George Soros je jedan od najlegendarnijih financijera stoljeća. To je čovjek koji je 1992. “provalio” i Englesku banku, filantrop koji je dao 32 milijarde dolara za promociju otvorenih društava, politički boksač koji je sparirao s osobama poput Donalda Trumpa i Viktora Orbana. A ipak, sjedeći u njegovom privatnom cvjetnjaku u kući u Long Islandu i gledajući prema svom neizbježnom 90. rođendanu, Soros ima jednu trajnu neizvjesnost: “ljudi me ne poznaju”, povjerava mi se.

Njegova je sumnja na neki način razumljiva. Samo je nekoliko ljudi bilo toliko izloženo teorijama zavjere, od kojih su brojne apsurdne. Sorosevi su roditelji preživjeli Gestapo u njegovoj rodnoj Mađarskoj, a ipak ga se naziva nacistom; lažno je optužen da je arhitekt financijske krize 2007./09.; da je Židov “fleksibilnog morala” pa čak i da je Antikrist. Ljudi tvrde da osmišljava projekt – a ovaj je autor to čuo u Americi – zatiranja Kršćanstva u Europi organiziranjem masovne migracije muslimana iz Afrike.

Foto: George Soros

Sve su to fantazije, a popis se može i nastaviti. Ako je postao išta, Soros je misteriozno postao simbol potpune konfuzije, nepoznavanja, straha koji dominira digitalnim svijetom današnjice, uz napade koji su dolazili s lijeva i s desna. Čak ga je i Pokret pet zvijezda iz Italije, lokalni lijevi vladajući pokret koji je osnovao komičar, identificirao kao neprijatelja.

Izgleda da ništa od toga ne zabrinjava Sorosa. Pijuckamo čaj u sjenovitom dvorištu koje hladi povjetarac s Atlanskog oceana, s plastičnom pregradom između nas, radi poštivanja pravila udaljenosti radi bolesti COVID-19. Ima racionalno objašnjenje za neuobičajenu okrutnost nekih napada na njega. “Postoji nekoliko vrsta ovih zavjera”, tiho kaže. “Jedna je da sam izgradio zakladu koja zapravo pokriva većinu zemaljske kugle. To se poklapa s idejom koja se nekada zvala židovsko – boljševička globalna zavjera. Sad se naziva samo židovska zavjera”.

Želi razjasniti da on nije političar, nego čovjek s uvjerenjima koji djeluje na mnogim poljima diljem svijeta, a zagovornici ovih problema smatraju pogodnim da na međunarodnoj razini podijele zajedničkog neprijatelja. To objašnjava jednu jednostavnu istinu, kaže: “Postoji stvarna, originalna međunarodna zavjera protiv mene, Dakle, kad preispitujem iste probleme za Otvoreno društvo širom svijeta, kao što su diskriminacija, rasno isključivanje, totalitarni režimi, ne stvaram urotu. Otvoreno iznosim misiju svog života. A moji neprijatelji uče jedni od drugih. I napadaju zajedno koristeći slične tehnike”.

Iz tog razloga, usred brojnih lažnih vijesti o njemu, Soros osjeća potrebu da mi kaže tko je on. A njegova priča počinje: “Rođen sam 1930. u židovskoj obitelji srednjeg sloja u Budimpešti. Kao i brojni drugi Židovi, mogao sam nestati u ožujku 1944., kad je nacistička Njemačka okupirala Mađarsku, da moj otac nije bolje od drugih predvidio što će se dogoditi”.

Njegov otac, Tivadar i majka, Elizabeta imaju duboke korijene u Mađarskoj, ali, tijekom 1936., kad su antisemitizam i nacionalizam rasli diljem zemlje, odlučili su promijeniti originalno njemačko židovsko prezime Schwarz u Soros, kako ne bi bilo toliko očito da su Židovi. Njegov je otac upravljao zgradama, a kad su stigli nacisti, on je pribavljao lažne dokumente i skrovišta, ne samo za svoju obitelj, nego i za poprilično velik broj drugih ljudi. Ako su mogli, neki su platili; onima siromašnijima pomagao je besplatno.

“To je bio najbolji potez mog oca” kaže Soros, s tragom emocija u glasu i očima. Više od sata vraća se u godine svog djetinjstva u Mađarskoj. A vraća se i u dalju prošlost: avanturama svog oca Tivadora, koji je pobjegao iz zarobljeničkog logora u Sibiru 1918., u sred Oktobarske revolucije.

Foto: George Soros

Tijekom dugih popodneva na njihovom bazenu u Budimpešti, on i njegov brat, Paul slušali su ove priče.

Dok je bio u koncentracijskom logoru u Sibiru, Tivadar je naučio Esperanto, ključan alat za spašavanje života tijekom boravka u logoru. Kasnije je Tivadar napisao knjigu, Crusoi u Sibiru, o njegovim ruskim iskustvima i njegovom pravovremenom avanturističkom bijegu iz logora.

U drugoj knjizi, Maskerada, piše kako je njegova zajednica plesala oko smrti u Njemačkoj pod nacističkom okupacijom i kako je ponovno uspio pobjeći, ovaj put spašavajući svoju obitelj i zajednicu. Jasno je da su ove priče o opasnostima komunizma, totalitarizma i diskriminacije ostavile utisak na mladog Georga, koji je naučio ključnu lekciju koja će postati mantra njegovog života: predvidjeti tijek događaja je stvar opstanka. Dobro naučena lekcija.

Tijekom 1947. bio je red na Georgea da stisne zube i pobjegne iz Mađarske koju je okupirao SSSR. Uspio je prisutnošću na Esperanto konferenciji u Švicarskoj. Od tamo, sa 17 godina, otišao je u Englesku, gdje je pohađao londonsku Ekonomsku školu (LSE). Na LSE je upoznao profesora Karla Poppera, rođenog Bečanina, koji je napisao knjigu pod nazivom Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji. “Odabrao sam ga kao svog mentora, tutora. Pao sam pod njegov utjecaj, njegov način razmišljanja. Počeo sam iskreno vjerovati u otvoreno društvo. Razvio sam konceptualni okvir temeljen na dvama stupovima pogrešivosti i refleksivnosti, koji su ostali vodeća filozofija mog života. Zapravo je to alat za predviđanje događaja koji mi je pomogao da uspijem na financijskim tržištima. A zaradio sam puno novaca”.

Zaista je zaradio puno. Nakon što je darovao 32 milijarde dolara kao filantrop, Soros i dalje ima osobno bogatstvo od oko 8 milijardi dolara. Njegova je financijska karijera počela 1954. u investicijskoj banci Singer and Friedlander u Londonu, 1956. ide raditi u New York za F.M. Mayera. 1969. Osniva vrlo mali fond pod nazivom Double Eagle, s investicijom od 4 milijuna dolara. Jedan od prvih hedge fondova u to vrijeme. A ostalo je povijest.

Double Eagle je 1973. postao Soros Fond, a kasnije Quantum Fond. Tijekom 1992., njegov najveći podvig, ulog od 10 milijardi dolara za smanjenje vrijednosti britanske funte. U to je vrijeme Njemačka morala financirati vraćanje njene vrijednosti i posudila je velike iznose na tržištu, što je stvorilo ogroman pritisak na europski monetarni sustav. Na kraju je funta potonula, a Soros je zaradio milijardu dolara.

Pobjeda je bila gorko – slatka, jer je u tom poslu došlo do očite kontradikcije: čovjek koji je već osnovao zakladu za pomoć Europi bio je voljan radi pohlepe zadati udarac Uniji koju je volio. Optužba koju u potpunosti odbija “Tijekom 1992.” – kaže, “vidio sam priliku u kojoj je rizik bio ograničen, a nagrada puno veća u slučaju uspjeha. Bila je to asimetrična uplata u moju korist. Bio sam spreman riskirati cijeli svoj kapital za uplatu na to. A nisam bio jedini koji je to napravio. Bio sam važan čimbenik, ali ako je na tržištu bilo nesposobnosti, i drugi su špekulirali. Možda sam ja to napravio u većem razmjeru od drugih, u odnosu na moje bogatstvo”.

Kako bi objasnio zašto je preuzeo taj rizik, Soros se vraća u 1979., kad je napravio drugi važan ulog koji se nije isplatio. Bio je pod velikim pritiskom. Kako se on toga sjeća, hodao je ulicom Leadenhall u Londonu, razmišljajući o financiranju ulaganja koje je napravio. “Napor je bio toliki da sam mislio da ću dobiti srčani udar. Bila je to lažna uzbuna. Ali je učinila da razmislim, ako umrem, bio bih gubitnik, jer bih izgubio život pokušavajući zaraditi novac”. Na kraju je njegovo ulaganje propalo.

Otprilike u to vrijeme Soros je odlučio pokrenuti vlastitu Zakladu. Zarađivanje novca nije bilo dovoljno; razumio je da je potrebna misija za zajedničko dobro i usmjerio se na Europu, koja je i dalje njegova najveća briga, što možemo iščitati iz intervjua. Njegova je misija bila nastaviti i dalje razviti ideju njegovog mentora o Otvorenom društvu, jačajući stupove demokracije, civilnih prava, edukacije. Da je uspješan, znamo iz napada koje prima na Internetu od nacionalističkih snaga. Sad kad ima 90 godina, tužno je, nakon 76 godina nakon izbjegavanja deportacije u svojoj rodnoj Budimpešti, svjedočiti da su se te iste sile nacionalizma, predrasuda i rasizma vratile. Zbog toga je moja misija i dalje živa i napreduje: istina je da se povijest ponavlja, ali nešto se može poduzeti u vezi s tim.

George Soros se upravo vratio s teniskog meča. U 90. i dalje igra tri puta tjedno. Naravno, sad je slabije pokretljiv na teren, ali i dalje uspijeva uputiti udarce prema mreži uz nepogrešiv tajming, a kad napravi dvostruku servis grešku, ispusti zastrašujući zvuk prigovora. Nekoliko dana prije 90. rođendana u savršenoj je formi i odlučniji nego ikad da nastavi svoju borbu za Otvoreno društvo. Dok sjedamo kako bismo obavili dugi intervju, pitao sam ga kako vidi trenutnu situaciju sada, kad je novi korona virus poremetio život svake osobe na svijetu.

 Novi korona virus omeo je život svake osobe na Zemlji. Kako Vi vidite situaciju?

Mi smo u krizi, najgoroj krizi u mom životu nakon Drugog svjetskog rata. Opisao bih ju kao revolucionarni trenutak kad je raspon mogućnosti puno veći nego u normalnim vremenima. Ono što je nepojmljivo u normalno vrijeme postaje ne samo normalno, nego se stvarno događa. Ljudi su dezorijentirani i prestrašeni. Rade stvari koje su loše za njih i loše za svijet.

Jeste li i Vi zbunjeni?

Možda nešto manje od većine ljudi. Razvio sam konceptualni okvir koji me stavlja nešto ispred većine.

Dakle, kako vidite situaciju u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama?

Mislim da je Europa jako ranjiva, puno više od Sjedinjenih Američkih Država. Sjedinjene Države su jedna od najdugovječnijih demokracija u povijesti. Ali, čak i u Sjedinjenim Američkim Državama, prevarant poput Trumpa može biti izabrani predsjednik i podrivati demokraciju iznutra.

Ali u SAD-u imate dugu tradiciju provjera, ravnoteže i uspostavljenih pravila. A iznad svega imate Ustav. Tako da sam uvjeren da će se pokazati da je Trump prijelazni fenomen koji će, nadam se, otići u studenom. Ali on je i dalje jako opasan, bori se za vlastiti život i učinit će sve kako bi ostao na vlasti, jer je povrijedio Ustav na puno različitih načina, a ako izgubi na predsjedničkim izborima, smatrat će se odgovornim.

Ali Europska unija je puno ranjivija, jer je nekompletna unija. I ima puno neprijatelja, unutrašnjih i vanjskih.

Tko su unutrašnji neprijatelji?

Postoji puno vođa i pokreta koji se suprotstavljaju vrijednostima na kojima je ustanovljena Europska unija. U dvije zemlje zapravo su zarobili vlade, Viktor Orbán u Mađarskoj i Jaroslaw Kaczyński u Poljskoj. U isto vrijeme, Poljska i Mađarska primaju najveći dio novca iz strukturnih fondova koje distribuira EU. Ali moja je najveća briga zapravo Italija. Vrlo popularan protueuropski vođa, Matteo Salvini, puštao je korijene dok nije precijenio vlastiti uspjeh i raspustio vladu. To je bila fatalna greška. Njegova popularnost sad pada. Zapravo ga je zamijenila Giorgia Meloni iz stranke Fratelli d’Italia, koja je još veći ekstremist. Trenutna je vlada jako slaba.

Zajedno se drže samo kako bi izbjegli izbore na kojima će pobijediti protueuropske snage. A to je zemlja koja je najstrastvenije podržavala Europu. Jer su ljudi vjerovali EU više nego vlastitim vladama. Sada je istraživanje javnog mnijenja pokazalo da se broj ljudi koji podržavaju Europu smanjuje i da nestaje potpora ostanku u Eurozoni. Ali Italija je jedna od najvećih članica, previše je važna za Europu. Ne mogu zamisliti EU bez Italije. Veliko je pitanje hoće li EU moći osigurati dostatnu pomoć za Italiju.

Europska je unija upravo odobrila 750 milijardi eura fonda za oporavak…

To je točno. EU je napravila vrlo važan pozitivan korak prema svom obvezivanju da posude novac s tržišta u puno većoj količini nego ikada prije. Ali nakon toga je nekoliko zemalja, takozvana Štedljiva petorka – Nizozemska, Austrija, Švedska, Danska i Finska – uspjelo smanjiti učinkovitost postignutog sporazuma. Tragedija je u tome što su te zemlje u osnovi proeuropske, ali su vrlo sebične. I jako su štedljive. I, prvo su dovele do sporazuma koji će se pokazati neodgovarajućim. Smanjenje planova za klimatske promjene i politiku obrane posebno je razočaravajuće. Drugo, žele biti sigurni da se novac pravilno troši. To stvara probleme južnim zemljama koje su najjače pogođene virusom.

Vjerujete li i dalje u Europske trajne obveznice?

Nisam napustio tu ideju, ali ne mislim da ima dovoljno vremena za njihovo prihvaćanje. Prvo želim objasniti što trajne obveznice čini toliko privlačnima, a onda ćemo istražiti zašto je to nepraktična ideja u ovom trenutku. Kako njihovo ime kaže, glavnicu trajnih obveznica nikad ne morate vratiti; obvezni ste platiti samo godišnje kamate. Ako pretpostavimo da je kamata 1%, godišnje, što je prilično velikodušno, u vrijeme kad Njemačka može prodati tridesetogodišnje obveznice uz negativne kamate, održavanje obveznice od bilijun eura koštalo bi 10 milijardi eura. To Vam daje iznimno nizak omjer troška i benefita od 1:100. Nadalje, bilijun eura bi bio dostupan odmah, u vrijeme kad je hitno potreban, dok bi se kamate otplaćivale tijekom vremena i s vremenom će njihova cijena biti sve manja. Dakle, što im stoji na putu? Kupci moraju biti sigurni da će Europska unija moći plaćati kamate. To bi značilo da EU ima dovoljno osiguranih sredstava (npr. poreznih prihoda) , a zemlje članice su jako daleko od prihvaćanja takvih poreza.

Štedljiva četvorka – Nizozemska, Austrija, Danska i Švedska (sad je petorka, jer im se pridružila i Finska) stala je tome na put. Poreze nije potrebno nametati, dovoljno ih je odobriti. Jednostavno rečeno, iz tog je razloga izdavanje trajnih obveznica nemoguće.

Ne može li kancelarka Merkel, koja je odlučna da Njemačko predsjedanje bude uspješno, napraviti nešto po tom pitanju?

Ona daje sve od sebe, ali se bori s duboko ukorijenjenom kulturološkom opozicijom: njemačka riječ Schuld ima dvostruko značenje. Znači dug i krivnju. Oni koji su dužni su krivi. Ta činjenica ne priznaje da i kreditori mogu biti krivi. Ovo je kulturološko pitanje koje je usađeno jako, jako duboko u Njemačku. Uzrokovalo je sukob kad se osjećate Nijemac i Europljanin u isto vrijeme. I to objašnjava nedavnu odluku Njemačkog Vrhovnog suda koja je u suprotnosti s Europskim Sudom pravde.

Tko su vanjski neprijatelji Europe?

Ima ih puno, ali svi dijele zajedničku osobinu: suprotstavljaju se ideji otvorenog društva. Postao sam oduševljeni zagovornik EU, jer ju smatram utjelovljenjem otvorenog društva na europskoj razini. Rusija je bila najveći neprijatelj, ali ju je Kina nedavno pretekla. Rusija je dominirala nad Kinom dok predsjednik Nixon nije shvatio da bi otvaranje i izgradnja Kine mogli oslabiti komunizam i u Sovjetskom Savezu. Da, on je smijenjen, ali je zapravo bio, zajedno s Kissingerom veliki strateški mislilac. Njihovi su potezi doveli do velikih reformi Deng Xiaopinga.

Danas su stvari puno drugačije. Kina je predvodnik u umjetnoj inteligenciji. Umjetna inteligencija stvara instrumente nadzora koji pomažu zatvorenim društvima, a predstavlja smrtnu opasnost za otvorena društva. Ona pomiče jezičac na stranu zatvorenih društava. Danas je Kina daleko veća opasnost za otvorena društva od Rusije. A u SAD-u postoji dvostranački konsenzus koji je Kinu proglasio strategijskim suparnikom.

Vratimo se na novi korona virus, pomaže li on ili šteti otvorenim društvima?

Definitivno šteti, jer su instrumenti nadzora koje je proizvela umjetna inteligencija vrlo korisni u dovođenju virusa pod nadzor, a to te instrumente čini prihvatljivijim čak i u otvorenim društvima.

Što Vas čini tako uspješnim na financijskim tržištima?

Kako sam ranije spomenuo, razvio sam konceptualni okvir koji mi je dao prednost. Radi se o kompleksnim odnosima između razmišljanja i realnosti, ali sam iskoristio tržište kao test za potvrdu svoje teorije. Mogu ju zbrojiti u dvije jednostavne pretpostavke, Jedna je da je u situaciji u kojoj imate sudionike koji razmišljaju, njihov pogled na svijet je uvijek nepotpun i iskrivljen. To dovodi do moguće pogreške, Druga je da ti iskrivljeni pogledi mogu utjecati na situaciju na koju se odnose, a iskrivljeni pogledi dovode do neodgovarajućeg djelovanja. To je refleksivnost. Ova teorija mi je dala prednost, ali sad, kad je moja knjiga “Alchemy of Finance” praktično obavezna literatura za profesionalne sudionike na tržištu, izgubio sam svoju prednost. Kad sam to shvatio, prestao sam sudjelovati na tržištu.

Govori li Vaš okvir da brinete o zamijećenoj nepovezanosti vrednovanja tržišta i slabosti ekonomije? Jesmo li u mjehuru koji povećava velika likvidnost koju je omogućio Fed?

Pogodili ste u srž. Fed je napravio puno više od predsjednika Trumpa koji ga kritizira. Preplavio je tržišta likvidnošću. Tržište je sad održivo iz dva razloga. Jedan je da u bliskoj budućnosti očekuje još veću injekciju fiskalne stimulacije od 1,8 bilijuna dolara CARES zakona; druga je da će Trump objaviti pronalaženje cjepiva prije izbora.

Nedavno ste donirali 220 milijuna dolara u fond za rasnu jednakost i crnačka pitanja. Kako ocjenjujete pokret Crni životi vrijede?

Stvarno vrijede, jer je ovo prvi put da je velika većina populacije, osim crnog stanovništva, prepoznala da postoji sustavna diskriminacija crnaca koju se može pratiti sve od ropstva.

Mnogi kažu da je, nakon bolesti COVID-19 i iskustva rada od kuće, budućnost gradova i metropola osuđena na propast.

Mnoge će se stvari promijeniti, ali je prerano predvidjeti kako. Sjećam se da su, nakon uništenja Blizanaca 2001., ljudi mislili da nikad neće željeti živjeti u New York, a za nekoliko godina su to zaboravili.

U ovoj revoluciji, kipovi se ruše, a politička korektnost postaje najvažnija.

Neki to zovu kulturom poništavanja. Mislim da je to privremeni fenomen. Mislim da je i pretjeran. Isto tako, politička korektnost na sveučilištima je pretjerana. Kao zagovaratelj otvorenog društva, političku korektnost smatram nekorektnom. Nikad ne smijemo zaboraviti da je pluralizam mišljenja nužan za otvorena društva.

Ako biste mogli poslati poruku žiteljima Europe, koja bi to poruka bila?

SOS. Dok Europa uživa u uobičajenom kolovoškom odmoru, s tim povezana putovanja mogu dovesti do novog vala zaraze. Ako pogledamo paralele, na pamet mi pada epidemija Španjolske gripe iz 1918. Imala je tri vala, od kojih je najsmrtonosniji bio drugi. Epidemiologija i medicinska znanost jako su napredovale od tada i uvjeren sam da se ponavljanje ovog iskustva može izbjeći. Ali prvo treba priznati mogućnost drugog vala i poduzeti trenutne korake kako bi se isti izbjegao. Nisam stručan u epidemiologiji, ali mi je jasno da ljudi koji koriste sredstva masovnog prijevoza trebaju nositi maske i poduzimati druge mjere opreza.

Europa se suočava s drugim egzistencijalnim problemom: nema dovoljno novca za suočavanje s dvostrukom prijetnjom virusa i klimatskih promjena. Osvrnemo li se, jasno je da je osobni susret Europskog vijeća bio žalostan neuspjeh. Smjer kojim se kreće Europska unija donijet će premalo novca prekasno. To me vraća na ideju trajnih obveznica. Po mom mišljenju, Štedljiva četvorka ili petorka moraju to shvatiti; umjesto da stoje na putu, trebali se pretvoriti u entuzijastične pobornike. Samo njihova stvarna promjena može trajne obveznice koje izda EU učiniti prihvatljivim za investitore. Bez nje, Europska unija možda neće opstati. To bi bio žalostan kraj, ne samo za Europu, nego i za cijeli svijet. To ne da je moguće, nego se doista može dogoditi. Vjerujem da bi, pod pritiskom javnosti, vlasti mogle spriječiti da do toga dođe.

©️ of La Repubblica / Mario Platero