Zagrebačka mikro pržionica kave sa pripadajućim barom, smještena u Ilici 63, ove je godine uvrštena na listu 600 najboljih mjesta za ispijanje kave na svijetu dok je njen vlasnik još prije više od 10 godina proglašen najboljim hrvatskim baristom.

Eliscaffe je otvoren 2005. godine, priča najbolji hrvatski barista Nik Orosi, doslovno kao rezultat sna o kavi. Nije bilo nikakvih poslovnih i financijskih planova, već je u realizaciju ideje krenuo sasvim spontano. Čak ni to što su mu se u školi kave na početku ovog puta smijali nije ga omelo da već sljedeće godine postane prvakom države u pripremi kava.

„Uživam vidjeti stalne goste zadovoljne, iznimno drago mi je vidjeti goste koji dolaze do nas s druge strane svijeta. Nagrade i priznanja su mi draga, no taj udar emocija brzo prođe, ali uvijek ostane satisfakcija. Da se ne lažemo, ovo je mukotrpan posao i probajte zamisliti kako je, primjerice, pržiti kavu na 200 stupnjeva dok temperatura vani iznosi 40. Kava nije samo sjedenje na terasama i nema tu glamura – osim ako Vas ne zovu na dodjelu nagrada“, ističe Orosi.

K tome, njegov je Eliscaffe nedavno uvršten i među 600 najboljih mjesta za popiti kavu prema izboru globalnog izdavača Phaidona, a listu kreiraju najbolji svjetski baristi. Uključuje 50 zemalja svijeta, dok se zahvaljujući Orosiju na tom popisu sada nalazi i Hrvatska.

„Eliscaffeova ponuda uključuje samo kavu i cijeli proces je u našim rukama. Od odabira i nabave sirovina do načina prženja i spravljanja same kave. Uz vrhunsku sirovinu i opremu, mislim da je naš najjači adut zapravo sloboda. Nemamo ugovora i obaveza s tvrtkama, nemamo kredita, ne brojimo kave i grame da bi izvukli što više iz kile jer je moj tim radnika ‘gazde'. Ok, ja sam malo veći, no meni je najvažnija uvijek bila kvaliteta proizvoda i imali smo i mi uspona i padova – i to previše, ali se nikada nismo predavali. Ako se poklopi kao primjerice trenutno da imam super radnike koji se na poslu osjećaju kao doma, radna atmosfera postaje drugačija i nema nenadanih situacija“, nastavlja.

U pozivu bariste se, kaže, pronašao sasvim, a danas uz vlastitu pržionicu kave ima i caffe bar koji je postao jednim od popularnijih odabira kako Zagrepčana, tako i onih koji se u metropoli nađu tek u prolazu. Smatra ga svojevrsnim showroomom. Jednako tako, Sva zanimanja na svijetu po Orosiju daju prilike za stjecanje novih vještina, pa tako ono barista ili pržioničara. Od interneta do simpozija, predavanja, kušaonica kava…sve je na pojedincu da odluči u kojem će smjeru ići.

„Jedno od najdražih takvih iskustava mi je simpozij Nordic Barista Cup gdje je samo kotizacija nekoliko stotina eura, pa onda još put u Dansku ili Norvešku, uz troškove hotela i druge. Dao bih i duplo, otišao u banku po kredit, to kada vidite i čujete kamo svijet kave ide, postajete druga osoba…bolja! I zato svima preporučujem ili ići na simpozije ili ih pratiti preko interneta, barem je to besplatno Puno je jeftinije od neznanja“, komentirao je Orosi.

Od svog posla može živjeti, iako upozorava i da je važno osvijestiti što se od konkretnog posla želi. Susretao se i s predrasudama, poput onih da većina ljudi ne zna o čemu baristi pričaju, čime se bave, a kamoli da postoje škole, akademije te sustav vrednovanja. „To je častan posao kao i onaj arhitekta ili doktora. Imamo obavezu napredovati, istovremeno biti uslužni, goste činiti  sretnima i zbog napitka koji služimo i zbog servisa jer smo mi ugostiteljstvo, a to znači ugostiti nekoga i dati najbolje od sebe“, poručuje.

Kavu koju svi volimo vidi kao organski proizvod koji se mijenja iz dana u dan što je za Orosija poseban izazov. Umješnost je u produkciji kvalitete i zadržavanju okusa, jer imajući na umu vrstu kave, datum prženja, pritisak unutar aparata, ali i onaj atmosferski – sve utječe na kavu. „Na nama, odnosno meni je da je svojim znanjem stavim u okvir koji sam zadao. Obožavam dobre reakcije. Ima tu svega, ljudi nam nose poklone sa svih strana svijeta ili fotografiraju našu šalicu. Možda me posljednje vrijeme najviše veseli kad vidim da se moji radnici vesele radi reakcija gostiju jer to mi je znak da idemo dobrim smjerom i da se i oni osjećaju važnima“, istaknuo je poprilično nadahnuto na kraju razgovora Nik Orosi.