Četiri godine nakon prethodnog, najnovije opipavanje pulsa tvrtki oslikava da je malo suštinskih promjena poslovne klime.

Male i srednje poduzetnike, one kojima se često tepa da su stup ekonomije, izvor rasta i inovacija, najviše muči nepovoljan regulatorni okvir, komplicirani i često mijenjani zakoni, manjak radne snage te, dobro znana, (ne)kultura plaćanja.

Anketa o uvjetima financiranja malih i srednjih poduzeća Hrvatske narodne banke provedena je u drugoj polovini 2021. na 1200 tvrtki, riječ je o njezinom trećem krugu u kojem se ispitivalo poslovno okruženje, pokazatelji poslovanja te načini i uvjeti financiranja uz projekcije rasta.

Dominantni faktor
Dominantni faktor koji najizraženije otežava svakodnevicu je kompleksni i često promjenjivi regulatorni okvir u koji je prst uprlo čak 40 posto poduzeća. Treba primijetiti da je to ipak napredak u odnosu na 2017. kada je isto ustvrdilo više od pola anketiranih.

Dakle, ista ona država koja voli tepati, desetljećima manjkavo radi svoj posao stvaranjem jasnih pravila igre. Slijede troškovi proizvodnje ili radne snage uz potrebu fleksibilizacije zakona kao faktor koji se ubrzano nakon pandemijskog šoka vraća na ljestvicu problema.

U slučaju srednje velikih tvrtki, četiri od pet reći će da je to faktor koji znatno ili djelomično ograničava poslovanje, dok će kod malih to reći tri od četiri.

Guverner Boris Vujčić prošloga tjedna rekao je da je se manjak (kvalificirane) radne snage vraća u prvi plan i “situacija ponovno postaje ograničavajući faktor za rast” pa očekuje povećanje izdavanja radnih dozvola od iduće godine i novi val pritisaka na nominalni rast plaća.

U isto vrijeme, problem s pristupom financiranju na posljednjem je mjestu ljestvice prepreka. Više od polovine srednjih, te dvije petine malih kompanija, reklo je da pristup financiranju nema utjecaja na poslovanje.

U takvim odgovorima dio uzorka je u višegodišnjem obilju jeftinog novca u kojem plivaju financijska tržišta i labavljenju uvjeta kreditiranja. Drugi dio pak, mogao bi se tražiti u poslovnom mentalitetu koji još uvijek preferira odgode plaćanja.

Upravo su odgode plaćanja dobavljačima do 60 dana i leasing dva najomiljenija izvora financiranja pri čemu se na njih više oslanjanju srednje tvrtke nego male. Ono što je nekome odgoda plaćanja, drugome su neplaćeni računi.

U brojkama: upravo je nemogućnost naplate znatan problem za 14 posto srednjih te 21 posto malih, kao i djelomičan problem za 58 posto srednjih i pola malih.

Jedan fini način
”Kada pitate tvrtke kako se najčešće financiraju, uglavnom kažu – odgodom plaćanja kupcima. To je nevjerojatno, hrvatska kultura poslovanja, to se ne može objašnjavati normalnim ekonomskim parametrima.

Ljudi i dalje misle da je to jedan fini način da se financiraš ako ne plaćaš onome kome si dužan. Odgoda plaćanja na tri mjeseca po kamatnoj stopi nula posto”, kazao je Vujčić. Ipak, iz HNB-a ističu da se “zamjetno” smanjilo kašnjenje u plaćanjima dulje od 60 dana kao izvor financiranja srednjih i sada za njim poseže samo desetak posto srednjih i 20 posto malih.

Na teret drugih financira se i država; oko 30 posto poduzeća istaknulo je da im kašnjenje plaćanja države redovno ili povremeno uzrokuje probleme, dok isto kaže 60 posto ispitanih kada su za kašnjenja u plaćanjima odgovorni privatnici.

Trećina malih za financiranje koristi kredite kod banaka (nešto manje srednjih poduzeća), a u izvorima koriste zadržanu dobit, prodaju imovine, kao i posudbe od vlasnika, posebno u slučaju malih poduzetnika.