U proteklih godinu dana, od prve konferencije u studenome 2014., u domaćem agraru nisu zabilježeni kvalitetni pomaci za održivu budućnost. Visoki PDV proizvodnju čini nekonkurentnom u usporedbi s europskom konkurencijom. Zemljišna je reforma pokrenuta, ali je neučinkovita jer deseci hektara državnog zemljišta nisu u funkciji, a podaci o poljoprivrednom zemljištvu u vlasništvu privatnih osoba ostaju nepoznati.

Kakvu proizvodnju želimo, kako potaknuti proizvodnju i kako efikasno investirati u razvojne projekte, neka su od pitanja o kojima se raspravljalo na panel diskusiji Hrvatska poljoprivreda 2030. "Temelj svih problema poljoprivrede, uključujući i nas, je tlo jer smo zbog rascjepkanosti zemljišta prisiljeni proizvoditi na čak 120 parcela", kaže Goran Jančo, vlasnik OPG-a Punitovci proglašenog za najbolje obiteljsko poljoprovredno gospodarstvo u 2015. "Imali smo velika očekivanja od ulaska na tržište EU od 500 milijuna stanovnika, a mi smo postali tržište za njih", ističe Jančo. "Europska konkurencija temelji se na skrivenim subvencijama matičnih zemalja jer kako bi inače carsko meso iz uvoza na akciji uoči Božića bilo 15,99 kuna?", frustriran je Jančo.

Sve više uvoza
Tajnik Udruge Simentalac Miroslav Kovač upozorio je kako će, nastavi li se današnja situacija u agraru, građani uskoro u litri mlijeka konzumirati tek 1,5 decilitar domaćeg proizvoda, dok će u kilogramu udio govedine to biti tek 32 grama. "Godišnje gubimo četiri milijarde kuna u govedarstvu zbog lošeg upravljanja, što je više od godišnjeg proračuna za potpore", kaže Kovač. Točno je da je Hrvatska ispregovarala najveće potpore po hektaru, ali su one neravnomjerne, pa prosječni OPG dobiva puno manje od europskog. "Iznad svega potrebno je promijeniti zemljišnu politiku i donijeti novi zakon o OPG-ovima", upozorava.

Poljoprivredni lanac završava sustavom zbrinjavanja otpada. "Na vama je da što više proizvodite, mi smo po kapacitetima spremni i za 2050. godinu", poručio je okupljenima Zlatko Heruc iz Agroproteinke čiji sustav danas traže tvrtke s Kosova i Makedonija. Iz perspektive velikog prerađivača na problem zemljišta osvrnuo se Davor Popović, direktor sektora nabave Podravke koja godišnje otkupljuje više od 10.000 tona domaćih rajčica za svoju tvornicu u Umagu.

"Naš proizvod je 100% domaći, uglavnom iz Istre. Mogli bismo raditi i više, no za to našim dobavljačima treba zemlje, a zemlja je suštinski problem", kaže. Iako Podravka, primjerice, otkupljuje rajčicu za 80 lipa po kilogramu, proizvođači pri toj cijeni i te kako nalaze svoju računicu. Prinos je od čak 60 do 100 tona po hektaru. "Usporedite to s prinosom pšenice pa je vidljiv interes poljoprivrednika", kaže. Za razliku od rajčice, sušeno povrće za Vegetu uglavnom je iz uvoza jer domaće proizvodnje nema dovoljno. "Sigurana sam da bismo to mogli raditi u Hrvatskoj, a zasad smo prisiljeni uvoziti iz Poljske, Egipta i Francuske", kaže Popović.

Promjene uz suradnju
Savjetnik novog ministra poljoprivrede Marko Dražetić poručio je da Ministarstvo poljoprivrede teško može donijeti ključne promjene bez suradnje samih poljoprivrednika, posebice kad je posrijedi toliko zagovarano udruživanje.  "Ne treba bježati od situacije u poljoprivredi, ali protiv toga sam da se ljude sili na udruživanje. Naš poljoprivrednik nema povjerenja u zadruge jer se boji zbog onog što se događalo u prošlosti, a mi nemamo zakonskih mehanizama na prisilu na udruživanje", kaže Dražetić. Na pitanje kako ubrzati proces dodjele državnog zemljišta od kojeg čak 430.000 ha nije u funkciji ističe problem 'domišljatosti' hrvatskog seljaka.

"Najprije ne možemo očekivati da će se odmah popraviti svi problemi. No, naš seljak je uvijek domišljat kako doći do poljoprivrednog zemljišta i nema zakona u poljoprivredi koji neće domišljato iskoristiti", kaže Dražetić. Na njegovu opasku burno je reagirao tajnik Udruge Simentalac Miroslav Kovač, ne skrivajući nezadovoljstvo zakonom o zemljištu. "Hrvatski seljak nije ništa manje ni kvalitetan ni obrazovan ni domišljat od austrijskog. Stvar je u tome da je austrijski sustav puno kvalitetnji i zaista mi nije jasno zašto neka od dobrih rješenja ne možemo kopirati", pita se. Bi li rješenje trebala biti kupnja državnog zemljišta ili samo dopustiti dugogodišnje koncesije?

"Što ako netko podigne kredit u banci, a prestane ga plaćati s vremenom? To je moguće. Činjenica je da su banke u stranom vlasništvu što znači da će to zemljište postati njihovo, a to otvara prostor za raspravu. Zašto ne duge koncesije koje su sada dobili samo veliki sustavi?", ističe Jančo. Kovač, s druge strane, podupire tezu da se državna zemlja proda domaćim poljoprivrednicima tvrdeći da bi prelaskom u 100 posto vlasništva poljoprivrednika (sa sadašnjih 80 posto) agrar postao uspješan po uzoru na europske zemlje. S njim se slaže i Vasnik tvrtke Gomolava Antun Plivelić ističući da dio europskih zemalja ne dopušta prodaju državnih resursa.

Drži da davanjem zemlje u koncesiju dio poljoprivrednika "samo gleda kako dobiti potpore, a da zemlju kupi, bilo bi njegovo, pa bi i te kako gledao što će profitabilno proizvoditi". Kad je prodaja posrijedi, na umu treba imati, upozorava Dražetić, da je najveća zamjerka poljoprivrednika nedostatak novca. "Kad je zemljište u pitanju, ako nemaju novaca, otkud će se zadužiti?", pita Dražetić. U zaključku panela sudionici su se složili da zadrugama u zakonskom okviru treba dati bolji status, a uz proces komasacije koji je pokrenut te dostupnim sredstvima za financiranje iz europskih fondova, udruživanje poljoprivrednika ključni je temelj uspješnog razvoja održive poljoprivrede u budućnosti.