HUP-Udruga malih i srednjih poduzetnika jedina je HUP-ova udruga koja nije sektorska već okuplja oko 600 poduzeća iz svih djelatnosti. Postoji još od 1997. godine kada je prvi put osnovano Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, s ciljem da država ima partnera s kojim će razgovarati o temama za male i srednje poduzetnike.  U srijedu 8. svibnja u sjedištu HUP-a održan je tradicionalni radni ručak s ministrom poduzetništva, poduzetništva i gospodarstva Darkom Horvatom.

To je događanje koje Udruga malih i srednjih poduzetnika organizira već petnaest godina i ovaj je ručak bio 60. u nizu. "Tada, 2004. godine kada smo započeli s ovim događanjima vidjeli smo da oni koji donose politike za poduzetnike trebaju čuti one na koje će se te politike odnositi, a to su poduzetnici, kao i da poduzetnici trebaju imati priliku dati kreatorima tih politika svoje mišljenja, savjet pa i kritiku. Izgleda da do danas ta potreba nije zadovoljena, odnosno dovoljno konzumirana.  Zato je i dan danas potrebna stalna veza s poduzetnicima", ističe Anny Brusić, predsjednica Udruge koja je u razgovoru za Poslovni dnevnik otkrila o kojim su točno temama razgovarali s ministrom, koje su boljke s kojima se poduzetnici i danas suočavaju te kako možemo poboljšati poduzetničku klimu u Hrvatskoj uz transparentnije poslovno okruženje.

Kako biste opisali trenutačno poslovno okruženje u Hrvatskoj, poglavito malom i srednjem poduzetništvu, s kakvim se izazovima i problemima poduzetnici suočavaju?
Uočavamo trend porasta mikro poduzeća s jednim do deset zaposlenika. Pratimo malo i srednje poduzetništvo, no teško je, nažalost, reći koliko se zapravo situacija promijenila nabolje. Čini se da se u posljednjih dvadesetak godina suočavamo s istim problemima i izazovima. Ima pomaka, ali se promjene događaju presporo i premalo. Sama percepcija poduzetništva u Hrvatskoj danas je dosta slaba, manje od 50 posto opće populacije u našem društvu poduzetnike percipira pozitivno, kao važne i priznate osobe u društvu. Što se tiče ključnih problema i izazova, tu se i dalje javlja administrativno okruženje, birokratiziranost sustava, potreba za transformacijom javnog sektora, pitanje koliko koristimo sredstva iz fondova Europske unije, smanjenje poreza na plaće, borba protiv korupcije, ubrzanje postupaka dobivanja dozvola, politička spremnost u provođenju reformi, razvijanje poduzetničkog duha u društvu, zatim pitanje je li tržište rada mobilno, kako pojednostaviti brojne zakone i propise te potreba za smanjenjem poreza na plaće, boljom komunikacijom i suradnjom lokalne uprave s poduzetnicima. 

Što onda sa silnim zakonima i propisima koji se donose, kakva je budućnost poduzetnika?
Svake godine u Hrvatskoj donesemo do 400 zakona i propisa, a prije ulaska u Europsku uniju donosilo ih se i više. Dakle, više se zakona godišnje donosi nego što ima radnih dana u godini, otprilike 1,5 dnevno. Nema ni poduzetnika ni institucija koje imaju kapacitete da to mogu pratiti. Pravila su često podložna izmjenama i promjenama što poduzetnicima otežava posao, a s druge strane je neizvjesno što će s njima biti kroz pola godine, a kamoli kroz nekoliko godina. Dakle, njihova budućnost je neizvjesna, a Hrvatska udruga poslodavaca im pritom stoji na pomoći kako bi lakše filtrirali zakonodavne prioritete. Ako poduzetnik kreće u neku investiciju, važno mu je da zna kakve će poreze plaćati, koji će zakoni biti na snazi, kako će zapošljavati ljude… Često zaboravljamo da svaki mali poduzetnik, bilo da ima jednog ili više zaposlenika, također predstavlja potencijal za investiciju. Kada govorimo o malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj, gleda se na to kao na masu istih poduzeća, što je potpuno kriva percepcija. Radi se o oko 180.000 poduzeća koja su mala i srednja poduzeća, no unutar te brojke je čak 165.000 onih s jednim do deset zaposlenih, velikih je poduzeća u hrvatskoj samo oko 400. No, i dalje za sve vrijede ista pravila. A ove su brojke važne jer treba znati da poduzeće s petero zaposlenih i ono s 250 zaposlenih nema iste potrebe, iste mogućnosti pa niti mjere i politike ne smiju biti iste za sve.

Trebaju li onda postojati iznimke i razlike kod propisa za male i za srednje poduzetnike?
Hrvatska i Europska unija nisu za to da se za male poduzetnike rade iznimke; to bi bilo loše jer zakoni ne bi trebali biti takvi da mali poduzetnici budu izuzeti, već suprotno tome, svaki zakon i propis treba biti napisan tako da ga i ono najmanje poduzeće, pa i s jednim zaposlenim, može razumjeti i primijeniti. Smatram da bi nam dobro došla primjena testa malog poduzetništva koji bi upravo prije stupanja na snagu svakog zakona propitivao kako će se zakon odnositi na poduzetnike, kakve će imati posljedice i koliko će koštati. Ovu odredbu obavezne primjene testa maloga poduzetništva mi imamo u našim zakonima, međutim, ona se slabo primjenjuje i HUP stalno inzistira prema državnim tijelima da rade procjenu učinaka propisa, kao i da primjenjuju test malog i srednjeg poduzetništva. Primjerice, tako možemo navesti namjeru uvođenja licenciranja za računovodstvene servise. Njih u Hrvatskoj ima oko 12.000 i svi su po toj namjeri trebali uložili znatna financijska sredstva, za koja smo okvirno procijenili da bi ukupno iznosila gotovo pola milijuna kuna, a da tom licencom dokažu kako znaju raditi ono što rade već desetljećima. Da se pravovremeno primijenio ovaj test malog i srednjeg poduzetništva, ta bi se inicijativa zaustavila na vrijeme, a ne bi se utrošilo oko godinu i pol na dokazivanje kako inicijativa nije dobra kako za računovodstvene servise, tako niti za ostale poduzetnike. Računovođe su prva poluga prijenosa znanja poduzetnicima i servisiraju oko 165.000 mikro subjekata do deset zaposlenika.

Što HUP radi po pitanju poboljšanja poduzetničke klime i poslovnog okruženja, na čemu inzistirate?
Država bi od samog početka izrade zakona trebala uključiti socijalne partnere, a to su udruge poslodavaca i udruge sindikata, odnosno sa strane poslodavaca to je Hrvatska udruga poslodavaca. Udruge poslodavaca i udruge sindikata imaju zakonom definiranu obvezu sudjelovati u izradi svakog propisa koji se odnosi na poslodavce i radnike. U izradu tih propisa se uključuju poduzetnici, tako da prepoznaju kako će prijedlog novog zakona utjecati na njih. Prošle godine se u okviru porezne reforme predlagalo da se plaća za direktore malih poduzeća definira zakonom i da država odluči koliko će poduzetnik samom sebi morati dati plaću. Uspjeli smo postići da se ta plaća ne poveća sa šest na deset tisuća kuna. Poduzetnici početnici na početku svojeg poduzetničkog pothvata imaju nekoliko godina preživljavanja u kojima će možda preživjeti dječje bolesti, a možda i neće. U tim početnim godinama vrlo je upitno nametnuti plaću koju sami sebi moraju isplatiti. Čini se ponekad da nam je uspjeh da smo zaustavili veću nevolju koja se spremala. Primjerice, stopa PDV-a od 25 posto je za turizam pogubna, ali niti ta stopa nije za sve ista, primjerice ako hranu konzumirate u sklopu smještaja u hotelu, onda je ona znatno manja, točnije 13 posto, dok je u ostalim  restoranima, pizzerijama i drugim objektima veća. Natječemo se sa zemljama u okruženju s ciljem da privučemo turiste, no uz probleme s manjkom radne snage i  najveći PDV pitanje je koliko smo atraktivni.

O čemu ste razgovarali s ministrom Darkom Horvatom na Radnom ručku?
S ministrom gospodarstva, poduzetništva i obrta na tradicionalnom Radnom ručku u HUP-u razgovarali smo o poboljšanju poslovnog okruženju i poduzetničke klime, nesigurnom regulatornom okviru, spremnosti za provođenje procjena učinaka propisa, poreznom opterećenju rada, instituciji slabih i neučinkovitih, o pojednostavljenju i ukidanju administrativnih procedura, digitalnoj transformaciji, usavršavanju i nadopunjavanju znanja i vještina poduzetnika i njihovih radnika, te o neporeznim nametima. Percepcija poduzetnika je da hrvatsko gospodarstvo raste, ali presporo, stoga je važno intenzivno raditi na poboljšanju poslovnog okruženja.