kuna. No, Kovačić tu ne staje i već su mu u planu daljnje investicije od više stotina milijuna kuna. Zanimljivu poduzetničku priču ima i Simon Grbac koji je vlasnik Bujske pivovare."Iako su mnogi pričali da mi je ideja luda jer u Bujama, gradu vina i maslinovog ulja, želim proizvoditi pivo, nisam se pokolebao. Obiteljskim kapitalom sam zajedno s bratom i bratićem pokrenuo biznis. Bili smo jedna od prvih mikropivovara u Hrvatskoj.

U posao smo uložili oko dva milijuna kuna, a u tijeku su investicije na proširenju pogona koje su teške oko osam milijuna kuna", kaže Grbac. Dodaje da se i on susreo s problemom kompetentne radne snage. "Nedavno smo raspisali natječaj za prehrambenog tehničara. Javilo nam se 100­injak ljudi, no svega 2­3 je zadovoljavalo tražene kriterije, a koji nisu bili nešto užasno zahtjevni. Kada ćemo se proširiti, mislim da ćemo imati ozbiljnih problema s pronalaženjem kvalitetnih radnika", navodi Grbac. Iako nema problema s kvalitetom radne snage, Sandi Chiavalon, vlasnik OPG­a Chiavalon ima itekakvih poteškoća s pronalaženjem poljoprivrednog zemljišta. "Sredinom 1990­ih sam se ozbiljno odlučio posvetiti poljoprivrednoj proizvodnji, a krenuo sam s 30 stabala maslina. Nisam o maslinama puno znao, ali sam se educirao, sve do agronomskog fakulteta kojeg nisam nikada završio. Danas imam 7500 stabala maslina uz još 3500 stabala od kooperanata – malih poljoprivrednika ili hobista koje sam okupio u svojevrsnu privatnu zadrugu", kaže Chiavalon.

Danas obrađuje 25 hektara zemlje pod maslinicima te 120 hektara gdje uzgaja ratarske kulture. Uglavnom se radi o zakupu državnog zemljišta. No, upravo mu birokratski problemi s tim zemljištem prave probleme oko investicija. "Zahtjev za zemljište smo dali još 1998., a dobili smo ga 10 godina kasnije. To znači da smo sa sadnjom maslina "zakasnili" čitavo desetljeće kada se nije događalo ništa. S druge strane, kada smo nedavno pokušali dobiti EU potpore za našu proizvodnju, dogodila se situacija da su nejasni vlasnički odnosi na tom zemljištu jer u raznim registrima stoje različiti podaci. Sada smo u postupku žalbe i ako nam je ne usvoje, investicije će nam biti usporene za koju godinu", kaže ovaj poljoprivredni poduzetnik.