U srcu Dalmacije, odnosno u Splitu, Kaštelima i na otoku Šolti već se dvije godina odvija ogroman investicijski proces o kojem se posljednjih dana po prvi put pisalo u medijima što je izazvalo pažnju lokalne i nacionalne javnosti. Naime, riječ je o jednoj od najvećih investicija u segmentu vinarstva i boutique ugostiteljstva ikad u Hrvatskoj, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da iza čitavog projekta stoji samozatajna obitelj iz Kanade, a ne korporacija ili međunarodni lanac.

Ova investicija utemeljena je, doznajemo, na ekološkoj održivosti, otvaranju radnih mjesta, stručnosti, oplemenjivanju poljoprivrede i ugostiteljstva što znači da bi uvelike mogla obogatiti hrvatski turizam kojem je prijeko potreban odmak od urbanističkih devastacija, betonizacije i hiper komercijaliziranih sadržaja.

Zaljubio se u Split i igrom slučaja odlučio investirati

Vrijednost investicije procjenjuje se na oko 15 milijuna eura, a procesom rukovodi Kanađanin Robert Young koji je Hrvatsku, praktički, otkrio slučajno. Young je godinama radio kao jedan od najuglednijih svjetskih poreznih konzultanata, a njegova supruga Aida bila je partnerica u najvećom odvjetničkom uredu u Kanadi. Kad su prije nekoliko godina odlučili kupiti vikendicu na jugu Europe i uploviti u mirnije vode nisu ni slutili da će ih put odvesti u Dalmaciju

Foto: PD

Njihov sin Jordan u Kanadi je na Sveučilištu u Virginiji trenirao atletiku, a mentor mu je bio Martin Marić, Hrvat porijeklom iz Splita. Još 2016. Jordan je na Marićev poziv stigao u Split i potpuno se zaljubio kazavši roditeljima da u Dalmaciji želi nastaviti život. Tako je bračni par Young stigao u Split premda su već bili odlučni u namjeri da zrele godina života provedu u Italiji, Francuskoj ili na Malti. Kažu da ih je Split fascinirao ljepotom, sigurnošću, klimom, gastronomijom ali i prijateljskom vibrom.

Tada su kupili stan u splitskom Varošu, a obilaskom restorana došli su u doticaj s Markus vinima. Inače, riječ je o nekadašnjoj poznatoj “garažnoj” vinariji iz zagrebačkog Markuševca čiji je vlasnik, Danijel Szabo uz znanje i stručnost Ivone Jeličić, jedne od najuglednijih enologinja u Hrvatskoj proizvodio premium crno vino otkupljujući isključivo prestižne sorte grožđa poput Babića i Plavca malog.

“Supruga i ja naprosto nismo mogli vjerovati o kakvom kvalitetnom vinu se radi. Konobari diljem Splita znali su da samo pijemo Markus, a to nas je kasnije i dovelo do velike i slučajne investicije. Naime, jedan splitski ugostitelj predložio mi je ulaganje na Šolti. To smo na prvi mah odbili jer se nismo htjeli baviti poslom već samo uživati u prekrasnoj Hrvatskoj. Međutim, nakon detaljne analize shvatili smo da ideja o vinogradarstvu i proizvodnji vina nije loša. Zašto ne spojiti strast i posao u neku novu filozofiju koju će nastaviti naša djeca i koja će gastronomski oplemeniti hrvatski turizam?”, kaže Robert Young.

U svega nekoliko mjeseci Young je kupio više od 10 hektara zemljišta na južnim padinama Šolte, a zatim je krenuo u pregovore sa Szabom oko otkupa brenda Markus wines. U konačnici je, igrom slučaja i spletom okolnosti, na Šolti upoznao i enologa Slavena Jeličića, inače Ivoninog supruga. Ona je radila u Markusu, a on je bio glavni enolog i direktor vinarije Galić. Danas bračni par Jeličić radi za Markus i na njihovoj filozofiji i znanju počiva poslovanje ove velike investicije.

“Od Markus winesa napravit ćemo svjetski brend”

Danas je Robert Young vlasnik Markus winesa, a priču s vinogradima je proširio i na Kaštela gdje je smještena i vinarija. Plan je, kaže,  kroz godinu dana dostići oko 30 hektara zemljišta za vinograde.

Enolog Slaven Jeličić kaže da su od starta htjeli graditi neku drugačiju priču.

Foto: PD

“Nismo htjeli biti prosječni. Htjeli smo biti najbolji. Imati najbolje hrastove bačve, najmoderniju opremu u svijetu, najbolje tlo i najbolji položaj vinograda ali zadržavajući osnovna tradicionalna načela. Rob je angažirao vrhunske konzultante, enologe i stručnjake. Cilj mu je bio stvoriti obiteljski, topli i autentičan posao. Međutim treba naglasiti da nijedna oprema ne može biti od pomoći ako imaš loše grožđe. Mi smo se potrudili imati najbolje s jedne i druge strane”, kaže Jeličić.

Jeličić nam je ispričao kako je izgledao proces pronalaska vinograda i stvaranja vinarije.

“Na preporuku poznatog hrvatskog vinara kontaktirali smo Stefana Amadea, najprestižnijeg talijanskog agronoma čija tvrtka počiva na istinskim vrijednostima održivosti i zapošljava najbolje botaniste, ekologe i agronome te posluje s eminentnim talijanskim vinarijama. On nam je rekao da svaki vinar može “dovoljno dobro” pripremiti tlo ali da su rijetki oni koji žele da to zbilja bude savršeno te da to iziskuje tri ili četiri puta više vremena, troška i rada. Naravno da smo prihvatili takvu filozofiju jer nam je stalo da proizvedemo vino u najboljim mogućim uvjetima koji postoje. To je uključivalo čišćenje zemljišta, uklanjanje viška kamenja, korištenje pneumatskih čekića za razbijanje velikih stijena te buldožera koji izvlače kamenje iz tla. Zatim je trebalo razvrstati i usitniti oko 30 centimetara gornjeg sloja tla, a onda je taj sloj trebalo buldožerom izvući sa strane i usitniti novih 60 centimetara. Rezultat svega je gotovo 100 centimetara očišćenog tla s pravilnom veličinom kamenja i humusnim dijelom na vrhu. Analiza tla je pokazala da je riječ o takozvanom djevičanskom tlu odnosno području na koje ljudska noga nije zagazila više od stotinu godina. Agronom Ante Zorić i ja zatim smo odlučili da ćemo uzgajati samo nativne, dakle autohtone dalmatinske sorte vinove loze. To su Pošip, Babić, Zinfandel, Plavac mali i Dobričić kao najizvornija šoltanska sorta”, prepričava Jeličić.

Iako je Markus bio prije svega poznat po proizvodnji crnih vina, novi vlasnik odlučio je proširiti portfolio s bijelim sortama poput Pošipa, od iduće godine kreće uzgoj sorte Grk, a na veliko se radi i na roze vinima.

“Cijene po boci kreću se između 35 i 50 eura, dok Franz Ferdinand košta između 600 i 800 eura. Godišnje ćemo ukupno proizvoditi između 250 i 300 tisuća butelja iz svih segmenata”, govore nam iz Markusa.

Jeličić nam zatim otkriva detalje o Markus vinima.

“Naše rose vino savršenog je balansa i privlačnosti s notama maline, šumske jagode i lubenice te s nešto zrele breskve na nepcu. Idealno je za ljetni roštilj s bijelim mesom, povrće sa žara i salate od morskih plodova, ali ide i uz biftek carpaccio. Pokazalo se da je dalmatinsko tlo, suprotno uvriježenom mišljenju, idealno za stvaranje roze vina. Ovo je vino apsolutni hit i za sada nam stižu samo izvrsne recenzije iz svijeta i Hrvatske”, govori Jeličić i zatim nastavlja o Babiću.

“Naš Babić vino je koje je naslijeđeno od od Danijela Szabe, a enološki popraćeno od strane Ivone Jeličić, moje supruge, također enologinje. Markus Babić iznimno je slojevito i intenzivno vino. Mesnato, živo, bogato, punog okusa, vrlo visoke koncentracije, uravnoteženo zrele voćnosti i sjajnih kiselina. S nešto pikantnih začina i obilnom mineralnošću na nepcu, pa sa začinskim notama iz drva. Može se čuvati od deset do dvadeset godina od berbe, a može ga se trošiti i odmah. Najbolje ga je piti uz tamna mesa svih vrsta, bila ona s roštilja ili u bogatim umacima”, objašnjava Jeličić.

Foto: PD

Zatim se osvrnuo i na Franz Ferdinand, najskuplje i najglamuroznije Markus vino koje dostiže cijenu i do 800 eura po boci i prava je lutrija doći do primjerka zbog iznimno ekskluzivne proizvodnje u malim količinama. Inače, riječ je o grožđu iz primoštenskog vinograda starog ravno stotinu godina, smještenog usred brda, na nepristupačnom terenu i u kamenjaru. Cijeli vinograd maksimalno može dati tek nešto više od 500 kilograma grožđa godišnje.

“Karakterizira ga suho mediteransko bilje, karamelizirana višnja, suha šljiva, začinske note iz drva, toplina, crni papar. Tanin je sasvim zaokružen, tijelo je puno, slast je iznimna, trajanje je jako dugačko, a finiš je ugodno pikantan i odiše zrelošću i koncentracijom. Grožđe je ubrano u vinogradu Podgreben iznad Primoštena s loza starijih od 100 godina, zasađenom još davne 1914. godine. Svega tri stotine boca se proizvodi godišnje. Preporuča se konzumirati ga uz slane, zrele i odležane ovčje i kravlje sireve”, kaže Jeličić.

Tu je i Pošip, prvo bijelo vino iz Markus vinarije.

“Radimo izvrstan Pošip od grožđa s Korčule, vinificiran u Kaštelima. On je dublje i žive žuto-zelene boje, aromatičan i atraktivan, svjež i slojevit. Kremozan na nepcu, a na nosu voćan i egzotičan, s notom suhog mediteranskog bilja u pozadini. Odležao je taman koliko treba da izgubi adolescentsku herbalnost i poprimi kompleksnije note dozrijevanja na kvascima. Izrazito šarmantno vino koje istodobno nije izgubilo na , za Pošip, tipičnoj krepkoći i južnjačkom karakteru”, priča nam Jeličić.

Cilj nije industrijska proizvodnja nego stvaranje korisničkog iskustva

Međutim, Markus obitelji cilj nije baviti se industrijskom proizvodnjom niti distribucijom, a izgledno je da će Split i okolica postati bogatiji za tri premium vinske kušaonice kakvih u Dalmaciji nasušno nedostaje.

Foto: PD

Projekcija kušaonica u Kaštelima

“Jedina distribucija koju želimo raditi je prema najboljim restoranima i hotelima globalno – njih stotinjak. Želimo biti obiteljska vinarija koja proizvodi svjetski poznata vina koja će brendirati dalmatinski i hrvatski gastro, održivi i ekološki turizam. Naš je cilj da ljubitelji dobrog vina i hrane uživaju u našim kušaonicama koje će biti ingeniozno uređene i nudit će najfinije lokalne zalogaje. Želimo stvarati korisničko iskustvo, a ne industriju. Za sada planiramo izgradnju tri kušaonice. Jedna će biti na Šolti u sklopu našeg vinograda, bit će ukopana u zemlju i imati konture dalmatinske konobe s predivnim pogledom i dobrom uslugom. Druga će biti u sklopu vinarije u Kaštelima, a treća na Marjanu u Splitu gdje upravo renoviramo jednu staru kamenu kuću. Također, na brdu Kozjak poviše Kaštela imamo i vinograd s vinovom lozom starijom od 25 godina, a na parceli postoji objekt od 150 metara četvornih s kojeg se pruža pogled na cijeli splitski arhipelag i koji ćemo pretvoriti u high-end degustacijsku sobu. Plan je sve kušaonice otvoriti u razdoblju od dvije godine”, otkriva nam Robert Young.

Uskoro će trebati nove ljude, jedini uvjeti su stručnost i entuzijazam

Markus wines, kaže vlasnik Young, uskoro će širiti poslovanje i trebat će im vrhunski stručnjaci.

“Uvijek smo u potrazi za enolozima, vinogradarima ili tehničkim djelatnicima. Svima nudimo izvrsne uvjete u obiteljskoj i intimnoj atmosferi. Mi na radnike ne gledamo kao na radnike nego kao na članove obitelji. Namjeravamo zapošljavati isključivo lokalne ljude koji razumiju što želimo postići i imaju strast prema vinima i Dalmaciji. Važno je da u svemu ovome obitelj i ja guštamo i da ovdje stvaramo jednu pozitivnu priču. Oplemenjujemo turizam, otvaramo radna mjesta, stvaramo svjetski poznato vino u obiteljskoj atmosferi. Naše kušaonice svrstat će Dalmaciju na gastro scenu svijeta. Cilj nam je surađivati s najboljim proizvođačima sireva, pršuta, soparnika, domaćeg mesa, lokalnim ribarima… Stvaramo dosad neviđeno korisničko iskustvo kad je u pitanju vino. To je jedino važno. Nismo investitori koji nagrđuju obalu, betoniziraju, varaju ili se žele bogatiti na hotelima ili zemljištima. Došli smo tu zbog ljubavi i zauzvrat Hrvatskoj želimo ostaviti u nasljedstvo brendirani i kvalitetni Markus Wines”.

Ivona i Slaven Jeličić, Foto: PD

“Želim da moji unuci budu Dalmatinci. Beskrajno volim Hrvatsku”

A evo kako Young odgovara jesu li njegovi osobni planovi, uz one poslovne, usko vezani uz Dalmaciju?

“Očekujem da ćemo supruga i ja kroz dvije godine moći provoditi više od devet mjeseci u Splitu gdje ćemo voditi vinarije i degustacijske prostore. Naš plan je s vremenom se potpuno preseliti u Dalmaciju s djecom. Maštamo o tome da se naši unuci upišu u hrvatske škole i postanu Dalmatinci. Ovo je naš dom i neizmjerno smo zahvalni ljudima što su nas prihvatili i omogućili nam da im pomognemo u razvoju turizma i vinogradarstva”, zaključuje Kanađanin.